Olenik: Zašto se SPC otvoreno miješa u politiku?

"Sama rasprava i predlaganje crnogorskog Zakona o slobodi i vjeroispovijesti, usvajanje i stupanje na snagu krajem prošle godine i početkom ove, otvorilo je mnoga pitanja, neke neočekivano a za neke očekivano, u odnosima Srbije i Crne Gore, ali u unutrašnjim odnosima obje zemlje. I dalje imamo poplavu velikosrpskog nacionalizma koji kao da je negdje bio skriven, čučao i čekao pogodan trenutak da se opet krene sa ‘događanjem narod’ što smo imali krajem osamdesetih", kazao je predsjednik Građanskog demokratskog foruma Aleksandar Olenik otvarajući subotnju tribinu Foruma pisaca i Građanskog demokratskog foruma na temu "Crkva, Srbija, Crna Gora, novi srednji vijek".

Govorili su i Dušan Janjić, predsjednik Foruma za etničke odnose i advokat Vlatko Sekulović.

Olenik je podsjetio i na protest u Beogradu (31. 01.2020) na kojem se oglasila "Milijana Baletić, novinarka (RTS, Novi Sad) i sve je djelovalo kao da smo se vratili trideset godina unazad. Bio sam uvjeren da su takvi govori, govori mržnje, i osobe koje su to promovisale daleko iza nas, da smo s tim završili".

Zakon rađen pet godina

Zašto se Crkva (SPC) na ovakav način i otvoreno bavi politikom i u Srbiji i u Crnoj Gori i zašto su u prvim danima protesta zahtjevi bili povlačenje "spornog" zakona, a nekoliko dana kasnije – poslije konsultacija u najvišim organima vlasti u Srbiji (Aleksandrom Vučićem i patrijarhom Irinejem) – zvanično se traži smjena Vlade u Crnoj Gori, upitao je Olenik oba gosta.

"Zakon koji je donijet i koji je povod za sve", kaže Dušan Janjić, "rađen je pet godina i samo u posljednjih par mjeseci vrlo visoki predstavnik srpske vlade devet puta je boravio u Crnoj Gori i sa crnogorskim premijerom Duškom Markovićem razgovarao o modalitetima.

Sve vrijeme vlade (u suštini) pokušavaju da sarađuju i, ako je vjerovati crnogorskoj strani, oni misle da su izigrani, jer iz tih dogovora trebalo da rezultiraju zajedničkim tekstovi, ali nijesu, rodile su se teme za ove široke proteste".

Janjić ističe da je stvarni interes, "ono što čeka i Srbiju" – da se pravno uredi status Crkve, njene imovine i da se ona uvede u poreski sistem. Tu je đavo. A za nekoga ko nije navikao da plaća ni bogu ni narodu, a to je većina vladika, njemu je to kazna božija. Drugo, Srbija je vrlo čudna zemlja koja pokušava da na post-miloševićevsku strukturu zavede norveška pravila evidencije, digitalizacije i poreza i oporezivanja i onda smo dobili da se udruženje građana izjasne ko je stvarni vlasnik. I SPC će i ovdje morati da se izjasni ko je stvarni vlasnik, bog, patrijarh, ili vladika, i imaće veliki problem. I baš bih volio da vidim da li će APR njih da kazni ako oni to ne prijave do 31. decembra. Kao što znate na brzinu su preregistrovali Sabornu crkvu u imovinu SPC i podsjećam na 1997. godinu kada je Slobodan Milošević sve što je mogao, na Kosovu i u Crnoj Gori prebacivao je na SPC, na razne poljoprivredne zadruge i na neke entitete…"

DOS uveo Crkvu u politiku

I tu je motiv, kaže Janjić.

"Ako dobijete Buljarice, čak ste našli i investitora, a sada tamo neko hoće da radi sopstveni biznis. Postoje i druga dva motiva i sve je to tvorevina Kraljevine Jugoslavije i SPC proba da to održi i prilagodi se situaciji novih država. Milošević je, da podsjetim, zloupotrebljavao šetanje moštiju, vježbao je to sa patrijarhom Germanom, nakon čega je patrijarh Pavle pokušao da napravi neku distancu, ali Crkva je i poslije bila moćan saveznik i Zoranu Đinđiću, i svima koji su bili nezadovoljni sa vlastima i Amfilohije (Radović) je vrlo spretan u tome, kazao je Janjić i prigovorio crnogorskom DPS-u koji je "u svoj program unio jačanje Crnogorske pravoslavne crkve".

Janjić je ubijeđen da ova politizacija ima tri sloja i da podsjeća na događanje naroda.

"Ko je to umislio da je Srbija demokratska država, da Slobodan Milošević nije umro i da je bilo nekih promjena. Ko je uveo Crkvu u državu? Pa – DOS! U svojoj slabosti i otporu Vojislavu Koštunici, Đinđić je uveo SPC, kroz nastavu i ovo je dovršavanje jedne ere. I ovo je kraj, agonija post-miloševićevske Srbije. I argument za to je ponašanje Amfilohija Radovića". 

Janjić napominje da opozicija u Crnoj Gori uvijek završi sa "Milo, lopove!"

"I tu je kraj te opozicije. Oni su slabi, samo viču, prave spiskove za likvidaciju i prijete ubistvima… I Srbija mora da se odluči – gdje joj je centrala, u Beogradu ili u Moskvi".

Advokat Sekulović kaže da se SPC "tridesetih godina prošlog vijeka vratila u srednji vijek, odnosno na tradicije "caropapizma", gdje je bila spojena crkvena i svetovna vlast, s tim što je to ruska varijanta gdje je crkva iznad cara!

- I taj sukob je kulminirao za vrijeme Petra Velikog koji se oštro sukobio sa crkvom, čak je u jednom trenutku i ukinuo patrijarha i ostavio samo Sinod. I ubijeđen sam da u Rusiji i dan-danas postoji jedan takav sukob, jer odlika crkve je da je ona po definiciji nacionalistička. To je ekstremni, mračni nacionalizam i to je u ovom trenutku dominantna ideologija u okviru SPC, da su oni zaštitnici srpstva uzimajući za sebe monopol nad definicijom srpskog identiteta koji ne može biti nego velikosrpski identitet koji obuhvata ne samo Crnu Goru i Kosovo nego i Bosnu i dobar dio Hrvatske, i Makedoniju, koja je po toj logici "južna Srbija", gdje je car Dušan imao prijestolnicu za vrijeme svoga carstva.

Filaret i ukradeni "džip"

Govoreći o poremećenosti i zakonskoj neusklađenosti Crkve i društva, Sekulović je pomenuo i slučaj vladike Filareta mileševskog.

"Policija je tražila ukradeni ‘džip’ i pronađe ga kod Filareta. Svešteniče, šta je ovo, ukraden ‘džip’ kod vas? “Taj ‘džip’ je možda ukraden u vašem svijetu, ali u mom svijetu je to postalo sveto!"

SPC pozvana da presuđuje o svemu

Nacionalizam nije poražen sve dok postoje nacije, tvrdi Sekulović, "i on je, zapravo, deformacija nacije kao što i ljubav ima svoju deformaciju u ljubomori. Nacionalizam ima strašnu moć regeneracije i to vidimo na primjeru Crne Gore i on svoje poraze pretvara u pobjede i u mitove, na njima gradi neku novu snagu koja je iracionalna".

Vraćajući se na crkvu i politiku rečeno je da je nacionalizam "nova politička religija" i kada su religije izgubile na svojoj "motivacionoj snazi" zahvaljujući prosvetiteljstvu onda su oni koji su skloni tim idejama iskoristili naciju da bi definisali jednu novu političku religiju i to je postao – nacionalizam. Sekulović nije saglasan sa definicijom tipa velikosrpski nacionalizam jer u tom slučaju, kaže, trebalo bi da postoji i malosrpski nacionalizam, etnički i građanski!

"SPC, odnosno pojedini njeni sveštenici stalno se osjećaju pozvanima da govore o bitnim temama, a šta su bitne teme – to oni određuju, da li je to pitanje Kosova, položaj žena ili uređenje u okviru porodice, njima je potpuno svejedno, i svi treba da prate tu njihovu istinu jer je ta istina "došla od boga". SPC nije uvijek bila u takvoj situaciji", kaže Sekulović i dodaje da se SPC nalazi u periodu "da nikada nije imala moć kakvu sada ima. Nije je imala ni u vrijeme Kraljevine SHS kada je napravljena kao pravni subjekt".

Mjesec od usvajanja zakona nema otimanja svetinja u Crnoj Gori, niti je to njime bilo predviđeno, kazao je Olenik "jer da bi nešto nekome bilo oteto on bi trebalo da bude vlasnik toga". Toga nema u ovom zakonu i radi se o konstrukciji koja ima cilj da sakrije dvije stvari, kaže Olenik: pitanje identiteta Crnogoraca u Crnoj Gori i poimanje državnosti i samostalnosti Crne Gore u Srbiji.

"Nedavno sam bio u Crnoj Gori i rečeno mi je da je SPC vjerska institucija srpskog naroda, u Srbiji, Crnoj Gori, Njemačkoj, Austriji… ali da SPC nije vjerska institucija Crnogoraca, ni u Crnoj Gori, ni u Srbiji ni bilo gdje drugdje. Znači, kad Srbin, pravoslavac, vjerujući, želi on može da ode u rusku ili neku drugu pravoslavnu crkvu, ali s ovom se propagandom Crnogorci se silom utjeruje da je njihova SPC, a ne bilo koja druga i uskraćuje im se pravo da biraju koja je njihova crkva. Nacionalisti, kaže Olenik, neće da prihvate da u Crnoj Gori postoje građani koji su Srbi i koji idu u SPC, ali da postoje i građani koji hoće da idu u Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Ko je Srbin, a ko Crnogorac!

"Važno je znati da je srpska nacija, da se ne lažemo, nastala iz turskog mileta (soja – prim. D.B.), onoga časa kada je sultan Hatišerifom dao autonomiju Pećkoj patrijaršiji. Janjić napominje da je Crkva danas ipak izgubila vjernike jer ih je otjerala "ova politika srpskog nacionalizma". Mnogi u Crkvi su za jednu razumniju politiku, drukčiju od one koju vode političari i neke vladike iz devedesetih godina prošlog vijeka, postoji otpor političkoj zloupotrebi koje rade vlasti…

On pominje i primjer Ostroga: "Kada su se Nemanjići dijelili, pola Daničića je ostalo u katoličanstvu i to je bio dogovor sa Papom jer je on davao indulgenciju o samostalnosti i on je dao Savi da krene iz katoličanstva u pravoslavlje. Ljudi, u Ostrogu su godinama derviši, dok ih ovi postkomunisti nijesu potjerali, održavali svoje glavne svečanosti. Derviši katolici! Ostrog ima veće značenje od srpskog pravoslavlja i zbilja je simbol i hrišćanstva i multietničke tolerancije. To su i Dečani! I šta je to što je, kako je rekao Irinej, zaljuljalo čamac SPC? Pa to, kad je prelomio da od zagovornika saradnje svih hrišćana postao zagovornik ruskog pravoslavnog socijalizma! Nas ruski donatori doživljavaju kao pravoslavne socijaliste. Vezivanje za Rusku pravoslavnu crkvu je odricanje od identiteta, kao što je Artemije u jednom trenutku pokušao vezivanje za Grčku pravoslavnu crkvu. I da vas podsjetim, kaže Janjić, oko Statuta SPC. O imenu je riječ!

Dvadeset minuta u Dukljanskoj akademiji

Janjić je ispričao kako ga je Jevrem Brković olako upisao i ispisao iz Dukljanske akademije. On i Radovan Radonjić donijeli su Ustav dukljanske akademije a ne statut, u kome su gađali na državnost Crne Gore. "Miraša nije bilo u tom ustavu, ali je bila obnova novca ‘perpera’ i da će biti vojska koja će posjedovati gardu i konjicu. Pita me Jevrem šta mislim o tome, a prije toga me je upisao. Ima dva pitanja, rekao sam Brkoviću: ako hoćete u Evropsku uniju i NATO, što će vam perper, imaćete euro i šta će vam konjica, imaćete NATO vojsku? Izbriši ga, rekao je Brković.

I ovo je, tvrdi Janjić, naša muka, muka Srbije. I pregovaraće se oko Crne Gore. I sada smo došli do nerješivog pitanja: ko je Srbin, a ko Crnogorac? Ako pogledate statistike u doba Kraljevine i SFRJ Srba je u Crnoj Gori bilo najviše do 12 odsto. I kada je počela kampanja (1996/1997) za osamostaljivanje Crne Gore, počela je žestoka politička borba druge strane da se Crna Gora drži uz Srbiju i Jugoslaviju. I došlo se do te mitološke svijesti da 90 odsto ljudi misli da je Crna Gora bila dio Srbije, a ljudi ne znaju da Crna Gora nikada nije bila dio Srbije. Nije to pitanje neznanja već političke zloupotrebe osjećanja bliskosti dva identiteta malih razlika koje siječete testerom. To je kulminiralo u vrijeme pokušaja Borisa Tadića i ostalih da spriječe uspjeh referenduma. Biće popis i moja prognoza je da će pasti broj Srba, jer će mnogi napisati da su vjernici SPC, a etnički Crnogorci!

Ovdje se više "drma" nego tamo, kaže Janjić.

"Jednu sam sliku vidio u Podgorici i na Cetinju i na njihovim televizijama i sasvim drugu kada sam došao u Beograd. I ovdje su pitanje identiteta preuzeli ljudi koji bi da pobiju što više Srba, koji bi da zavedu kriterijum ‘loš Srbin’ i da sve eliminišu. I to je naša drama i od njih naša Crkva ne umije da se otkači iako ih ne podržava, a opozicione stranke srljaju u ovo ludilo, Rusija pali vatru, i nije meta Milo Đukanović. Meta je stabilnost vlasti i društva u Srbiji i samo preko te mete vi ćete da zapalite nestabilnost u regionu i da dvije sile uređuju ovdje odnose.

Sekulović veoma kompleksnim vidi pitanje – gdje počinje nacija, a gdje etnička grupa. Ti pojmovi su dosta magloviti, kaže i navodi razmišljanja jednog katoličkog teologa koji je rekao da se nacionalni identitet – izjašnjava! On se ne dokazuje i sve ostalo je fašizam! Jedno od osnovnih prava, kaže Sekulović, jeste pravo na izjašnjavanje. On kao osnovno pitanje razumije, a na koje SPC ne želi da odgovori, jeste – da li Crnogorci postoje kao nacija! Oni (u SPC) pod pojmom Crnogorac podrazumijevaju geografski pojam, kao što je, recimo, Banaćanin ili Sremac, Šumadinac… Svako ima pravo da se odluči kojoj naciji pripada. Je li SPC otvorena za sve nacije jer su čas nacionalna, čas teritorijalna organizacija, kako im odgovara. Nijesam čuo ni od jednog sveštenika da je SPC multietnička crkva. Ako je zatvorena i pripada samo Srbima, postavlja se pitanje gdje Crnogorci pravoslavci mogu da se mole.

Po pitanju osporavanja crnogorske državnosti, ističe Olenik, zvanični Beograd kaže da formalno poštuje suverenitet i samostalnost Crne Gore, ali neformalnim kanalima, pogotovo medijima koji su u kontroli vlasti, ta se državnost podriva i šalje poruka da je ona nešto privremeno, jedna greška nastala prije malo godina, i da će to da nestane odlaskom sa vlasti Mila Đukanovića. To su šizofrene poruke koje idu iz Beograda, jedna od zvanične vlasti, a druga od poluga moći i medija. Da ne pominjem opoziciju, gdje imamo primjera da je bio pokušaj javnog poziva na linč ambasadora, čega nije bilo ni u vrijeme Miloševića.

Amfilohije privatizovao svetinje

Hoće li će se jednog dana na ovim prostorima voditi neutralna politika? Janjić kaže da je Srbija zemlja koja nije obavila nikakvu transformaciju i bijes prema Crnoj Gori je zato što je ona posljednja otišla. Srbija je nezavršena država i ima nekoliko bolnih procesa koji je čekaju i mnogo će nas koštati zajedničko porijeklo. SPC nije našla odgovor na mnoga pitanja u vrijeme globalizacije, koji je tjera na saradnju sa Papom, suočavanjima sa izazovima islama i drugih, a s druge strane nastanak novih država je tjera na ono – u koga vlast, u toga i država i crkva. I vjerujem u dogovor između crkvene i svetovne vlasti da se Ostrog otvori, da ostane u SPC, ali da ostane mjesto ne samo hrišćana i katolika nego i mjesto gde će vratiti derviši. I da će se to desiti u Dečanima.

Profesor FDU Nenad Prokić, uz opasku da je Island religiju proglasio mentalnim poremećajem i da Crkva kod nas laže o ključnim datumima iz svoje istorije i o svom trenutnom ustrojstvu (patrijarh ne može da ode u Niš dok niškog vladiku ne pita za dozvolu!), upitao da li je tačno da je Amfilohije na sebe prepisao 47 crkava i manastira u Crnoj Gori. Odgovorio je Olenik koji je nedavno tokom gostovanja u Crnoj Gori vidio dokument u kome se očituje da je Amfilohije vlasnik više od 50 crkava i ono što je njemu kao advokatu zapalo za oko "je da nije upisan kao Risto Radović (iz lične karte) nego kao Amfilohije, duhovno ime".

U SPC je veliko nezadovoljstvo patrijarhom Irinejem i on vrši vlast tako što se u ništa ne miješa, a veliki talasi ljuljaju njegov čamac koji je pogrešno privezao za (Rusiju) veliki brod, rečeno je na tribini FP i GDF.