"Vrijeme ne briše ljubav prema domovini, Crnogorci dali pečat razvoju zemalja u koje su doselili"

Đukanović u Argentini

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović održao je u Buenos Ajresu pozdravnu riječ prilikom obilježavanja 200-godišnjice od dolaska prve crnogorske porodice u Argentinu.

Kako je rekao, sa zadovoljstvom je prihvatio poziv Crnogorske zajednice da u svojstvu predsjednika budem sa njima.

"Želim da odam priznanje organizatorima - Vladi Argentine i vlastima Buenos Airesa, kao i Crnogorskoj zajednici i našoj ambasadi što su odlučili da na ovaj način obilježimo dva vijeka od dolaska prvih crnogorskih iseljenika u ovu veliku zemlju, u provinciju Entre Rios, na jučerašnji dan 1818. Bili su to Mihailo Damjanović, i njegova supriga Jelena iz srca Crne Gore, iz Katunske nahije. On sa Čeva, gnijezda junačkoga, kako ga je nazvao naš veliki pjesnik, filozof i vladar Petar II Petrović Njegoš, a ona od Perovića iz Cuca.

Imao sam čast da danas i u razgovoru sa predsjednikom Maurisijom Makrijem istaknem značaj ovog događaja za Crnu Goru i za vjekovno prijateljstvo protkano bliskim vezama između naših geografski udaljenih naroda i zemalja. Privilegija je i što se svečanost održava u ovoj slavnoj palati, nazvanoj simbolom diplomatije, koja nosi ime velikog vojskovođe i oslobodioca Argentine Hozea de San Martina", naveo je Đukanović.

Kako je rekao, Damjanovići su iz Crne Gore ponijeli slobodarski duh i ratničku tradiciju i time obogatili svoju novu domovinu.

"Naselili su se u jednom od gradova koji simbolizuju borbu argentinskog naroda za slobodu, u Konsepsionu de Urugvaj, u kom počiva čuveni vojskovođa i predsjednik Hose Husto de Urkize. Mnogo je važnih ličnosti iz ove porodice poteklo na argentinskom tlu među onima koji su zadržali staro crnogorsko prezime Damjanović, kao i u njihovom ogranku s novim prezimenom Horhe. Mihailov sin Eleodoro Damjanović, čuveni argentinski general i ljekar čije ime nose brojne ulice širom zemlje, pa i u autonomnom gradu Buenos Airesu, obezbijedio je trajno mjesto u velikoj argentinskoj istoriji. Ostao je upamćen između ostalog i po izuzetnom doprinosu borbi sa užasnom epidemijom žute groznice koja je u 19. vijeku desetkovala stanovništva ovog prelijepog grada. Ali i kao general, učesnik u vojnom pohodu nakon kojeg je za 50% proširena teritorije današnje Argentine", rekao je Đukanović. 

Kako je dodao, ovo je prilika da se prisjetimo i još jednog broja argentinskih velikana crnogorskog porijekla.

"Pomorski kapetan Migel Vukasović, poznati konstruktor brodova i brodovlasnik, osnivač prve argentinske pomorske kompanije „La Platensa“, zastupljen je u svim pomorskim enciklopedijama svijeta. Bio je i počasni konzul Crne Gore u Argentini početkom prošlog vijeka. Prisjetimo se i kapetana Mila Zlokovića i Jovana Vukasovića, kao i Eduarda Vuletića...

Trebalo bi nam mnogo vremena samo da nabrojimo sve one koji zaslužuju da im se ime pomene. Zato ću osvježiti naše pamćenje o samo još dvije ličnosti. Svi Argentinci znaju za Karlitosa Balu, velikog komičara kojeg pamte generacije u ovoj zemlji. Ali ne vjerujem i da znaju da je majčinom linijom povezan sa potomcima čuvene kapetanske porodice Katurić, takođe nekih od prvih crnogorskih doseljenika u 19. vijeku. Kao što ne znaju svi da blisko prijateljstvo vezuje Papu Franju sa nadbiskupom crnogorskog porijekla Emiliom Ognjenovićem, što mi je pomenuo i Sveti Otac prilikom nedavnog susreta u Vatikanu", rekao je predsjednik.

Kako je naveo, tokom dva vijeka hiljade Crnogoraca su doselili u Argentinu, i osnovali brojne kolonije.

"Od slavne La Montenegrina u Ćaku, preko Benada Tuerta, Santa Fe, Tandil, Madariage i Dok Suda, do Ognjene zemlje... Zahvaljujući saradnji naših institucija sa Latinoameričkim centrom za migracije, putem naučnih metoda došlo se do približnog broja od oko 60.000 potomaka crnogorskih iseljenika koji žive u Latinskoj Americi. To nas čini jednom od najvećih zajednica sa prostora Jugoistočne Evrope na ovom kontinentu.

Raduje saznanje da su naši ljudi od tada, kao što to i danas čine njihovi potomci, dali neizbrisiv pečat ukupnom razvoju i progresu zemalja u koje su doselili. I što su ne samo čuvali patriotske emocije i ljubav prema Crnoj Gori, nego su ih odgovorno prenosili i na nove generacije. Posebno je značajno što sve vidljivije dolazi do organizovanog okupljanja i čvršćeg međusobnog povezivanja između crnogorskih zajednica na latinoameričkom tlu, kao i sa domovinom svojih predaka", naveo je predsjednik.

Kako je naveo, nakon što je Crna Gora prije 12 godina mirnim, demokratskim putem poslije gotovo jednog vijeka obnovila svoju državu, osnažile su se i veze s našom starom dijasporom u Argentini, širom Latinske Amerike, i širom svijeta.

"Današnja Crna Gora, multietnička zemlja prepoznata kao važan faktor regionalne stabilnosti, članica NATO i na pragu članstva u EU, pitanje saradnje sa dijasporom uzdigla je na nivo najvišeg državnog prioriteta. Dijaspora je neodvojivi dio istorijskog, crnogorskog državnog bića, naše nacionalno bogatsvo i most koji nas trajno vezuje s drugim narodima i državama. Baš kao što je nezamjenjiva nit u odnosima sa ovom velikom i važnom zemljom. 

I ovaj današnji događaj potvrđuje da vrijeme ne briše ljubav prema domovini, koja se prenosi s koljena na koljeno. Vjerujem da ste to prepoznali i u poemi Ivana Damjanovića, direktnog potomka Mihaila i Eleodora Damjanovića. On je danas ovdje sa nama i brojnim članovima svoje porodice. Sve ih još jednom toplo pozdravljam", zaključio je Đukanović.