Knjiga „Sizifova sreća“ Ivana Lovrenovića, zbirka razgovora i hronika obavljenih u periodici od 80-tih godina do danas, objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja i Synopsisa iz Zagreba.
Za izdavače su potpisani Goran Martinović i Ivan Pandžić, a urednik izdanja je Milorad Popović.
Likovna urednica je Ana Matić, dok je naslovnu stranu uradio Lazar Pejović.
Kako kaže autor u predgovoru, „desetljeća koja buhvaćaju tekstovi u ovoj knjizi, po dubini promjena i po drastičnosti lomova što su ih unijela u privatne živote ljudi i u njihov društveni život, vrtoglavija su od stoljeća. Jednoga će dana o tim promjenama i o tim desetljećima, možda, pisati historičari istraživačis mudre distance, i znati o njima mnogo više i sigurnije od nas, svjedoka i sudionika.“
„I sam obuhvaćen tim promjenama i lomovima, u privatnom i u javnom životu, autor danas s određenom pouzdanošću može reći samo jedno.
Na mjesto sigurnosti s kojom je – dok je trajalo svjedoštvo i sudioništvo – mislio da zna sve najvažnije što se treba i mora znati, o čemu se treba i mora svjedočiti, stupila je danas rezignacija, a na mjesto apodiktičnosti kojom se nekad izgovaralo to što se imalo izgovoriti, stupila je sumnjičavost, autoironija.
To ne znači promjenu stavova o ključnim događajima, ulogama, politikama; to dolazi iz osjećaja promašenosti i uzaludnosti svih napora i nastojanja – vlastitih i tuđih – da stvari ne pođu baš onako kako su pošle, i kako idu i danas: putom sveobuhvatne atrofije društvenoga smisla i racionaliteta.
I sve se češće javlja novim glasom kojim, kao iz potaje, skeptično došaptava: ne daje li ti nova stvarnost razlog i nalog za provjeru svega što si nekad pisao i izgovarao? Treba li uopće i reći da se pri tome najprije i najviše, možda i jedino, misli na Bosnu“, zapisao je Ivan Lovrenović.
Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu. Odrastao je u Mrkonjić-Gradu (Bosna) gdje je završio osnovno školovanje. U Zagrebu je završio gimnaziju i filozofski fakultet (južnoslovenske književnosti, jezik, etnologija). Radio u Mrkonjić-Gradu kao gimnazijski profesor i u Sarajevu kao urednik (Odjek, Veselin Masleša, Svjetlost). Od 1993. do 1997. godine u egzilu s porodicom (Zagreb, Berlin). Živi u Sarajevu.
Objavio je tridesetak knjiga (ritmizirana proza, romani, kulturnoistrijske studije, eseji i hronike, književne antologije). Godine 2005. izašla su mu „Izabrana djela“ u osam knjiga (Durieux, Zagreb).Knjiga o kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine „Unutarnja zemlja“ objavljena mu je u prijevodima na njemački, engleski, mađarski i češki jezik.
U izdavačkoj kući Synopsis (Sarajevo–Zagreb) uređuje biblioteku „Iz Bosne Srebrene“ (izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. stoljeća). Do sada je u njoj izašlo deset tomova. Nagrada „Midhat Begić“ 2009. godine za esej Ivo Andrić, paradoks o šutnji. Nagrada „Meša Selimović“ 2014. godine za roman „Nestali u stoljeću“. Nagrada „Mirko Kovač“ 2016. godine za knjigu eseja „Isus u Ahmićima“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR