Da bi bila regionalna sila, Srbiji treba more... ali ne hrvatsko

Za Antenu M piše: Peđa Popović, bivši urednik TV Montena

Neke davne, čini mi se 1991. godine, ugledni vojvođanski intelektualac Dragan Veselinov, napisao je autorski tekst u beogradskom nedjeljniku “Vreme”. U predvečerje raspada SFRJ analizirao je situaciju po republikama, a koje redom samo gledaju kako da pobjegnu sa tog "broda" koji se ne ljulja, vec uveliko tone.

Pa dolazi tako i do Crne Gore, vec pokorene od Beograda, a na opšte zadovoljstvo i sreću najvećeg broja svojih građana. I u tom smutnom vremenu crnogorsko rukovodstvo "pjeva" o Jugoslaviji, bratstvu i jedinstvu, pa Veselinov kaže: "A Crnogorci, oni žive u nekom nepoznatom vremenu, sopstvena država im je teret i tajna".

I šesnaest godina nakon tog teksta, nakon ratova i poniženja, bijede koju je donijela hiperinflacija, nakon sankcija i svih užasa, ovjerenih još i NATO bombama, na referendumu 2006. godine za oko 45% stanovnika Crne Gore sopstvena država je teret. Ali i novih 14 godina nakon referenduma očigledno je da je ova država za mnoge, kome teret, a kome tajna.

Ali koliko se Crna Gora muči sama sa sobom, toliko Srbija tu nema nikakve dileme šta sa Crnom Gorom, što je Ivica Dačić jasno i glasno stavio do znanja Podgorici i cijelom svijetu na jednoj konferenciji za štampu u Briselu, prije nesto više od dvije godine. On je medijima rekao da je Srbija i ratovala da izađe na more i da od tog cilja nikada nece odustati. Na pitanje hrvatskog novinara je li on to priziva 1991. godinu, Daćić je odgovorio da nije mislio na Hrvatsku. Tu izjavu niko iz zvaničnog Beograda nikada nije demantovao. I o tome se ovdje zapravo i radi. Dakle, očigledno je da Srbija nije zadovoljna ni hardverski ni softerski, ni gdje su joj granice, ni kakvu ulogu igra u regionu.

Jedan viđeni beogradski intelektualc mi je svojevremeno rekao da Titova Jugoslavija, sa šest ravnopravnih republika, nikada nije bila njihova vizija Jugoslavije, vec ona Karađorđevića. Dakle, Srbija hoće da bude regionalna sila, da se ona pita, da je glavni faktor u regionu, a značajan i van njega. A za tako nešto očigledno smatra da treba da zapriječi Balkan od Dunava do mora sinjega.

Ali im je to i do sada, ipak, slabo išlo i to ne od juče vec evo dva vijeka. Od Načertanja na ovamo. Možda zato što za ostvarenje svojih ciljeva koristi netačnu formulu, pa su i rezultati pogrešni. Beograd hoće da su svi pravoslavci na ovim prostorima Srbi, a da je svim Srbima glavni grad Beograd, Srbija matica, a predsjednik države Srbije njihov nacionalni predsjednik.

Pravoslavac ne može da ima drugu naciju osim srpsku. Dakle: vjera jednako nacija, nacija jednako država. Svaki srednjoškolac će im reci da to nije tačno, a kamo li svako u svijetu, jer bi primjena takve formule rasturila sve države svijeta, svako svakome bi po takvom osnovu imao prava da se upliće u unutrašnje stvari.

Ponovo se moram sjetiti jednog gospodina iz Beograda koji je svojevremeno ispričao kako mu je "deda" bio suvlasnik jedne od izdavačkih kuća koje su štampale u Srbiji Gorski "venac", nakon "ujedinjenja". Pa deda kaže "da ništa oni tu nisu razumeli, ni jezik, ni navike, ni običaje, ni nosnju, ni kulturu, ni folklor". E ako to nije karakteristika nacija onda je čitav svijet blesav, a Srbi jedini znaveni. Ali nema potrebe to Srbiji objašnjavati, znaju oni to, nego nemaju što drugo da ponude. A zamislite da mogu, da nas mogu uvjeriti da bi nam pod njihovom dirigentskom palicom procvjetala Crna Gora kao sto je i Srbija, svega u izobilju. A još kad ruska flota uplovi u Luku Bar, sav kapital svijeta bi se ovdje slio, svi turisti navalili na naše primorje. I naftu bi našli.

A posto toga nema jer je i Srbija ipak jedna siromašna, nerazvijena i u širim razmjerama beznačajna država, a koja u posljednje 30 godina sve što može da ponudi Balkanu su bajke, laži, prevrate, siromaštvo. I krv. A samoj Crnoj Gori još i uvrede, poniženja, koje plasira ko prije stigne, od vrha vlasti, preko medija, crkve, do obicnog svijeta. Uz svu jezu od oprobanog scenarija Srbije kad treba rušiti u drugim državama, mora se priznati da istovremeno, način kojim se oni bave propagandom je naprosto i karikaturalan. Par primjera, a zaista flagrantnih budalaština.

Srbima je ovdje, kako tvrde, ugrožen jezik. A ni sami ovdašnji Srbi ne mogu, slušajuci ljude kada govore, prepoznati ko ovdje kojim imenom zove jezik kojim govori. Ili, u Crnoj Gori je hiljade državljana Srbije koji imaju nekretnine, broj njih živi tu cijele godine. Imaju li oni nekih problema, ugrožava li neko njih? Ne. Pa pošto beogradska vlast nema problema sa svojim državljanima, a sve je u svojoj kući uspješno sredila na sreću i zadovoljstvo svojih oduševljenih građana, onda se onako dokona i iz velike brige našla da pospremi stvari za državljane druge drzave, čak i jesu li zaposleni. U Njemačkoj je skoro milion državljana Srbije, u SAD skoro toliko, ali nikada nismo čuli da Beograd pita zvanicnike tih država koliko Srba radi u njihovim administracijama. Hrvatski Srbi više nijesu bitni jer kako Ivica reče, tuda se ne može izbiti na more. Luzički Srbi pak još nijesu došli na red.

Ipak je apoteoza komentar jednog Srbina da znaju da su se Petar I i Petar II svaku noć pred spavanje molili bogu da Turci odu ne bi li došli ovi iz Srbije da im predaju crkvu i drzavu.

SPC ovdje je srpska crkva, onih koji se deklarisu kao Srbi. Čemu potreba da se ljudi obmanjuju da je i za Crnogorce kada je, primjera radi, sijaset slučajeva da ako kod njih krstite dijete na krštenici vam nece dozvoliti da piše da je po nacionalnosti Crnogorac. Ili Srbin ili ništa. Valjda je to način kako SPC zamišlja prevazilaženje podjela. Zato stvaranje crnogorske crkve očigledno ruši projekat jedinstvene srpske nacije sa glavnim gradom Beogradom, a kako će onda Ivica na more? Odrednica "Srbijanac" je ukinuta i poglašena uvredljivom, jer Srbe iz Srbije ona zaustavlja na granici njihove države. A ona im je uska, preuska.

Priča o imovini je ispod svakog razumnog nivoa. Znaju oni da to nije njihovo, a i sud u Strazburu im je to već presudio, inače bi prvi podrzali zakon, pa traže podršku od vaskolikog Srpstva da ne dozvoli da im Crna Gora uzme natrag ono sto su oni Crnoj Gori uzeli, nego da bude "taknuto-maknuto".

Ne znam ko će biti uspjesan na kraju. Ono što zasigurno znam, a sto svako može vidjeti, je da se mržnja koja je posijana u Srbiji prema Crnoj Gori nece tamo iskorijeniti generacijama. Čak i da im dobrovoljno predamo državu da je u zdravlje i veselje koriste. No, ne uspije li Srbija u svojem naumu, nije teško predvidjeti šta dalje. Crnogorski Srbi ce biti potrošeni kao sto su hrvatski Srbi, a bez podrške Srbije, logističke i materijalne, a posebno bez ili sa nekom drugačijom SPC, srpstvo ce početi da se kruni kao i poslije II svj. rata. Samoinicijativno i bez ikakvih pritisaka. Za Srbiju je crnogorsko srpstvo vazda bilo potrošna roba za njihove ciljeve.

Ali država Crna Gora ima po malo čudnu strategiju. Dok je Srbija crnogorskim medijima i crnogorskim zvaničnicima širom zatvorila vrata (osim ako mogu da nešto iskoriste za uvrede i sijanje mržnje), crnogorska strana je propagandi Srbije širom otvorila vrata, što Beograd obilato koristi. Ne propuštajuci šansu da tuče iz svih "artiljerijskih orudja i oružja", pa umjesto da to zaustavimo kao oni, koji inače vole reciprocitet, počesto djelujemo kao da smo nemoćni da odgovorimo adekvatno. Za sada, strategija naše odbrane kao da je uzeta iz onih stihova "Domovina se brani lepotom i šašću i znanjem i lepim vaspitanjem". Ne daj bože da se dođe do onog dijela tog Desankinog stiha da se "brani i životom".