Književnik Enes Halilović izdvaja: Knjige koje vam neće dati mira

Njegova su djela drugi više puta preporučivali u našoj rubrici, pogotovo roman “Ako dugo gledaš u ponor”, a ove sedmice novopazarski pjesnik i pripovjedač izdvaja svoje favorite.

Enes Halilović objavio je pet zbirki poezije, zatim zbirke priča Potomci odbijenih prosaca i Kapilarne pojave, te drame In vivo i Kemet.

Pored spomenutog “Ako dugo gledaš u ponor”, napisao je i roman “Ep o vodi”.

Stvaralaštvo Halilovića prevedeno je na osamnaest svjetskih jezika i zastupljeno u brojnim pjesničkim i proznim antologijama u regionu i inostranstvu.

Takođe je dobitnik Zlatne značke za doprinos kulturi, kao i književnih nagrada „Meša Selimović“, „Branko Miljković“, „Stevan Sremac”, između ostalih.

Osnovao je književni časopis Sent i veb časopis Eckermann.

***

“Beli oblak Džingis-kana”, Čingiz Ajtmatov

Čitaocima Antene M preporučujem ovu novelu, jednu od najboljih parabola u XX vijeku.

Majstorski je napisana, ali je njena ideja začinila majstorstvo baš kako i treba da bude kod vrhunskih pripovjedača. Čak i najslabiji čovjek na svijetu ima šansu protiv najjačeg čovjeka na svijetu.

Pročitajte ovu priču o oblaku i čuvajte svoj oblak.

“Džan”, Andrej Platonov

Roman amosfere; priča o izlasku, o dolasku, o ulasku. Priča koja vas neće ostaviti ravnodušnim, a moj savjet jeste da je čitate naglas.

Može sebi, može i drugima. Razmišljajmo kako, sa kime, kada i gdje da izađemo iz pustinje. Kako je čarobna jednostavnost jezika.

Gdje su oni koji više nisu sa nama? Kako odrediti put? Šta je glad? Šta su prioriteti? Pored mnogih pitanja koja nudi roman, nudi i čudan osjećaj - kao da umjetnost riječi plovi pored nas. Ne samo da je vidljiva, kao da je opipljiva.

“Juče”, Agota Krištof

Roman koji vam neće dati mira. Roman na čiji početak se čitalac vraća i sa polovine i sa kraja. I ponovo mu se vraća.

Rečenice kao ožiljci. Minimum jezika za mračne slike odrastanja.

Egzistencija ličnosti koja gazi po ruglu kolektivne egzistencije. Sjećanja pretočena u slike. Iz slika iscijeđeni opisi. Opisi postavljeni u niz koji vodi gorkom užitku.

Imam utisak, kada bi čitalac čitao od posljednje glave ka prvoj, roman ne bi izgubio mnogo od zaumne čarolije.

“Vaten”, Tomas Bernhard

Meni najdraža Bernhardova proza sa svim osobinama njegovog traganja koje je ovu neobičnu spisateljsku i životnu avanturu učinilo ciklusom tako da se svi njegovi romani mogu posmatrati kao jedno štivo.

Odrastao je dječak koji je tražio ljubav i našao u sanatorijumu ženu koja je imala želju da on stvara umjetnost i bude zaštićen.

I napisao je romane zgađen nad lažnom umjetnošću i nad građaninom čije licemjerstvo je gledao. Godinama je junak ove novele igrao kartašku igru i to ga je dovelo samo do jedne spoznaje - kako ne može više da igra tu igru.

Vrtlog riječi, vrtlog osjećanja, ali dva usporena vrtloga za sladokusce.

 “Car Edip”, Sofokle

Čitajte ovu dramu nakon što je odgledate. Riječ je o jednom od najboljih književnih djela u istoriji.

Pričajte o njoj, prepričavajte je, možda će vam pitanja onih koji ne znaju tu tematiku pomoći da razgrnete njene slojeve, ali, ako možete, suzdržite se od zaključaka - neka ostanu u Vama.

I mislite o precima i potomcima. I o svemu što gledate. I o svemu što ne želite gledati.