"Čim im se olade novčanici – postaće Crnogorci"

Crmogorski pisac Jovan Nikolaidis poslao je tekst našoj redakciji, a mi ga prenosimo u cjelosti.

"Eto, ugledni crnogorski portal, kome su književne teme,  pored političkih, socijalnih i komunalnih, sekundarne,  po mjeri važnosti sporedna obaveza, ipak objavljuje dva kritička osvrta iz domena književnosti, kad to već neće subjekti kojima je ovakva rabota 'u opisu radnog mjesta', a tiču se i stanja u crnogorskoj kulturi uopšte. „Veliki posa' što aveta Sandro Galeb? – kazaće cinično cg uhljebljenik, zalijepljen kao parazit na leđima kita, dok razbaškaren gricka šećerlemu sinekure. Ali, zato, zna ovaj pisac koliko je jednoj zajednici, mladoj državi sa toliko protivrječnosti, nužno da silno ojačamo temelje nacionalne kulture. Bez koje će se crnogorstvo, naravno: kao državotvorna svetinja, nipošto kao nacionalistička ustrojba, osuti u prah naše umišljene snage.

Snagu posjeduje naš neprijatelj, mi ćemo puškarati zanosima. Ubiće nas tradicionalna etnička aljkavost. Jer je bitnije puniti bȁgaše plemenskoj kmetovini,  nego braniti jedinstvenu  modernu evropsku zemlju. I nacionalnom kulturom, dakako. Lijepu državu Crnu Goru, balkanskomediteranski Montenegro. Koju će, bez konzistentne strategije u kulturi pomesti kao piljevinu, najprije srbofilstvo, potom satansko svetosavstvo, najzad i svaka druga guba kojoj današnja vlast nudi slastice. Zna se zašto i za koga. Ne mora se sve imenovati, evo se prse bez skrivanja mnoge naše patriote.

I najmanje je tu bitan Jovan Nikolaidis (heteronimom Sandro Galeb) sa svojim fus-notama o nacionalnoj kulturi. Pisac koji nikada, ama baš nikada nije svoje prkno stavljao ispred svete obaveze da se bude opštedruštveno  koristan, smatrajući da je nedostojno čovjeka ako ne insistira da je opšte i pojedinačno cjelina.

Mogu me napadati da sam paranoidan, ali i gluvome sve govori da opasnost po nacionalnu kulturu raste, da je to već pošast, u kojoj će se desiti (što: desiti?!, ma to se već uveliko sprovodi!) da naša stara crnogorska bolest preraste u epidemiju. Pozovimo se na neke rečenice iz opisa Kneza Dolgorukova o nama. Ili – kako je Vasilije Petrović dijelio rusko žito. Čuli ste za Odžakliju Nikole Prvoga i one koji su se uz nju grijali. I pismo-molbenicu Plamenca Kralju Aleksandru. Čuste li što za terazijske Crnogorce, lažinjaju li i dalje sred „Moskve“? Traje i dalje cirkus DANU-CANU. Vidite li sa koliko se nepromišljenosti iz Ministarstva kulture hvale „kulturnim industrijama“ (arseniku za nacionalnu kulturu), misleći da izgovaraju mudrost solomonsku.

Prije neki dan je Gospodin  Banac izjavio kako Crnogorci trebaju da se čuvaju „Crnogoraca poput Andrije Radovića i Andrije Mandića“. Ima pravo taj hrvatski gospodin, mrčene su to osobe. Sandru Galebu je upitno da njegov apel dopuni svojim: „Crnogorci, čuvajte se dvorskih Crnogoraca! Za Srbe u Crnoj Gori ne brižite. Čim im se olade novčanici – postaće Crnogorci, braća ovijeh dvorskijeh Crnogoraca“.