Predstavom "Da bar nisam žensko" Beo Arta počela je zimska pozorišna sezona u kotorskom Kulturnom centru “Nikola Đurković”.
Inspirisana istinitim događajima, nastala po motivima iz priče migrantkinje Mahbube Taheri, predstava govori o mladoj Avganistanki iz Irana Zahri koja ne prihvata položaj koji u svojoj zemlji ima kao žena i želi za sebe novu šansu.
Lanac nasilja prenosio se, kao geni, sa generacije na generaciju.
Prvo baba, pa majka, trpjele su torturu vlastitih muževa. Sudbinu su im određivali drugi. Nisu imale prava na same sebe, prava na ljubav, na izbor, jer su im “čovjeka svog života” birali odmah po rođenju.
Žene su udavale još kao djevojčice, mimo znanja i volje. I živjele su životom zlostavljanih žena, u patrijarhalnim porodicama, gdje je muž glava kuće, gospodar, vlasnik porodice i žene.
Zahra nije željela da doživi istu sudbinu. Zato je odlučila da se izbori za svoja prava i zauvijek napusti zivot na koji sama nije imala pravo da utiče.
Prvo sažaljenje javlja se kada shvata da će krijumčarka Raha da umre, pa uzima njenu kćerku iz ruka zlostavljača i predstavlja je kao svoju, tokom bjekstva ka Evropi kako bi ih obje spasila mučenickog života. Na taj način ona postaje heroina modernog doba.
Nakon teškog puta koji je morala da prođe, pred njom je posljednji, ali možda i najteži izazov - dobijanje azila. Slijedi nova borba sa nemilosrdnim imigracionim sistemom koji predstavlja službenica Fatima, koju mora da ubjedi da su njeni razlozi za azil opravdani i potpuno prihvatljivi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR