Energija uoči referenduma 21. maja bila je fascinantna, ali se ona nije održala na željenom nivou nakon plebiscita kada je trebalo izgraditi državu i njene institucije, kaže renomirani crnogorski umjetnik i zagovornik ideje nezavisne Crne Gore Rajko Todorović Todor.
Mnogo više moglo se uraditi na kulturno-identitetskom planu, kaže Todor.
Za 13 godina od obnove nezavisnosti punopravno članstvo u NATO je jedan od najvećih uspjeha, jer ističe, taj vojno-politički savez je realnost i potreba savremenog crnogorskog društva. Todorović naglašava da na kulturno identitetskom planu nije urađeno dovoljno, nerijetko nebrigom i manjkavošću u radu institucija.
"Postupalo se ponekad dnevno-politički, nekad odlagalo, nekad prilagođavalo raznim situacijama. Zato imamo danas neke pojave, posebno od protivnika crnogorske nezavisnosti, odnosno ljudi koji su htjeli da odu u dobrovoljno ropstvo. A najgore ropstvo na svijetu je dobrovoljno ropstvo. To ropstvo danas metastazira u mnogim slučajevima", rekao je on za Novu M.
Da li ste kao istaknuti umjetnik, ali i podržavalac samostalnosti naše države zadovoljni koliko se vodi računa o očuvanju crnogorskog identiteta?
Nažalost vrlo malo, i uvijek je to bilo podređeno dnevno-političkim interesima i tu se postupalo partitokratski, birokratski. Zapostavljane su suštinske stvari radi nekog prividnog mira. Ljudi koji su pošli u dobrovoljno ropstvo ili su ga željeli oni se nikada neće sa tim pomiriti.
Kako bi se moglo unaprijediti stanje u pogledu još jačeg i boljeg očuvanja suštine - identiteta crnogorskog naroda?
Treba imati jasne i ozbiljne programe. Znate, kad je Slovenija proglasila nezavisnost, Milan Kučan je napravio, mislim da se zvao, FORUM 21, a tu nije bio 21 čovjek, nego 42- 21 najbogatiji Slovenac plus 21 najpametniji Slovenac. Oni su napravili projekat i gledali malo unaprijed. Treba se osvježiti sa mladim ljudima, neopterećeni, dati im šansu. Mi imamo i taj problem, jer nama najdarovitiji ljudi odlaze iz Crne Gore.
Kakva je Vaša vizija jednog od suštinskih problema našeg društva. Pitanje svih pitanja je: kako prevazići duboke podjele u crnogorskom drustvu?
Samo istinom, ne može se neko ko je bio zlikovac, ne može pop Macan Vukojičić biti svetac, on je zlikovac. Umro je skoro legenda jugoslovenskog glumušta Mišo Janketić, njegovu majku je zaklao. I on proglašen za sveca. Zlikovac je zlikovac, o tome nema diskusije. Zamislite kad bi Njemci tražili dobre i svijetle stvari Hitlerovog fašizma.
Dodaje kako se kod nas istina, prije svega u istoriji i kulturi, kako kaže, zatrpava i sakriva. To je nedopustivo.
"Nešto nesviješću, nešto neradom, a nešto nedostatkom prave vizije, prije svega ljudi koji vode kulturu. Mi imamo institucije koje debelo plaćamo, pa ajde da se zapitamo šta su oni to uradili. Do sada se sve svodilo na inicijative pojedinačnih ljudi, pregalaca koji na kraju postanu žrtve svega toga", kaže Todor.
Todor ističe da je crkva jezgro svog zla u Crnoj Gori.
"Oni su čuvari zla, ne vjere i religije. Svaki pravi religiozni čovjek je dobar čovjek a ja ne vjerujem u religioznost većine sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Oni su vojnici jedne ideje".
Koliko je značajno to što je Crna Gora punopravna članica NATO-a, čime je izvjesno stavljena tačka na sve "velikodržavne" projekte u regionu?
U principu ja sam protiv svih vojnih saveza, ali to je realnost, to je potreba. Jedno su ideali, jer svijet nije idealan, svijet je pakosan, zloban, težak. Čovjek je najdestruktivnija životinja na planeti i ako iko uništi ovu planetu to će biti čovjek. A već je na putu. Mislim da je to u ovim okolnostima dobra stvar, i da je to udarilo po prstima neke ambicije naših susjeda koji su našu nezavisnost doživjeli kao privremenu stvar.
Šta po vama prosječan crnogorski građanin da očekuje u periodu pred nama?
Ako ova vlast ne dobije bolju opoziciju, jer pravo da vam kažem moje simpatije su uvijek, kao umjetnika, da budem opozicija bilo kojoj vlasti, ali što je rekao pokojni Mirko Kovač- Crna Gora je zemlja čudesa, čak je vlast bolja od opozicije.
Kako se po Todoroviću živi u našoj državi?
Parafrazirao je, kako kaže, trojicu crnogorskih seljaka domaćina...
Jedan je Ćetković iz Bijele, Jokić iz Župe Nikšićke i Perović sa Rudina Nikšićkih, koji kažu, to se može sublimirat- da se nikad u Crnoj Gori nije bolje živjelo, manje radilo i više kukalo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR