10 °

max 15 ° / min 7 °

Petak

19.04.

15° / 7°

Subota

20.04.

15° / 6°

Nedjelja

21.04.

11° / 5°

Ponedjeljak

22.04.

16° / 7°

Utorak

23.04.

12° / 11°

Srijeda

24.04.

14° / 9°

Četvrtak

25.04.

15° / 9°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
EKSKLUZIVNO: Nekoliko dokumenata o borcima Za Pravo, Čast, Slobodu i Nezavisnost Crne Gore (2)

Istorija

Tag Gallery
Comments 7

EKSKLUZIVNO: Nekoliko dokumenata o borcima Za Pravo, Čast, Slobodu i Nezavisnost Crne Gore (2)

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Vladimir Jovanović

Drugi novembar 1924, oko 20 sati, Donji ili Gornji Rsojevići u Bjelopavlićima, na lijevoj obali Zete. Vida M. Pavićevića, komitskoga vojvodu još iz doba austrougarske okupacije, ubija dalji rođak. Ubijeni i ubica imaju isto ime i prezime.

Prema tvrdnji vlasti Kraljevine SHS, biva da taj dalji rođak prekorijeva vojvodu što „zbog njegovog odmetništva stradaju svi Bjelopavlići”, da bi „na to odmetnik pripretio svom rođaku puškom, ali je ovaj hitro odbio odmetničku pušku, iako pogođen i ranjen u prst od ruke, izvadio je iza pasa revolver i sa nekoliko metaka ubio je opasnog odmetnika”.

Je li u pravnoj državi – a za takvu se izdavala i Kraljevina SHS – normalno da zbog „odmetnika”, pojedinca, od države „stradaju svi Bjelopavlići”? Ova službena verzija Vidove pogibije, poslužimo se savremenim rječnikom, nalikuje „fejku”. Eto, dalji rođaci se ubijaju, šta se tu može. Nakon što Vido komituje 7-8 godina, postavši legenda Bjelopavlića, neki dalji rođak mu tek-tako presudi!

Bratstvenik vojvode Vida Pavićevića je i protojerej Ljubo Pavićević. Njegova izjava o Vidu je 1980-ih objavljena u jednoj publikaciji u Beogradu. Tvrdi da su „neki ljudi na vlasti, posle ugušenja [Božićne] pobune, počeli sa represijama, zbog čega su mnogi ponovo uzeli puške u ruke”.

Biva da Srbi iz okupacionoga aparata „nisu mogli da shvate mentalitet Crnogoraca”. „Tako je, na primer, u šumu otišao čuveni komitski vojvoda iz doba švapske okupacije Vido Pavićević”, svjedoči proto Lj. Pavićević. „On je svim srcem bio za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, pa je posle oslobođenja dobio čin žandarmerijskog kapetana, jer je imao velike zasluge u toku okupacije”.

I zaista, Vido je 10-11. jula 1918. učesnik zborovanja dijela ondašnjih komita u Dobrilovini, na lijevoj obali Tare. Tu je, navodno, aklamacijom odlučeno da će nakon rata sa Austrijancima biti za ujedinjenje sa Srbijom pod Karađorđevićima. Vido nije jedini od onih koji su, pod pretpostavkom da su zaista bili za „ujedinjenje”, kada se ono ostvarilo uzeli ponovo puške i otišli u šumu. Na skupu u Dobrilovini učestvovali su docnije i neki drugi od poznatijih boraca protiv srpske okupacije – Todor Dulović (ubijen 1923), Grujica Ćupić (osuđen 1920. na 20 godina robije) ili Savo Grujić (iz Bratonožića, 1923. ranjen i uhapšen, pobjegao iz zatvora). Tamo je bio i Savić Đurović, pod Austrijancima komitski četovođa, Bjelopavlić, koga su po „ujedinjenju” postavili Srbi za prvoga sreskoga načelnika u Bijelome Polju – ali , svjedočiće, „primio sam samo jednu platu i otišao u šumu”, etc.

No što se zbiva sa Vidom Pavićevićem? Postao je, dakle poslije 1918, kapetan okupacione žandarmerije. Kazuje proto Lj. Pavićević: „Jednog dana mu [Vidu] jave da se neki srbijanski oficiri raskalašno ponašaju u kafani. On uđe u kafanu da vidi o čemu se radi, došlo je do prepirke i psovki. Kod Srbijanaca je psovka uobičajena stvar, dok je u Crnoj Gori bila retka i strašna uvreda. Vido je NA SMRT PRETUKAO DVOJICU OFICIRA, skočio na konja i odjahao u šumu”.

Ima i literarna verzija Mihaila Lalića, objavljena posthumno („Opraštanja nije bilo”, 1994). Tadašnji Veliki župan Zetske oblasti Kraljevine SHS, Milovan Džaković, plete konce zavjere. Vrbuje jednoga od svojih zatvorenika, bivšega komitu, „da ubije nekog od uticajnih odmetnika: Sava Raspopovića ili Vida Pavićevića ili Radisava Stojovića”. Bjelopalići su sva trojica. Raspopović je ubijen 1923, a Stojović 1931. umro ili je umoren u Zenici na izdržavanju doživotne robije. Džaković i družina „udesili su”, veli Lalić, kao da je vrbovani zatvorenik „hrabro pobjegao iz zatvora, prekorili i kaznili aspandžije i cijelu upravu zatvora, objavili to u novinama”. I stigne taj „bjegunac” do neke od komitskih družina. No, Vidu Pavićeviću tim trikovima doskočiti nijesu mogli...

Ruku na srce, očigledno je Vido mnogo „zadužio” Beograd. Glavu mu je Ministarstvu unutrašnjih dela ucijenilo na 100.000 dinara. Taj iznos je identičan onome za ubistvo ili hapšenje Jova Stanisavljevića, popularnoga Čaruge – u Kraljevini SHS najpoznatijega odmetnika (film o njemu je snimljen 1991. godine). Ucijena od 100.000 dinara bi bila u sadašnjosti oko 70.000 eura. Kad je tolika suma u pitanju, nađe se i neki „dalji rođak”, koji Vidu presudi i iskešira njegovu glavu, a sramotni motiv se u javnosti prikrije prigodnim „fejkom”. U svakome slučaju, srpska štampa je pisala: „Ne samo Danilovgradski srez, iz kojeg je ubijeni Pavićević, već i cela Crna Gora oslobođena je jednog velikog razbojnika”…

Objavljujem fotografiju ubijenoga Vida Pavićevića, vojvode iz borbe Za Pravo, Čast, Slobodu i Nezavisnost Crne Gore. Nije poznata savremenim generacijama u Crnoj Gori. Ta i druge fotografije, dokumenti i činjenice, podśećaju da istorija ne počinje s nama i da su u temeljima obnove nezavisnosti Crne Gore prije bezmalo stotinu godina ugrađene viteške kosti mučenika kakav je i Vido Pavićević.

(Nastavlja se)

Komentari (7)

POŠALJI KOMENTAR

Banjo

@Rovcanin, Trebalo, no nema države. Evo su Srbi iskeširali dva milionaLazaru Ristovskom da snimi fil o Kraju Petru tzv. oslobodiocu.U Crnoj Gori nema svijesti o značaju takvih tema. Džaba što mi ne moramo da falsifikujemo istoriju, nego da se držimo istorijske istine. E, zato smo laki za manipulacij

Rovcanin

Trebalo bi napraviti serijal o borcima za pravo,cast i slobodu Crne Gore,o Rovackoj republici,o zlodelima zandarma i okupacione vojske,i emitovati na televiziji.

Zoran

Treba se podsetiti sta je radila okupaciona srpska vlast po crnoj gori posle nestanka nezavisne crne gore i sramnog ukidanja crnogorske pravoslavne crkve.