Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

O CRKVI PRAVOSLAVNIH CRNOGORACA – neki primjeri iz starijih enciklopedija (3)

| Postavio/la: Milena Aprcović

Piše: Vladimir Jovanović

Uvodna rečenica članka „Pravoslavlje” („Православiе”) „Enciklopedijskoga rječnika” (tom XXIVa, knj. br. 48, na strani 924, objavljenoga 1898. god. u Petrogradu,prijestonici Ruske carevine), glasi:

O CRKVI PRAVOSLAVNIH CRNOGORACA – neki primjeri iz starijih enciklopedija (3)

„PRAVOSLAVLJE – naziv hrišćanskoga vjeroispovijedanja, kojem u sadašnjosti pripadaju crkve Ruska, Grčka, Srpska, Crnogorska, Rumunska, slovenske u austrijskoj državi, te grčke i Sirijska crkva na pośedima Turske (patrijaršije Carigradska, Antiohjska, Aleksandrijska i Jerusalimska), Abisinijska [Etiopska]”.

Tomovi i polutomovi „Enciklopedijskoga rječnika” su pečatani od 1890. do 1904, zatim od 1905. do 1907. dopune – sve ukupno u 75.000 egzemplara – a od 1911. do 1916. kao „Novi enciklopedijski rječnik”.

vladan1

vladan2

Za to vrijeme, „Enciklopedijski rječnik” je objavljivan u četiri varijante: prva, osnovna varijanta, sadrži 41 tom i dva dopunska; druga varijanta je formatirana u polutomovima, sa većim tiražom i dvojnom numeracijom : ukupno 82 knjige i četiri dopunske; „Mali enciklopedijski rječnik” u tiražu od 150.000 primjeraka je izlazio od 1899. do 1902. u tri toma, a od 1907. do 1909. publikovano je njegovo drugo izdanje u četiri toma; konačno, 1911. god. je pokrenut „Novi enciklopedijski rječnik”, planiran u 48 tomova, no projekat je 1916. trajno obustavljen nakon 29 objavljenih tomova – razlog: opšta katastrofa Velikoga rata.

Ovu enciklopediju obično Rusi nazivaju „Enciklopedijski rječnik Brokhausa i Efrona”.

Fridrih A. Brokhaus (Friedrich A. Brockhaus; 1772–1823), izdavač je licencirane njemačke „Enzyklopädie”, koja je poslužila kao osnova za rusku, a Ilja A. Efron, „ponajbolji dorevolucionarni ruski štampar”, postvši vlasnik „Brockhaus” licence, bio je izdavač ruskoga „Enciklopedijskoga rječnika”.

Glavni redaktor prvih osam tomova je Ivan E. Andrejevski (Иван Е. Андреевский; 1831–1891) , jedan od vrsnijih ruskih intelektualaca s kraja 19. stoljeća – bio je, između ostaloga, rektor Petrogradskoga univerziteta; a zatim, nakon njegove smrti, ostalih tomova glavni redaktori su Konstantin K. Arsenjev (1837 – 1919; počasni član Carske akademije nauka) i Fjodor F. Petruševski (1828–1904; profesor Petrogradskoga univerziteta).

Brojke svjedoče o monumentalnosti cijeloga projekta: na stranicama „Enciklopedijskoga rječnika” objavljeno je tačno 121.240 članaka, zatim 7.800 ilustracija i 235 mapa – neke od njih su štampane u tada rijetkome koloru.

Sva izdanja ruske enciklopedije su dobila prethodno odobrenje od cenzure državnih vlasti, etc.

U najmanje četiri posebna članka su primjeri da se „Enciklopedijski rječnik” bavi i statusom autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve – to, možda, nije konačan popis, jer sam istraživanje koncentrisao na svega nekoliko karakterističnih natuknica.

Dakle, nakon ovđe već citiranoga članka iz 1898. god, sljedeći je primjer iz „Enciklopedijskoga rječnika” (tom XXXVIIIa, knj. br. 76), publikovanoga 1903. godine.

U članku „Crna Gora”(„Черногорiя”, str. 612), piše:

„Crnogorska crkva je samostalni (autokefalni) dio Pravoslavne crkve. Na njenome čelu nalazi se mitropolit cetinjski, episkop zahumsko-raški sa sopstvenom rezidencijom u Manstiru Ostrogu.
Čitava zemlja dijeli se na 15 protoprezviterstava i 138 parohija.

Do skoro, crnogorsko sveštenstvo, premda ne u vrijeme obavljanja bogoslužbenih dužnosti, uobičajenim vanjskim izglednom nije se razlikovalo od ostalih Crnogoraca, već se oblačilo kao i ostali crnogorski narod; tako se oblačio i posljednji [vladajući] vladika crnogorski Petar II Petrović; sada su uvedene mantije za parohijsko i monaško sveštenstvo”.

vladanb1 

 

Dalje se u članku „Черногорiя” navodi broj pravoslavnih manastira, te status rimokatolika i muslimana.

Takođe, sugeriše se da ustrojstvo kanonske Crnogorske pravoslavne crkve vodi eklisiološko porijeklo iz embriona nezavisne starocrnogorske države – dukljanske/zetske, iz 9. i 10. stoljeća; do tada je, podśetimo, uglavnom završen proces hristijanizacije naših predaka.

O tome („Черногорiя”, str. 616), Rusi pišu:

„Hrišćanstvo je rašireno u Zeti u 9-10. vijeku. Crnogorska crkva se nalazila u zavisnosti, čas od Rima, čas od Vizantije, i priklanjala se sad na stranu jednoga, sad na stranu drugoga.
Poslije raskola Crkve, u njoj [Zeti] je vladalo pravoslavlje, ali bio je rasprostranjen i katolicizam; mnogo pristalica imala je takođe i bogumilska jeres”...

 

(Nastavlja se)

Prethodni djelovi serijala: 1. dio    2. dio

Ostavi komentar

0/300