Intervju sa glumcima uoči premijere
Predstava "Ivanov" Antona Pavloviča - Čehova u režiji jednog od najznačajnijih evropskih pozorišnih reditelja Andreja Žoldaka, premijerno će biti izvedena 18. oktobra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
U najambicioznijem projektu CNP-a uloge su povjerene: Dejanu Liliću (glavna uloga Ivanova), Sanji Vujisić, Žani Gardašević - Bulatović (uloga Saše Lebedeve), Žaklini Oštir, Stevanu Radusinoviću, Branki Stanić, Draganu Račiću, Gojku Burzanoviću, Aleksandru Raduloviću, Davoru Dragojeviću, Jovanu Krivokapiću, Lazaru Dragojeviću i Zoranu Dragićeviću.
Glavnu ulogu Ivanova u predstavi tumači Dejan Lilić, glumac iz Skoplja, koji prvi put radi sa kolegama iz Crne Gore. O predstavi i saradnji sa rediteljem i kolegama govorio je za naš portal i emisiju "Grad".
ANTENA M:Dodjelom glavne uloge ukrajinski reditelj ukazao vam je ogromno povjerenje. Uloga zahtijeva veliku obavezu i odgovornost. Da li je bilo lako "ući" u taj lik i kakva je bila saradnja sa kolegama iz CNP-a?
LILIĆ: Saradnja sa kolegama iz Crne Gore bila je fenomenalna, ja sam našao tu i drugare i drugarice i braću i sestre. Mislim da ćemo ostati u kontaktu definitivno. Sasvim sam siguran da ćemo produžiti saradnju, radićemo neke druge predstave, bilo da su privatne ili festivalske. Glumačka ekipa, i kao ljudi, i kao glumci je fantastična.
Teško je uraditi Ivanova kad ga Žoldak radi. Ako krenete onako kako je pisao Čehov onda je možda lakše, jer nađete jednu liniju.
Mi smo se na neki način dogovorili da je Ivanov svako ko hoda po ulici, i muškarac i žena, i malo dijete i starac. U svakom pomalo ima Ivanova.
U Ivanovu pomalo ima svakoga od svih ovih ljudi. Jer, ne radi se o karakteru jednog čovjeka koji je precizno izgraviran. Ne. U njemu ima svega i svačega.
Ima svih bolova, svih patnji,sve sreće, svih radosti i ljubavi ljudi koji doživljavaju u sebi, preživljavaju, za kim se bore, za kim pate, tako da je na neki način sklop svih nas.
Morao sam da napravim ne jednog Ivanova, nego trideset i pet Ivanova, a možda i više. To čete vidjeti na sceni.
ANTENA M: Pojedini glumci koji su tumačili Ivanova, ovu ulogu nazivaju glumačkim samoubistvom. Kakva je vaša percepcija?
LILIĆ: Sad ovako: Da li glumačkim samoubistvom zbog poraza, ili samoubistvom zbog toga što morate da zaronite duboko u sebe? Ja bih rekao - OVO DRUGO.
Da, moguće je da bude poraz, ali poraz u jednom glumačkom svijetu ne znači ništa.
Idemo dalje, to je jedan samo segment našeg života.
Ali, ako zagnjurite duboko u sebe i u Ivanova, i ako zagnjurite u ljude koje ste upoznali u životu i sondirali negdje na ulici, u vaše bliske prijatelje, dalje prijatelje, neprijatelje svejedno, onda jeste baš glumačko samoubistvo, jer morate da odete do dna, do ponora, što nijeste morali sa nekim drugim likovima.
Ne radi se tu ni o čemu materijalnom. Tu je riječ o nečemu što je duhovno a to su duša, srce, volja, želja.
To su misli, koje nijesu opipljive. Dakle, pričamo samo u duhovnim i duševnim stvarima, o emocijama, i kad je to u pitanju, nemoguće je to uraditi ako ne odete duboko u sebe, i tamo pronađete sve vaše demone i anđele, i uporedite ih sa svijetom. Možda je u tom smislu - samoubistvo. Jer, možda od toga nema povratka.
Ipak, mi smo glumci i moramo da nađemo način kako da izađemo iz likova koje tumačimo. Inače, šta bi bilo sa nama- šizofrenija klasična.
ANTENA M: Da li vam je ovo prva saradnja sa Žoldakom?
LILIĆ: Ovo mi je glumački druga, a produkcijski treća saradnja. Pozvao sam ga 2014, da radi "Elektru" u MN kada sam bio direktor, 2016. smo zajedno radili "Solarisa". Ovo mi je treća predstava, a druga predstava gdje tumačim glavnu ulogu u kojoj je on reditelj.
ANTENA M: Žoldak je specifičan pozorišni reditelj, koga osim neospornih umjetničkih talenata odlikuju i predstave sa maratonskim trajanjem. Na koji način pripremate sebe?
LILIĆ: Šest sati, da, ali prvobitno je "Ivanov" trajao osam sati, pa smo ga skratili. Mi smo za ova dva mjeseca radili kao da smo "u materijalu" odnosno, kao da smo uradili tri predstave.
Broj sati dana i minuta koje smo proveli na sceni i intenzitet kojim smo radili ravan je pripremama za četiri predstave. Ali, dobili smo kondiciju. Znao sam šta me očekuje, znam ja njega veoma dobro i kako radi, tu nema pauze. Kao u vojsci.
ANTENA M: Nijeste dolazili u iskušenja da sve napustite i odete?
LILIĆ: A znate kako, uvijek imate u sebi onaj momenat kad kažete sebi "dosta mi je".
Stvar je u tome da kad ideš dalje, kad kopaš, da iskopavaš stvari koje su značajne i važne.
ANTENA M: Komad "Ivanov" izvođenjima širom svijeta izazivao je brojne i veoma oštre polemike. Da li se slična reakcija može očekivati kod crnogorske publike?
LILIĆ: Od ove predstave očekujem da je neki vole, a neki mrze, da neki kažu ovo je teatar, a drugi "ovo veze nema sa teatrom".
Ali, to je normalno za svaku predstavu. I možda je tako bolje. Ja imam jednu teoriju: "Nije dobro da te svi vole, dobro je i da te malo mrze".
To je ljudski, to je čovječno, normalno. I pošteno. Jer, zatvoriti se u svoju ljušturu i raditi svoj "bolom odabrani posao" kao što kaže Čehov, da, to je toplije poštenije i zdravije, ali je pitanje da li je to to?
Žana Gardašević Bulatović, glumica CNP-a, u "Ivanovu" tumači Sašu Lebedevu, u koju je zaljubljen Ivanov.
ANTENA M: U jednom intervjuu naveli ste da ste dobili ulogu za koju nijeste ni pomišljali da ćete je nekada igrati?
GARDAŠEVIĆ - BULATOVIĆ: Nijesam očekivala tu ulogu. Kad sam se pripremala za audiciju čitala sam Ivanova. Tokom priprema, nijesam obraćala pažnju na Sašu.
Saša je djevojka od dvadesetak godina, i prosto, nijesam vidjela sebe u tom liku. Ja sam se pripremala za lik Ane Petrovne. Tokom audicije koja je trajala više od dvadesetaK dana ja sam skoro 95 odsto lika Ane Petrovne postavila na scenu. U vrijeme kad je Saša trebalo da izađe na scenu Žoldak me dobro znao i u meni prepoznao baš Sašu.
Žoldaku je kao reditelju, osim profesionalne biografije glumca bitna i glumačka nutrina, ono što smo mi u svojoj biti.
Iako sam bila iznenađena, znala sam šta on želi od mene. Lik Saše, kao i Ane Petrovne je lik koji svaka glumica želi u svojoj karijeri. Čini mi se da smo se nekako kosmički povezali i da sam dozvala Žoldaka da dođe i radi ovdje.
Prije četiri godine bez daha ispratila sam njegovu "Elektru" koja je igrana u Crnoj Gori, a trajala je puna četiri sata. To što Žoldak radi to je neka magija. Ne mogu da vam opišem šta je to na njegovim probama, kakav je to rad.
Mi smo od 15. avgusta radili od osam do trinaest sati dnevno.
Mrzjeli smo ga u isto vrijeme i voljeli. On je čovjek koji proizvodi takve emocije. U jednom trenutku ga mrziš, jer traži nemoguče stvari, a onda kad mi to postignemo i kad prepoznamo tu moć i kod naših partnera onda ga i volimo. Iza mene je jedan izuzetno intenzivan i naporan period, ali sam srećna i zadovoljna.
ANTENA M: U komadu "Ivanov" imate jedan vrlo potresan monolog koji tjera na suze?
GARDAŠEVIĆ - BULATOVIĆ: Da, ja zaista osjećam Sašu.
ANTENA M: Vi ste djevojka koja je zaljubljena u Ivanova?
GARDAŠEVIĆ - BULATOVIĆ: Jeste, ali ima tu sad i nekih drugih vizura koje vam sad ja ne bih otkrivala.
Pozvala bih ljubitelje pozorišta da dođu i da vide i Anu i Sašu i Ivanova. To su ljudi čiste duše, neuprljani, božanski ljudi, koje je samo sredina učinila neshvaćenim i nesrećnim.
Razgovor sa glumcima slušajte sjutra u emisiji "Grad", od 10 sati i 10 minuta na Anteni M.
RAZGOVARALA: ANA AŠANIN
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR