Prije tri decenije „Durmitor“ je imao stotine ski trkača, danas otac i sin čuvaju tradiciju

Crnogorsko skijaško trčanje, nekada masovna sportska disciplina i najuspješnija od svih skijaških disciplina, ovog trenutka svelo se na dva imena.

Na šesnaestogodišnjeg  takmičara Aleksandra Grbovića i njegovog i trenera nordijske reprezentacije Crne Gore, njegovog oca, Gorana Grbovića.

I Klub nordijskog skijanja „Durmitor“ sa Žabljaka, čiji su članovi njih dvojica, jedini je aktivan klub u državi koja je prije tri decenije brojala na stotine ski trkača koji su bili konkurentni u okvirima nekadašnje SFRJ ali i šire.

„Sada je u ovom sportu, koji stručnjaci smatraju najzdravijim, stanje sumorno. U našem klubu trenira desetak takmičara, izuzev Aleksandra koji je reprezentativac, sve dječaci i djevojčice uglavnom na početku bavljenja ovim sportom. Interesovanje je skromno uprkos tome što svakog člana čekaju skije i sva druga oprema u koju spadaju i roleri za obavljanje treninga na suvom. Na rasolaganju je i uređena staza od 2,5 kilometara za koju smo dobili homologizaciju-licencu od FIS, međunarodne skijaške federacije“, priča Goran Grbović.

Goran kaže da ovaj sport ima podršku lokalnih struktura, Crnogorskog skijaškog saveza i Ministarstva sporta. Sa sjetom što nema masovnosti kaže da je nakon višemjesečnih „suvih“ treninga na Žabljaku sa Aleksandrom nedavno obavio desetodnevne pripreme u italijanskom Livinju gdje je osjetio prvi ovosezonski snijeg ali i prisustvo nekoliko stotina konkurenata iz svih krajeva svijeta sa kojima će ove zime voditi borbu za plasmane i sticanje potrebne kvote FIS bodova kako bi se našao na olimpijadi u Pekingu 2022. 

„Aleksandar ima normu za učešće na JOG, svjetskoj olimpijadi mladih naredne godine u Švajcarskoj. Prošle sezone, na šampionatu svijeta u austijskom skijaškom centru Zefeld, stekli smo “B” normu za Peking. Cilj je da ovaj rejting sačuvamo i nastojati da ga popravimo kako bi stigli do “A” olimpijske norme. Pred nama je mnogo trka a za te bodove nema podjele na juniore i seniore.

Njih dvojica su dio najpoznatije porodice u crnogorskom skijaškom trčanju koje su sa puno uspjeha obilježavali kroz tri generacije. U prvoj,  Aleksandrov đed Tomaš i Tomaševa sestra Stanija bili su u samom vrhu ovog sporta na prostorima nekadašnje nam domovine.

Njegovi stričevi Veselin i Batrić, i otac Goran, isto tako osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka. To je period koji su obilježile desetine uspješnih ski trkača sa Durmitora čiji je talenat brusio i izbrusio tokom četiri godine rada na Žabljaku trener iz Poljske Tadeuš Jankovski.

Bezbroj je titula u uspješnijem od dva skijaška sporta a najuspješnije su Goranov podijum na otvorenom prvenstvu Poljske za pionire koje se smatralo nezvaničnim svjetskim prvenstvom i titula omladinskih prvakinja Balkana u bijatlonu koju su crnogorskom ski trčanju donijele Branka Tomčić, Milanka Baranin i Vesna Grbović.