Naš nagrađivani dramski pisac govori o pet knjiga koje su ga se duboko dojmile.
Neke zbog naročitog izraza i forme, zbog opservacija o domovini, a neke zbog poučnosti i „ljekovitosti“.
Tekstovi Vaska Raičevića postavljani su i van crnogorskih pozorišta i prevođeni na nekoliko jezika. Kratke priče objavljivao je u časopisu Ars, a 2015. objavljena je i knjige „Drame“, koja sadrži tri njegova rada.
Radio je kao asistent na Dramaturgiji pri cetinjskom FDU, a trenutno je saradnik na predmetu Antička književnost na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
***
Mark Tompson - Izvod iz knjige rođenih
Ovo je biografija, ali i kritička studija istovremeno, o Danilu Kišu. Mislio sam: što ima jedan Britanac da nam kaže o Kišu, a što mi već ne znamo?
Međutim, ova knjiga čita se kao najuzbudljiviji roman koji obuhvata i društvene procese za vrijeme Kišovog života kao i svjedočenja njegovih prijatelja o vremenu provedenom sa njim.
Neobična forma: svako poglavlje nastaje kao komentar na neku rečenicu iz Kišovog kratkog autobiografskog teksta ,,Izvod iz knjige rođenih“. Nije beznačajno ni to što u ovoj knjizi ima mnogo lijepih stranica o Crnoj Gori.
Edvard Said - Orijentalizam
Veoma značajna knjiga koju sam, na žalost, tek nedavno pročitao. To je veoma iscrpna analiza klišeiziranog evropocentričnog pogleda na istočne kulture.
Slika Istoka u djelima autora koji pripadaju zapadnoevropskom kulturnom krugu. Veoma moćne predrasude koje smo, ko zna kad, prihvatili zdravo za gotovo.
Taj prikaz kolonijalističke svijesti može se pratiti u djelima slavnih umjetnika kao i u političkom (kvazi-demokratskom) diskursu.
Ne treba naglašavati da se ta slika vrlo dobro drži i danas. Čitajući je, čovjek se neprestano suočava sa sopstvenom glupošću. Mislim da je to ljekovito.
Patrik Modijano - Horizont
Prva knjiga ovog autora koju sam pročiao, a onda sam se bacio u potragu, našao i ostalih 9 koje su objavljene u Srbiji i Hrvatskoj.
Ne znam što me je toliko privuklo, možda ta blaga rečenica sa autobiografskim elementima (u ovo vrijeme vulgarnosti), mješavina lirskog i istorijskog, pokušaj rekonstrukcije djetinjstva, slike grada u stalnoj promjeni, ili jednostavno opšte osjećanje melanholije i prolaznosti.
Možda je ,,Dora Bruder“ njegov najbolji roman, ali je moj omiljeni ,,Horizont“.
Andrej Nikolaidis - Mađarska rečenica
Mislim da je ovo njegov najbolji roman, veoma kompaktne forme i bez suvišnih rukavaca priče (forme koju je diktiralo ograničenje koje je sebi zadao: da tekst mora biti napisan u jednoj rečenici).
Priča staje u jedno putovanje vozom od Budimpešte do Beča, sa centralnom temom izbjeglištva, dijelom ispričana kroz sudbinu Valtera Benjamina, filozofa čije ideje vrše snažan uticaj na cjelokupno Nikolaidisovo djelo.
Tema koju pisac vješto povezuje sa autobiografskim detaljima i pomjera polje zbivanja i na crnogorski prostor.
Edvard Bond - Jedanaest majica i druge drame
Pisac koji propituje granice ljudskosti u traumama XX i XXI vijeka. Društveni lomovi, problemi političke kontrole, uznemirujuća vizija budućnosti – to su njegove najčešće teme.
U drami ,,Jedanaest majica“, odnosi između tlačitelja i tlačenih protežu se kao lanac, iz scene u scenu, a njegova preporuka da sve te uloge odigraju samo tri glumca upućuje na to da se radi o opštem principu na kom počiva (kapitalističko) društvo i da se te uloge samo ponavljaju u različitim životnim prilikama.
U našim pozorištima njegove komade postavljali su Egon Savin i Radmila Vojvodić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR