Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

„ЧЕРНОГОРСКАЯ ЦЕРКОВЬ” – poglavlje iz ruske crkvene istorije (1901)

| Postavio/la: Antena M

„ЧЕРНОГОРСКАЯ ЦЕРКОВЬ” – poglavlje iz ruske crkvene istorije (1901) Sveti Petar Cetinjski

Piše: Vladimir Jovanović

Aleksandar Pavlovič Lopuhin (Александр П. Лопухин, 1852–1904) je bogoslov, doktor nauka, profesor Petrogradske duhovne akademije na katedri komparativne teologije (сравнительное богословие).

I prije i tokom profesorske karijere sarađuje u poznatim ruskim bogoslovskim publikacijama: „Христіанско чтеніе”, „Церковный Вестникъ”, „Странникъ”. Pisao o temama iz crkvene istorije, liturgike, između ostaloga priredio izbor djela Sv. Jovana Zlatoustoga.

Drugi dio Lopuhinove „Istorije hrišćanske Crkve u 19. vijeku” sinteza je događaja iz crkvene istorije i savremenosti, tu su i poglavljâ o ondašnjim autokefalnim crkvama, uključujući i našu Crkvu.

Poglavlje „Crnogorska crkva u 19. vijeku” temelji se na prethodno objavljenim knjigama drugih autora od kojih neke o crnogorskoj crkvenoj istoriji donose, manje ili više, solidna obavještenja, ali i očite greške.

Na primjer, ne pominjući u uvodu najstariju crnogorsku crkvenu istoriju – hirstijanizaciju naših predaka i prvu državu, knjaževinu i kraljevinu dukljanskih Slovena – Lopuhin poglavlje otvara tek sa 14. vijekom, „padenijem srpskoga carstva” i inscenacijom o „Crnoj Gori kao posljednjem ubježištu serbstva”; ili, „prekrštava” dinastiju Balšića u „Balhidov”; tvrdi da je Georgij (Đurđe) Crnojević „oko 1516. godine” predao mitropolitu crnogorskome vrhovnu vlast, iako se to desilo 1496. godine; pogrešno označava 1687. kao godinu kada se „učvrstila na vlasti” dinastija Petrović-Njegoš (to se desilo deceniju kasnije); navodi da je Petar I Petrović-Njegoš pisao 1826. mitropolitu petrogradskome o „prijevodu na srpski jezik ‘Novoga zavjeta’”, mada je provjerljivo da Petar I nikada i nije pomenuo srpski jezik; za Petra II Petrovića-Njegoša – Rada Tomova, imenuje ga kao „Radotomova” – piše da je za episkopa posvećen u Kazanjskome saboru (sabornoj crkvi), iako je to bilo u Preobraženjskome saboru 1833. u Petrogradu; tvrdi da je, uoči izbora za episkopa, 1884. Mitrofan Ban arhimandrit Manastira Morača, a on je tada arhimandrit Manastira Ostroga i administrator Zahumsko-raške eparhije Crnogorske crkve... etc.

No, ovo Lopuhinovo djelo i nije pisano sa prevelikim ambicijama, već da se, čitaocima bogoslovskoga časopisa „Странникъ”, na popularan način pokušaju predstaviti činjenice o Istočno-pravoslavnoj crkvi i njezinim pomjesnim auutokefalnim crkvama.

Bezrazložno, kako se ispostavilo, Lopuhin podgrijava opasnost od unijaćenja Crnogoraca, preuveličavajući značaj konkordata iz 1886. između Knjaževine Crne Gore i Sv. Stolice, te prelazak u katoličanstvo crnogorske princeze Jelene Petrović radi udaje za italijanskoga prijestolonasljednika.

„Ali, naravno”, piše Lopuhin, „to je samo oblačak na svijetloj pozadini slavne istorije Crne Gore i možemo biti sigurni da zdravi razum crnogorskoga naroda neće dopuštiti dalje uspjehe jezuitske propagande i Crnogorska crkva, pod mudrim predstojateljstvom njezinih vladika, jačaće i procvjetati”…

Poput većine drugih ruskih autora i Aleksandar P. Lopuhin piše da je Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve autokefaliju naše Crkve priznao za doba Svetitelja, mitropolita Petra I Petrovića-Njegoša:

„Za njegova života i ruski Sv. Sinod je priznao autokefalnost Crkvi u Crnoj Gori”.

U originalu:

„При его жизни и русскiй Св. Синодъ призналъ автокефальность церкви въ Черногорiи”.

Sinod Rusije pozdravlja „первосвятителя АВТОКЕФАЛЬНОЙ ЧЕРНОГОРСКОЙ ЦЕРКВИ”


***

Objavljujem faksimile: naslovnicu „Istorije hrišćanske Crkve u 19. vijeku” prof. dr Aleksandra P. Lopuhina (II, Petrograd, 1901); dio sadržaja o autokefalnoj Crnogorskoj crkvi (str. VI); prvu stranica poglavlja „Crnogorska crkva u XIX vijeku” (str. 389); citirani dio iz knjige o priznanju crnogorske autokefalije od strane Sinoda Rusije za vrijeme arhipastirstva Svetoga Petra Cetinjskoga (str. 394); faksimil iz izdanja crnogorskoga „Književnoga lista” iz 1901. o izlasku Lopuhinove knjige (I, sv. 11, Cetinje, str. 390)…

Komentari

Djuro Vučinić,

@Srba,maštaš,tako se potpisivao prvo Mitropolit Vasilije da bi pokupio crkvene stvari iz Pećke Patrijaršije,pa je u Austrougarskoj dospio i zatvora zbog toga. A u Kiparskoj apostolskoj crkvi ima jedan Episkop pa je autokefalna. Simpatično mi je kad poneko kaže " ne mlati"...

Crna Goro Zemljo Slobodo,

@Srba, Serbus Sluga služi jer za slobodu ne zna! Crna Goro zemljo sokolova, zemljo Slobode i Časti, ne osvrći se na pse što laju.

Srba,

A najnetacniji podatak je da je bila autokefalna, nit je imala dovoljno episkopa da bi tražila autokefalnost, a pritom je bila čuvar sveštenog pećkog trona.

Realista,

Odlično, očigledno je informacije dobijao preko srpskih istoriografskih romanopisaca pa je puno podataka netačno, ali ipak podatak koji je svima bitan da je CG crkva bila autokefalna čak i u 500 godina kad je Srbija bila pod Turcima. Exit se nije izvinio za pisanje neistine o crnogorskoj istoriji?

Ostavi komentar

0/300