Objavljena knjiga "Dodir tišine" crnogorskog pjesnika Ljubomira Mudreše

Knjiga „Dodir tišine“ nove i izabrane pjesme crnogorskog pjesnika Ljubomira Mudreše, objavljena je u izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja.

Izdavač knjige je Milorad Popović, urednica izdanja Dragana Tripković, a knjigu je likovo opremila Sonja Pajić. Ilustracija na korici je rad Slobodana Pura Đurića.

„Nema glasnijega govora od tišine – potvrđuje to i novi pjesnički rukopis Ljubomira Mudreše. Tišinom najrječi­tije zbore pjesnici, a „Pjesnik ne smije da ćuti“ niti pre­ćuti, zato Mudreša „dodiruje tišinom“ i šapatom prošlost i trajanje. Jer, „Što je čovjek u iskri beskraja/već nemoć­nik u đerdan vremena.“ Zato pjesnik biva moćnik Riječi i Tišine, jer kroz tišinu Riječ najbolje dolazi u budućnost. Sretanje Tišine i Riječi, zna pjesnik, ovjekovječuje stih i daje mu oči, a one uvijek: „Pitaju godine: /Bili me đe?“ Pjesnika Mudreše je bilo i biće. Pažljivi je svjedok vre­mena i mudri čitač naše istorije. Zato je i njegova poezija u ovom rukopisu pjesnička šetnja sjećanjem bez kojeg nema trajanja. Pa, „Ako poezija nestane/Nema ljepote“. Stoga poezija i ljepota idu „ruku pod ruku“, osnažuju jed­na drugu i šalju poruke koje okrepljuju. Među tim poru­kama ima onih skrivenih, samo pjesniku znanih, i onih zbog kojih poezija i istorija traju“, zapisao je Draško Došlaj pored ostalog, u predgovoru knjige.

Ljubomir Ljubo Mudreša rođen je 1940. godine u Bokovu, nadomak Cetinja. Diplomirao je na Pravnom fakultetu i završio na Jugo­slovenskom institutu za novinarstvo – novinarsku školu u Beogradu. Od ukupno 44 godina radnog staža, 38 godina je proveo u novinarstvu. U radnom angažmanu bio je zapo­slen: u redakciji beogradske „Bor­be“ na mjestu starijeg saradnika i komentatora 30 godina, u redakciji RTV Makedonije na Radiju Makedonije – Skoplje, na mjestu analitičara za Balkan 3 godi­ne, u RTV Crne Gore na Radiju Crne Gore na mjestu urednika-komentatora pet godina. Godinama je sarađivao u medijima: Studio B, Svet, Večernje novosti, Monitor (pseudonim Bato Cetinjski), Publika, Pobjeda, Lučindan, Onogošt, Antena M, Večer, Dnevnik i druge.

Na Cetinju je 23. januara 1990. godine (Dan crnogorskih no­vinara) zbog ratnohuškačke uređivačke politike u medijima, i otvorenom podgrijavanju međunacionalne mržnje i huškanja na građanski rat, javno istupio iz Saveza novinara Jugoslavije i sa desetak novinara potpisao pristupnicu u Ministrastvo pravde Crne Gore, kada je formirano Profesionalno udruženje novi­nara Crne Gore. Nekolike godine poslije toga, takođe sa deset novinara, u Ministarstvu pravde potpisao je inicijativu za for­miranje Društva crnogorskih novinara, i bio prvi sekretar. Član je Matice crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Crnogorskog PEN-a, Književne zajednice „Vladi­mir Mijušković“ u Nikšiću, Društva crnogorskih novinara i Cr­nogorsko-hrvatskog društva „Ivan Mažuranić“, Cetinje.