“Mnogo je generacija prošlo kroz naš kafić ali svi komentarišu isto “Šta je ovo, nije se ništa promijenilo – isti konobari, isto sve””, priča kroz osmijeh, za serijal Ljudi Berana, Dragan Cvetković – vlasnik kafića „Video“.
Danas je u Beranama nemoguće zamisliti dan bez odlaska u kafić, bilo da je to prije posla, na pauzi ili poslije radnog vremena. Međutim, sve do 1982, kada je otvoren jedan od prvih kafića, „Video“ – taj grad o takvim mjestima čuo je iz priča onih koji su odlazili u Beograd, Sarajevo, Zagreb…
Prije 37 godina, u ulici 13. jula – na mjestu gdje je nekada bila prva radnja za hemijsko čišćenje i bojenje u gradu (takođe u vlasništvu porodice Cvetković), otvoren je “Video” – jedini lokal iz tog perioda koji je do danas opstao da radi.
“Kako su počeli da se otvaraju prvi kafići u većim gradovima bivše SFRJ, tako smo i mi došli na ideju da otvorimo „Video“ davne 1982. godine”, priča vlasnik i otkriva kako je dobio ime.
“Kafić smo nazvali po tada popularnim video rekorderima. Na jednom takvom puštali smo spotove Bitlsa, Rolingstonsa… Kod nas su se gledale i utakmice jer smo prvi u gradu imali platno i projektor”.
U Beranama, a i šire, „Video“ je poznat kao kafić sa najboljim sladoledom i voćnom salatom.
“Svi naši gosti to dobro znaju. Oni koji sa strane jednom posjete naš lokal, svaki naredni put kad dođu u Berane obavezno svrate”, kaže Cvetković i podsjeća da su oni prvi donijeli u grad specijalitete poput frapea, banana splita, kao i da je šlag koji koriste za sladoled iz Italije.
Ističe da „Video“ nikada nije prestajao sa radom, kao i da većina osoblja tu radi od samog otvaranja.
“Vremenom smo proširili prostor – nekada je bilo 40, a sada ima oko 100 kvadrata ali smo zadržali autentičan izgled lokala”, objašnjava on i dodaje sa osmjehom:
U „Video“ i dalje dolaze svi – od đaka Gimnazije, preko sportista, posjetilaca našeg grada, pa do starijih sugrađana.
Šanker Zoran Medenica, poznatiji kao Pače, koji ovdje radi od samog početka, ispričao je nekoliko zanimljivih situacija koje su imali sa gostima.
“Jednom prilikom, jedan od gostiju je stajao za šankom tražeći vinjak. Nakon što je uslužen, poručio je još jedan. Taj drugi je bio za žabu koju je izvadio iz unutrašnjeg džepa sakoa. Kazao sam mu da je skloni jer ne mogu da radim od nje. To ga je iznerviralo, tako da je vratio žabu u džep i otišao iz lokala, ne vrativši se više nikad”, priča i sjeća se situacije kada je jedan gost, kako bi se sklonio od kiše, stao sa novim patikama na terasu koja je tek bila betonirana.
“Ima i priča o jednom srednjoškolskom paru – momak i djevojka. Došli su u lokal i poručili dvije kafe. Međutim, otišli su, a da nisu platili račun. Konobar je išao za njima sve do autobuske stanice koja je relativno blizu, da bi na kraju zaustavio i autobus u koji su ušli i umjesto karti, naplatio kafe”, sa osmijehom se prisjeća Medenica.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR