Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Vujović: Politika dominira crnogorskim medijima

| Postavio/la: Lejla Hadžimuhović | Izvor: Media Daily

Vujović: Politika dominira crnogorskim medijima Foto: rtcg.me

Izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović smatra da je našoj zemlji neophodno jedinstveno samoregulatorno tijelo. 

On je za mediadaily.biz govorio o stanju u crnogorskim medijima. U nastavku pročitajte intervju: 

Da li je neophodno da u Crnoj Gori postoji jedinstveno samoregulatorno tijelo?

Neophodno je da u Crnoj Gori postoji jedinstveno samoregulatorno tijelo. Bez jedinstvenog tijela nije moguće u potpunosti razvijati profesionalne standarde u medijima, niti je moguće razvijati etiku u medijima. Preko jedinstvenog tijela se mogu implementirati ujednačeni profesionalni standardi.

Kodeks se može razumjevati na jedinstven način. Jedinstveno tijelo znači i da su svi mediji u zemlji spremni da se podvrgnu sudu profesije koji oni izaberu. Više različitih samoregulatornih modela neće unaprijediti profesionalizam u medijima. U Evropi dominira model samoregulacije u obliku jedinstvenog tijela. Najčešće sva ta tijela koriste jedan naziv i zovu se Savjeti za štampu.

Rijetka je samoregulacija kroz medijske ombudsmane i nju srijećemo u par dnevnih novina u Velikoj Britaniji. Treba naglasiti da se radi o ozbiljnim medijima koji imaju dugu tradiciju objektivnog izvještavanja. U Crnoj Gori imate dva ombudsmana koji pokrivaju tri novine. Uz sve pohvale za njihov rad, mislim da Crna Gora i njeni mediji još nisu na tom nivou koji bi ombudsmanima omogućio u potpunosti nezavistan rad.

Da li su svi mediji obuhvaćeni nekim oblikom samoregulacije?

Svi bitni mediji jesu obuhvaćeni nekim oblikom samoregulacije. Novi zakon o medijima predviđa da svi mediji koji budu htjeli da konkurišu za sredstva iz budućeg fonda za Medijski pluralizam moraće biti u nekom obliku samoregulacije. Zato očekujem i u narednom periodu da mediji koji nisu bili naši članovi da se pridruže ili osnuju neki svoj model samoregulacije.

Šta je najbitnije za medijsku samoregulaciju?

Za medijsku samoregulaciju je najbitnije da postoji iskren odnos medija prema njoj. Samoregulacija je dobrovoljna stvar medija, koja ne predviđa nikakve sankcije za medije koji krše Kodeks. Ona više apeluje na njihovu savjest da poštuju etiku i profesionalne standarde u medijima.

Crnogorska medijska regulative je prilično liberalna u odnosu na evropski zakonodavni prosjek. Kao takva ona računa na ozbiljnu i razvijenu medijsku samoregulaciju. Mislim da je puno bolje da tako ostane i da napravimo pomak u samoregulaciji nego da država iste te norme i standarde reguliše preko konkretnih zakonskih odredbi.

Kakav je po Vašem mišljenju Kodeks novinara Crne Gore? Da li bi u njemu nešto trebalo mijenjati?

Kodeks novinara je nedavno mijenjan i dopunjavan. Mislim da trenutno ne postoji potreba da se u njemu nešto mijenja i dorađuje. Izmjene Kodeksa su rezultat zajedničkog rada kompletne medijske zajednice tako da je to primjer da mediji u Crnoj Gori mogu zajedno da sarađuju. Imajući u vidu kojom brzinom se danas mjenjaju mediji i ambijent u kome rade pitanje izmjena i dopuna Kodkesa ostaje uvijek otvoreno.

Mislim da trenutno nema potrebe za izmjenama postojećeg teksta. Predstavnici Medijskog savjeta za samoregulaciju i ombudsmani Vijesti, Dana i Monitora su nedavno objavili Vodič za online komenatre koji je ujedno dopuna Kodeksa i njegove smjernice 2.8.

Koliko mediji poštuju Kodeks novinara?

Nije rađeno istraživanje koje bi moglo egzaktno da utvrdi u brojkama stepen poštovanja Kodeksa novinara. Međutim sama činjenica da jako puno govori o tome kao problem i da Evropska Komisija u svjim izvještajima redovno ukazujena nepoštovanje profesionalnih standard ukazuje na to da se radi o jednom od najvećih problema u našim medijima. Neprofesionalno i neetično izvještavanje je dominantan problem i još uvijek nije pronađen pravi odgovor na njega.

Koje se odredbe Kodeksa najčešće krše?

Najčešće se objavljuju necjelovite informacije koje sadrže samo stav jedne strane o događaju koji je tema teksta, ili se čitav tekst oslanja na samo jedan izvor informacija. Miješanje komentara i informacija je takođe vrlo često i predstavlja jedan od najčešćih načina spinovanja informacija. Ovo je posebno bitno kršenje za medije koji se bave političkom propagandom. Kršenjem ovog načela oni svoje čitaoce i gledaoce instruiraju kako da čitaju ili vide određene događaje i pojave u društvu.

Na što se najčešće odnose žalbe koje dobijate?

Pa uz već pomenuto jednostrano i necjelovito izvještavanje, odnosno mješanje komentara i informacija, naši mediji često nepravilno objavljuju ispravke i odgovore ili ih uopšte ne objavljuju. Takođe u rubrikama crne hronike često se krši pretrpostavka nevinosti.

Kako Kodeks reguliše oblast koja se odnosi na online komentare?

Sam Kodeks nije ulazio detaljnije u regulaciju online komentara. Osim uputstva da online mediji treba da definišu svoja interna pravila vezano za komentare trećih osoba i da ova pravila treba da imaju za cilj izbjegavanje nezakonitog i neetičkog sadržaja, nema drugih detaljnijih preporuka.

Međutim prije pola godine Medijski savjet za samoregulaciju je zajedno sa ombudsmanima Vijesti, Dana i Monitora napisao vodič za online komentare. U tom vodiču je detaljnije tretirana tema online komentara. Prije svega nabrojane su vrste komentara koje nijesu prihvatljive za objavljivanje. Takođe su nabrojani načini moderiranja komentara i koji sve načini moderiraranja komentara stoje medijima na raspolaganje.

Ono što je najbitnije i što najviše privlači pažnju javnosti  kada je u pitanju postmoderacija komentara i odgovornost za nju citiraću:” Postmoderacija – medij koji se odluči za ovaj vid moderacije dužan je da nakon saznanja ili upozorenja („notice and take down“) u razumnom roku razmotri uklanjanje spornog komentara. Ukoliko ga ne ukloni, smatraće se odgovornim za sadržaj komentara.”

Medijska zajednica u Crnoj Gori je duboko podijeljena. Kakve su posljedice te podjele i kako je moguće prevazići?

Medijska zajednica je već dugo podjeljena i to je već sada postalo normalno stanje na koje smo se manje više svi navikli. Nije bilo potrebe za tako oštrim podjelama, međutim oni koji su nametnuli ovu podjelu računali su da će izvući političku dobit iz nje. Bojim se da im se ta ideja sada vraća kao bumerang i da će upravo oni biti politički gubitnici sa velikom finansijskom štetom. Ali, svako snosi odgovornost za svoje postupke.

Oni koji su kreirali ove podjele predstavili su ih medijskoj zajednici kao odsudno pitanje života i smrti. Mi ili oni. Igra na sve ili ništa. Tako da je teško govoriti o prevazilaženju podjela kad neko ima takav pristup problemima. Odnosno taj neko je mislio da će ovakvim pristupom dobiti sve, što se na njegovu žalost nije dogodilo.

Ove podjele su se najviše odrazile na kvalitet medija i novinarstva. U situaciji oštrih podjela obično su dozvoljena sva sredstva, pa smo imali prilike da budemo svjedoci brutalnih zloupotreba medija sa svake strane strane. To je sve vodilo daljem srozavanju medija i gubitku kavliteta. Kako je kasnije došla svjetska kriza sa medijima, mi smo se prilično lako uklopili u te svjetske novitet kada su manipulacije u medijima u pitanju. Već smo bili stvorili svoju školu manipulisanja.

Emituju li crnogorski mediji lažne informacije u korist vlasti i manipulišu li javnošću?

Nije osobenost crnogorskih medija da emituju lažne informacije, što ne znači da povremeno i to ne rade. Kad se to dešava onda nema razlike da li je to u korist vlasti ili opozicije, jer je lažna vijest lažna za bilo koga da je namjenjena. Crnogorsku medijsku scenu više karakterišu manipulacije i iskrivljavanje informacija.

Pristrasnost i neobjektivnost u izvještavanju je dominantna karakteristika izvještavanja naših medija. Informacije nijesu cjelovite. Često se bitni djelovi informacija ne objavljuju, često se daje riječ samo jednoj strani, često nemate mogućnost da objavite demanti ili reagovanje na netačnu informaciju.   

Je li medijima i novinarima često politika bitnija od novinarstva?

Glavni problem crnogorskog novinarstva je dominacija politike nad medijima, odnosno politički interesi medija ugrožavaju njihovu misiju objektivnog i nepristarsnog informisanja. ”Istina” je podređena i direktno zavisna od političkih i ekonomskih ineteresa vlasnika medija.

Kako su ti interesi različiti od medija do medija tako se i njihova percepcija političke realnosti razlikuje. Oni u njoj vide samo ono što žele da vide i što njima odgovara. Imamo dobro poznat pokušaj državnog udara iz okobra 2016 godine. Tada su neki mediji apriori odbacivali da se bilo šta dešavalo uoči i na dan paralmenatrnih izbora, iako je tih dana bilo vrlo malo informacija o tome šta se uopšte zbilo.

Neki mediji i dan danas negiraju da se išta loše spremolo Crnoj Gori tih dana, iako nema ni jednog ozbiljnijeg svjetskog medija koji nije pisao o pokušaju državnog udara u Crnoj Gori.

Slično se dešava i ovih dan oko pitanja crkve. Iako je to goruće pitanje u dužem vremenskom period koje zahtjeva ozbiljno rješenje od strane države, jedan dio medija kojem ne odgovara ova priča pokušava da je okarakteriše kao ponovno raspirivanje podjela i unošenje svađe u narod.

Komentari

Đoko Orlandić,

Vujoviću u pravu si, ali nepotpuno. Iza jednog štampanog medija stoji "KOS", a iza drugog ruski dolari iz GRU (oglašavanje, da sabotira presudu za terorizam). Što se tiče dva ključna portala protiv CG, jednog kontroliše "UDBA"(kao i ostaci četnika u CG), a drugog - "KOS", oboje iz susjedne države.

Ostavi komentar

0/300