Kada smo zamolili poslanicu u crnogorskom parlamentu Nadu Drobnjak da izdvoji omiljene naslove, sjetila se da je davno pročitala kako su „mnoge knjige nepravedno zaboravljene, ali da se nijedna bez razloga ne pamti“. Zato danas s čitaocima Antene M rado dijeli one najdublje urezane u sjećanje.
Predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore završila je Građevinski fakultet i prije političke karijere bila profesorka u Srednjoj građevinskoj školi. Poslanica Drobnjak bila je i odbornica u Skupštini Glavnog grada, a od 2008 je članica Predsjedništva DPS-a. Ranije je vodila Kancelariju za rodnu ravnopravnost u Vladi Crne Gore, a učestvuje i u radu Regionalne mreže žena za mir, bezbjednost i pravdu Jugoistočne Evrope
Mnoga su djela, kaže, uticala na nju, ali neizostavno preporučuje sljedećih pet:
***
Djevojka sa pomorandžama – Justejn Gorder
U ovoj se knjizi prepliću prošlost i sadašnjost, realnost i mašta, pitanja i odgovori. Ova, u osnovi ljubavna priča, izaziva erupciju emocija i bavi se vječnim pitanjima: Šta je život? Šta je vrijeme? Petnaestogodišnjak Georg dobija pismo od oca, koji je umro prije desetak godina, u kome je priča o misterioznoj djevojci sa pomorandžama, o sudbinskim susretima, o ljubavi… “Možda se nijedna druga vrsta intimnosti ne može uporediti sa dva pogleda koja se susreću sa istom sigurnošću i odlučnošću i jednostavnošću odbijaju da se puste.”
Papagajeva teorema – Deni Geđ
Ovaj roman predstavlja zanimljivo vremensko i geografsko putovanje kroz matematiku, od momenta kada su izmišljeni brojevi i počela da se mjere prostranstva Zemlje do danas, sa zapletom koji nas s Monmartra prenosi preko amazonske prašume do Tokija i Sicilije. Kad pročitate Papagajevu teoremu suština matematičkih problema vam postaje bliska i na matematiku gledate drugim očima. I sugurna sam da je zavolite, ako vam već nije draga. “Matiš je gimnastika duha.”
Beskrajna priča – Mihael Ende
Tajanstveni svijet – Zemlja Fantazije je u ovoj knjizi vješto opisan. Osim čudesnih predjela i neobičnih bića, on sadrži i svoje vlastite zakone. Priča je svevremena, a svodi se na vječnu bitku između dobra i zla. Na prvi pogled je to klasično djelo za djecu, ali sam sigurna da se podjednako dopada i mladim svih uzrasta. Sam autor je rekao da mu cilj nije bio da podučava ili obrazuje, već da čitaocu/čitateljki pruži čaroliju posebnog svijeta. No, knjiga je sojevita i višeznačna pa se čitajući je može uživati prateći je na nivou radnje, ali se mogu prepoznavati i mjesta iz istorije književnosti i slikarstva.
Travnička hronika – Ivo Andrić
Početak XIX vijeka. Travnik, gradić na periferiji, tokom sedam godina je domaćin konzulima Austrije i Francuske, a istovremeno i sjedište bosanskog vezira. Andrić je u ovom romanu pokazao presudnu ulogu velikih istorijskih događaja na sudbinu pojedinaca. Pokazao je lice i naličje svojih junaka koji žive i rade u poluzatvorenoj sredini, u neprijateljskom okruženju, izloženi svakodnevnim opasnostima, sa nepouzdanim izvorima informacije i manjkom finansijskih sredstava, bez običnih radosti i ugodnosti.
“Kako je moguće - pitao je Defose - da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najbliži susjedi imaju, kad je narod u njoj podvojen kao nigdje u Evropi? Četiri vjere žive na ovom uskom, brdovitom i oskudnom komadiću zemlje. Svaka od njih je isključiva i strogo odvojena od ostalih. Svi žive pod jednim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te četiri grupe ima središte svoga duhovnog života daleko, u tuđem svijetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, Meki, Jerusalimu ili sam bog zna gdje, samo ne ondje gdje se rađa i umire. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni štetom i nazatkom svake od tri ostale vjere, a da njihov napredak može biti samo na njenu štetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti načinila najveću vrlinu i svaka očekuje spasenje odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca.”
Neimarov šegrt – Elif Šafak
Fiktivna priča o neimaru Džahanu, smještena u realni istorijski kontekst Otomanskog carstva u XVI vijeku kada je stvarao Mimara Sinan. Kroz emotivnu priču dobijamo odgovor na pitanja koliko je teško izgraditi nešto i onda ga sačuvati od rušenja, odnosno koliko smo sebe izgradili i kakve odluke donosimo. Šafakova nas uči i o odnosu učitelja i učenika, ali i o prijateljstvu između čovjeka i životinje. “Postoje dvije nevidljive putanje: ona kojom se, djelima i riječima, uspinjemo, i ona kojom se, djelima i riječima, spuštamo. ”
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR