„День”: SPC u Crnoj Gori se razdvaja od Srpske patrijaršije?

Piše: Vladimir Jovanović

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, usvojen krajem prošle godine u Crnoj Gori, i dalje drži čitav region u napetosti. U stvari, ovi događaji ukazuju na to da se nastavlja raspad virtuelne Jugoslavije. Crna Gora je odlučila da se oprosti od prošlosti; ali pokazalo se da to i nije baš sasvim prošlost – piše „День”, novina iz Kijeva.

„Desetine, stotine, a ponekad i hiljade ljudi u najvećim gradovima Crne Gore dva puta neđeljno izlaze na proteste. Oni su parohijani Srpske pravoslavne crkve (SPC), koji uz pomoć improvizovanih ‘vjerskih povorki’ izražavaju svoje negodovanje. Prema ubjeđivanjima čelnika i vjernika SPC, cilj je Zakona, koji je crnogorski parlament odobrio, odzimanje manastira i hramova iz Srpske crkve u Crnoj Gori”, navodi „День”.

„Zakonski akt govori ipak samo o mogućnosti povratka u državno vlasništvo onih svetilišta sagrađenih prije 1918. godine, odnosno prije ulaska Crne Gore u Srbiju, koja su pripadala crnogorskoj državi i o kojima neka vjerska zajednica nema dokumente sa potvrdama imovinskih prava. Štaviše, ako vjerska zajednica ne može dokazati da je objekat njezino vlasništvo, vjerska zajednica će i dalje biti u mogućnosti da ovaj objekat koristi za svoje potrebe, ali kao vlasništvo države Crne Gore.

Međutim, ove činjenice ništa ne mijenjaju. Rukovodstvo SPC samopouzdano uvjerava druge, bez obzira na to šta piše u Zakonu, da crnogorska vlada priprema da otme manastire i hramove, a sveštenici okupljaju i ljude za akcije s pozivom ‘Ne damo svetinje’”.

„День” u nastavku piše:

„Protesti crnogorskih branitelja SPC bili su na početku izuzetno radikalni i podśećali su – bez prećerivanja – na početak rata u Hrvatskoj 1990. godine, takozvanu ‘balvan revoluciju’. Demonstranti koji se nijesu složili sa usvajanjem Zakona blokirali su puteve i mostove, čak pokušali da naprave barikade, i sve to pod trobojnicama srpskih zastava i uz aktivno učešće prosrpskih političara – odnosno, učinili su ono što je prije trideset godina u Hrvatskoj započelo stvaranje separatističke srpske države.

Ali najgore se nije dogodilo. Glavni razlog zbog kojega su crnogorske vlasti uspjele da to spriječe jeste da sada nije 1990. godina. Jugoslavija više ne postoji. Nezavisna Crna Gora dugo nije jedna od republika socijalističke federacije. Ali je članica NATO-a. Ta činjenica, naravno, ne utiče samo na razvoj situacije; ta činjenica i određuje razvoj situacije”.

U nastavku, „День” prepričava incidente povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti:

„I nakon što su protesti počeli, crnogorski policijski službenici prilično su rigorozno zaustavili sve pokušaje narušavanja javnoga reda, silom deblokirajući glavne puteve i pritvorivši nekoliko nasilnika. Očigledno je razlog za tako odlučne akcije bilo stečeno iskustvo. Kada je Crna Gora započela zadnju fazu ulaska u NATO, prosrpska opozicija 2015. godine sa ‘molotovljevim koktelima’ napala je parlament, a 2016. zajedno sa agentima ruskih specijalnih službi pokušala da organizuje državni udar. Shodno tome, vlasti su očekivale provokacije i bile su potpuno spremne da odgovore”.

Suočeni sa činjenicom da će na nasilje dobiti adekvatan odgovor, rukovodstvo SPC se odlučilo na mirne proteste, navodi „День”.

„Nivo tenzije, a samim tim i pouzdanost transformacije Crne Gore u žarište, smanjen je, ali nije u potpunosti otklonjen. Masovni protesti protiv Zakona se nastavljaju, pa čak i u takvom obliku, trenutna situacija u Crnoj Gori najveća je kriza od vremena od nezavisnosti zemlje 2006. godine. Vanjski posmatrač može se zapitati: što je razlog tako snažnoga otpora protiv uvođenja novoga vjerskoga zakona ako crnogorske vlasti zaista neće 'oduzeti svetinje', odnosno oduzeti vjernicima manastire i crkve?”

„SPC odbija da bude dio pravnoga poretka države Crne Gore”, odgovara „День”. „Odbija da se registruje u Crnoj Gori i na bilo koji način poštuje zakone ove države. Tvrdi da je starija od države i aktivno odbija da prihvati postojanje ove države, bez obzira koliko ludo to izgledalo. Istovremeno, iako ne postoji u pravnome smislu, SPC tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori”.

„Ali crnogorske vlasti djeluju upravo suprotno. Glavni princip Zakona o slobodi vjeroispovijesti je da ne postoje više religije iznad ostalih vjerskih zajednica. Srpska crkva, prema zakonu, trebalo bi da bude lišena postojećega neformalnoga statusa posebnosti i da postane samo ‘jedna’ među ostalim vjerskim organizacijama sa istim pravima u sekularnoj državi.

Predśednik države Milo Đukanović u razgovoru za srpsku novinsku agenciju Tanjug je napomenuo da Zakon o slobodi vjeroispovijesti stvara uslove za kasniji državni i duhovni razvoj crnogorskoga društva kao multikulturalne i multietničke države, uvodi evropske standarde 21. vijeka. ‘Nemamo drugoga izbora – moramo evropeizirati naše društvo’, rekao je.

Đukanović je takođe još jednom naglasio da smatra primjerenim obnovu Crnogorske crkve. Prema njegovome mišljenju, to bi bilo logično nakon obnove nezavisnosti Crne Gore. Međutim, izgledi za povratak autokefalije Crnogorske crkve su još uvijek neizvjesni – Crnogorska crkva ima vrlo malo parohija, a njezin poglavar, mitropolit Mihailo, ima teške odnose sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem”.

„День” navodi:

„Razgovara se o drugoj, kompromisnoj opciji koja bi, navodno, trebalo da zbliži zvaničnu Podgoricu i Srpsku crkvu u Crnoj Gori – to je razdvajanje, u ovome ili onome obliku, crnogorske SPC od centrale SPC. U stvari, govorimo o stvaranju ‘Crnogorske patrijaršije’ Srpske pravoslavne crkve [‘Черногорского патриархата’ Сербской православной церкви], koja će dobiti autokefaliju i koja će službeno biti registrovana i zvanično djelovati u Crnoj Gori, a svetilišta – stotine manastira i hramova biće registrovano na nju.

Takav razvoj događaja kategorički ne odgovara Beogradu – i to ne samo vođstvu Srpske crkve, što bi bilo logično i shvaćeno, već i rukovodstvu srpske države”.