Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Vaseljenski Patrijarh: Pobožni narod crnogorski je sačuvao vjeru, jezik i običaje svojijeh otaca (1899)

| Postavio/la: Jelena Ćetković

Vaseljenski Patrijarh: Pobožni narod crnogorski je sačuvao vjeru, jezik i običaje svojijeh otaca (1899)

Piše: Vladimir Jovanović

 Knjaz Nikola I Petrović-Njegoš 21. avgusta 1889. drugi put pohodi Vaseljensku patrijaršiju. I ova pośeta, poput prethodne 12. avgusta 1883, na marginama je istoriografije – ukoliko se uopšte i pominje.

 Susret s Vaseljenskim Patrijarhom, osobito u njegovome rezidencijalnome śedištu na Fanaru u Istanbulu, uvijek je više od uobičajenoga protokola. Poglavar naše države – pravoslavni Knjaz, oba puta prisustvuje sveštenosluženjima i prima blagoslove prvoprijestolne Velike Crkve Hristove za crnogorski narod.

 Knjaz se 1883. susrio s patrijarhom Joakimom III Devedzisom, a 1899. s patrijarhom Konstantinom V Valiadisem (Πατριάρχης Κωνσταντίνος Ε). Oba puta prisustvuju članovi Svetoga Sinoda Vaseljenske patrijaršije. I Joakim III i Konstantin V su Knjazu uzvratili pośete dan po njegovim dolascima na Fanar.

Nikola I i knjaginja Milena I Petrović-Njegoš, sa svitom, na poziv sultana Abdula II Hamida, boravili su u Istanbulu 19-27. avgusta 1899. godine. Iz Bara za Istanbul je Knjaz putovao sultanovom jahtom „Izmir”, a u pratnji crnogorske jahte „Zmaj”. 

 Bilježi se da je 20. avgusta „Knjaževska Visočanstva pozdravio izaslanik Vaseljenskoga Patrijaha”. „Njihova Visočanstva”, trećega dana boravka (21. avgusta) u Istanbulu, „odvezla su se na Fanar, da posjete Njegovu Svetost Vaseljenskog Patrijarha, gdje su stigli u 11 sati i bili su dočekani na pristanu od Velikog Vikara i sekretara Sv. Sinoda i drugoga osoblja Patrijarhata”. Evo izvještaja „Glasa Crnogorca” o susretu knjaza Nikole i patrijarha Konstantina V:

 „Na Fanaru se bilo sakupilo mnoštvo naroda, koji je ushićeno klicao: ‘Zito!’ [‘Živio!’] Na glavnom ulasku u crkvu, Njegova Svetost Patrijarh, okružen mitropolitima i ostalijem klirom dočekao je Njihova Veličanstva i tu ih je blagoslovio uz zvonjenje zvona, pa ih uveo u crkvu, uz pjevanje hora ‘Aksion Estin’ [Ἄξιόν ἐστιν!’ – ‘Dostojan jeste!’].

 Njegova Svetost odveo je Njihova Visočanstva do prijestola, koji je bio podignut naspram patrijaršijskog prijestola. Uz Patrijarha stajali su mitropoliti, predstavnici Svetoga Groba i Svete Gore, i Veliki Logotet. Svečano bogosluženje Njegova Svetost Patrijarh završio je ovijem vozglasom: ‘Molimo se još Bogu za prepobožnog Knjaza Crne Gore Nikolu I, za Nj. V. Knjaginju Milenu, za Knjaza Nasljednika Danila, za Knjaginju Milicu i za svu Knjaževsku Porodicu, i za cijeli pravoslavni narod crnogorski’. Pa je Patrijarh izgovorio ovu besjedu:

 ‘Srcem punim radosti i veselja pozdravljam sretni dolazak Tvoga Visočanstva po drugi put u ovome caru od gradova, gdje si gost jednoga velikodušnoga Cara, moga Uzvišenoga Gospodara. Ovu radost dijeli sva Velika Crkva Hristova, koja je njegovala u Pravoslavlju pobožni narod crnogorski, koji je vjekovima neprekidno sačuvao vjeru, jezik i običaje svojijeh otaca. Nj. V. Knjaginja Milena, prateći Tvoje Visočanstvo u ovu mnogopoštovanu Crkvu Patrijaršijsku, javno dokazuje, da na putu pobožnosti i vrline Crnogorka slijedi i krijepi svoga muža, privlačeći na sebe blagoslove Crkve, a na svoju djecu nebesna i zemaljska dobra, koja joj Višnji dijeli. Srećan bio, Knjaže, u tvojoj Porodici, na tvome ognjištu, berući plodove sa stabla mira, koji je posadila i natopila desnica Božja!’

 Njihova Visočanstva kleknuše pred carskijem dverima i tu su se toplo Bogu pomolili. Njegova Svetost izađe iz crkve sa Njihovijem Visočanstvima, a pred njima je odio cio klir, uz burno klicanje mnogobrojnog oduševljenog naroda. Njihova Visočanstva su bila uvedena u veliku dvoranu Sinodikona, gdje je Nj. V. Gospodar sio s desne strane Njegove Svetosti, a Nj. V. Knjaginja i Knjaz Mirko s lijeve. Tu je slijedio poduži razgovor, pri kome je Veliki Logotet tumač bio, iz kojeg je Njegova Svetost pre[d]stavio mitropolite a Gospodar svoju svitu. Nj. V. Gospodar je izrazio Njegovoj Svetosti duboku blagodarnost na srdačnom dočeku u Patrijaršiji i zamolio Patrijarha da se moli Bogu za njegov srećan boravak. Njegova Svetost odgovorila je, da će na dan polaska Njihovijeh Visočanstava on sâm služiti i da će im on sâm donijeti naforu. Gospodar poljubi Patrijarhu ruku, a ovaj njega zagrli, i tu se oprostiše. Njihova Visočanstva bila su ispraćena iz Patrijaršije uz najoduševljenije klicanje ushićenog mnoštva: ‘Zito!’”

Bilježi se i da je „u utornik u jutro [22. avgusta 1899] Nj. S. Patrijarh u pratnji mitropolitâ od Karaferije, Rodosa, Marošije i Silvirije, Velikog Logoteta i druge pratnje, došao na Emirgjan [Emirgân – dvorac u kojem je Knjaz odsio, takođe distriht i park u Istanbulu – prim.pr], da odvrati posjetu Njihovijem Visočanstvima”.

Komentari

58SINDON,

Vladimir Jovanovic je castan covjek i pravi Crnogorac zelim da jos vise istrazi. Crmogorci imaju pravo svoju jeziku, crnogorsku kulturu i svoju crkvu. Volimo te Crno Goro!

ja,

zdravlja u Vas g. Jovanoviću, i svaka vi sreća na put, Vama i familiji Vašoj!

Pljevlja,

Svaka cast za tekst, polako uvidjam zasto ovo nismo ucili u skoli... Istina uvjek izadje na vidjelo.

Mrkoje,

Svaka cast Vladimire. Kopati po duhovnim i svjetovnim arhivima nije mala stvar. O ovome se ne moze saznati iz istotijskih udzbenika.

Ostavi komentar

0/300