Perović: Dačić progovorio duhom minhenskih pivnica iz 30-ih godina prošloga vijeka

“U mjeri u kojoj politička i intelektualna elita Crne Gore bude pokazivala rafiniranu političku pamet, ali i odlučnu volju da svim legalnim i legitimnim sredstvima brani građansku Crnu Goru, splašnjavaće snaga koju SPC pokušava demonstrirati na ulicama crnogorskih gradova. Kao što je velikosrpski unionizam ustuknuo pred referendumskom pobjedom independizma, ustuknuće i fantastična ambicija onih koji su namjeravali od Crne Gore načiniti manastirsko imanje Srpske pravoslavne crkve'', kaže u razgovoru za Dnevne novine prof. dr Milenko A. Perović.

Intervju sa Perovićem prenosimo integralno.

Kako komentarišete najnovije izjave ministra Dačića o Crnogorcima u Srbiji?

PEROVIĆ: O njima je Dačić progovorio resantimanskim duhom minhenskih pivnica iz tridesetih godina prošloga vijeka. On apsolutno ništa ne zna o Crnogorcima u Srbiji niti poznaje istoriju stvaranja moderne Srbije.

On ne zna da je nemjerljivo veliki politički, kulturni, prosvjetni etc. doprinos Crnogoraca u stvaranju moderne Srbije. Svemu što je najvaljanije u Srbiji Crnogorci su od 18. vijeka do danas golemo doprinijeli. Doseljavanjima u Srbiju, Crnogorci nikome ništa nijesu uzeli ni preoteli, nego su joj dali beskrajno mnogo.

Donijeli su u nju duh slobode, ratnički duh, duh visokog samopoštovanja, kao i najrazličitije vrste obdarenosti. Donijeli su talente za politiku, kulturu, nauku, jezik i prosvjetu.

Gotovo da nije moguće ni letimično evidentirati do koje mjere i u kojim sve oblastima života su Crnogorci ostavili ogromni trag! Bez crnogorskog činioca, moderna Srbija izgledala bi sasvim drugačije.

I predsjednik Srbije je u nedavnom obraćanju optužio crnogorski režim da organizuje propagandu protiv Srbije, poručujući, citiraću: “Kako vas nije sramota, lažovi jedni… Kako Vi gledate na ove poruke?

PEROVIĆ: U Srbiji su danas na vlasti Miloševićevi i Šešeljevi pioniri. U odnosu na svoje političke uzore u jednoj stvari su napredovali.

Nacionalizam kao politički fenomen uspjeli su pretvoriti u najrasprostranjenije i najprofitabilnije zanimanje. Produkte nacionalizma kao njihovog glavnog zanimanja srpski narod i građani Srbije plaćaju krvlju, znojem, suzama, nemaštinom i glađu, socijalnim beznađem, nezaposlenošću, masovnom emigracijom, političkom dezorijentacijom, kao i stalnim održavanjem svađalačke i ratne psihoze.

Od bogate i razvijene zemlje u socijalističkom periodu, oni su doveli Srbiju u položaj jedne od najsiromašnijih zemalja u Evropi. Politički nacionalistički učitelji i njihovi učenici doveli su srpski narod u zavadu s većinom naroda u suśedstvu.

Raspirivanjem zavade s drugim narodima oni pokazuju da ih apsolutno nije briga za stvarnu istorijsku sudbiju srpskog naroda. Jedino o čemu istinski i iskreno brinu je njihovo održanje na vlasti i kleptokratsko čerečenje naroda u koji se kunu.

Aleksandar Vučić je komprimirani izraz nesreća u koje su srpski narod dovele njegove političke i intelektualne “elite. Samo na održavanju tih nesreća on može politički djelovati.

Vučić je prvo najavio posjetu Crnoj Gori na Badnji dan, a potom saopštio da je odustao jer, navodno, ne želi sukobe. Koji je, po Vama, pravi razlog odustajanja od dolaska u CG?

PEROVIĆ: Teško svakome narodu koji dopadne šaka “svojim nacionalistima! Nikakvu zdravu političku ideju ni praksu Vučić, kao ni današnja cjelokupna tzv. politička elita Srbije, ne može ponuditi ni Srbiji ni dobrosuśedstvu s drugim zemljama bivše Jugoslavije.

Umjesto toga, on glavinja između pronjemačke i proruske orijentacije, između namirivanja i interesa umjerenih nacionalista i ultranacionalista, između umiljavanja vrhu SPC i tobožnjim građanskim snagama u Srbiji. Poput ping-pong loptice, on stalno skakuće preko mrežica koje razdvajaju ove divergentne interese i “orijentacije.

Jedan od lidera DF Andrija Mandić, u nedavnom gostovanju na TV Pink RS, rekao da Srbija konačno treba da izađe na more! Da li se manipulacije vjerskim osjećanjima građana koriste i za neke druge ciljeve?

PEROVIĆ: Sve, pa i pitanje o vlasništvu nad sakralnim bogatstvom Crne Gore, može biti učinjeno povodom za svađe i konflikte onome ko izabere nacionalizam za svoju ideologiju i zanimanje.

Tome izboru apsolutno ide naruku stara velikosrpska imperijalna žudnja da se konačno i neopozivo zagospodari Crnom Gorom.

Ta je žudnja postala do te mjere aksiomatskom u političkom i kulturnom biću srpskih “elita, da su izuzetno rijetki glasovi razuma koji bi bili spremni i sposobni da negiraju bilo kakvu realnu osnovu i vrijednost toga “aksioma.

Nažalost, mnogo je ljudi u Crnoj Gori dopustilo, bilo zbog neukosti, bilo zbog banalnog interesa, da bude zavedeno manipulacijama s tim “aksiomom.

Čuju se disonantni tonovi od vjerskih prvaka iz Crne Gore i Srbije, što se tumači i kao raskol u SPC…

PEROVIĆ: Beskrajna je samoljubivost, srebroljubivost i vlastoljubivost pojedinih vladika iz SPC. Reklo bi se da je pastirska svještena dužnost potonje što im je na pameti.

Njih očito pokreću politički interesi za sticanjem vlasti, materijalnog bogatstva i časti. Do vlasti hoće prečicom, a ne tegobnom demokratskom političkom utakmicom. Do materijalnog bogatstva takođe hoće prečicom, a ne neizvjesnom i mučnom ekonomskom i tržišnom utakmicom.

Do ugleda hoće samo oblačenjem mantije, a ne čestitim i besporočnim životom. Osnov pomenutih disonantnih tonova stoga ne treba tražiti u nebeskim i teološkim visinama, nego u prozaičnom grabežu ovozemaljskih dobara. U SPC je toga bivalo uvijek i uvijek će biti, tako da se ne može govoriti o raskolu u njoj.