Da sam “obolio od značaja”, poput nekih, ladno bih konstatovao da se još samo Papa i Obama nijesu oglasili povodom Đukanovićevog gostovanja u “Živoj istini”, prošlog petka. Evo ga dan šesti, a komentari ne prestaju! Što je savršena okolnost I za emisiju I za Atlas TV, na kojoj je sada “Živa istina”.

Iz obilja reakcija, za jutršnji uvod biram jednu jedinu, onu mog manjinskog partnera u “Anteni M”, jer hoću da još jednom pokažem zašto nam se tako često I tako duboko putevi razilaze, iako smo, barem formalno, dvije decenije na istom zadatku.

Prva I najdublja naša razlika je povodom principa istine!

Na tom načelu trebalo bi, inače, da počiva profesionalno novinarstvo. Ali, moj partner, umjesto da slijedi primjer svoje “Antene M”, koja od 1. oktobra 2001. kad sam preuzeo njeno uređivanje, nije imala ni jedan demanti, za životni obrazac uzima njegov dnevni list, u kojem je tačnih informacija manje nego đeteline sa četiri lista.

Kad laganje postane način života, onda nema izuzetaka od te ružne navike. Moj partner ne kaže da je moje vlasništvo u Anteni M, rezultat mog umijeća da za kratko vrijeme, od glasila koje se raspada, koje nema ni redakciju, ni opremu, ni program, ni slušaoce – stvorim najbolji radio, ne samo u Crnoj Gori. Mrzi me da nabrajam nagrade koje potvrđuju ove moje riječi.

Za mog partnera je to, nadasve, dobar poslovni potez, pošto ga zanima samo novac I vlast, jer njegovih današnjih 18% vlasništva u “Anteni M” vrijedi mnogo više od stoprocentnog posjeda ničega, prije deceniju.

Moj partner, očito, pati što me više ne može ostaviti na ulici, sa porodicom, kao što je to uradio 96. Žalim slučaj! Jedno spuštanje na Vaše uže dovoljno je za jedan život.

Na Vašu žalost, poznaje Vas odlično I sin pokojnog Ćana Koprivice, Nikola, pa je s radošću svoj dio prodao meni. Zašto meni da, a Vama ne, divno je svojevremeno objasnio današnji lider PZP, koga je Ćano zadužio da provjeri način na koji ste upotrijebili njegov novac. Siguran sam da to nezaboravno štivo imate u arhivi. U mom je računaru odavno I rado mu se, s vremena na vrijeme, vratim, kako bih se uvjerio da se ljudi ne mijenjaju, već samo slika o njima u javnosti.

A zašto je meni, a ne Vama, svoje akcije prodao Vaš ponajbolji prijatelj, Zoran Mišurović pitanje je na koje bih se, da sam na Vašem mjestu, plašio da čujem odgovor. Konačno, savršeno znate da je suma koju ste pomenuli budalaština, znate da sam kupio 36% akcija, a znate I da mi je novac pozajmio čovjek sa kojim ste I do pobratimstva dogurali.

E, sad, ako su ta trojica dio Udbine zavjere da Vam se oduzme “Antena M”, alal vjera na otkriću! Samo mi, u toj analizi, složite nekoliko kockica koje se ne uklapaju!

Je li to ona Udba koja Vas je državnim kolima, u državnom gepeku, o državnom trošku, prošvercovala u inostranstvo, a mene ostavila da čekam bombe NATO I napad Sedmog bataljona? Je li to ona Udba o čijem ste šefu pisali panegirik I pomagali mu sa puno entuzijazma u unakrsnom ispitivanju novinara Vašeg Monitora? U Vašem stanu!

Dakle, ta Udba više nije Vaša! Ona je, ako shvatam dobro, zavrbovala Vaše najbolje prijatelje da Vam otmu radio!? Svaka čast, volio bih da prisustvujem Vašem susretu sa tim ljudima.

Što se mene tiče – zasmijavate me, počeli ste da pišete gore i od onoga na koga ste, kako jednom rekoste, osuđeni. Da ste pravi misionar, mogli ste, umjesto beznadežnih lupetanja o mojoj vezi s Udbom, da napišete divan esej o nekadašnjem novinaru fabričkog lista, koji iz Audija 8 posmatra svoje bivše kolege, dakićevce, kako svake srijede čame na pločniku, prekoputa Vlade?

Ali, da se vratim Vama, manjinskom partneru u “Anteni M”!

Kad uporedim naša bogatstva, ostaje mi da zaključim kako ja, sva je prilika, volontiram za tajnu policiju? Ma, šta volontiram, skupo plaćam Udbi da radim za nju!

Da nije tako, zar I ja ne bih bio suvlasnik barem četiri –pet glasila, banaka, investicionih fondova, fabrika… Zar se ne bih ja baškario u stanu od nekih 400 m2, (prema iskazu očevidaca), kupljenog u, gle čuda, zgradi rođenog brata “zvijeri u kavezu”?

Odakle Vam lova, frajeru – odgovorite već jednom ili ćutite zauvijek?! Objasnite kako ste postali milioner pod zulumom režima, pa ću, obećavam, prestati da se sprdam na račun Vašeg disidentstva!

A mogu Vam I pomoći da tačno odgovorite. Godinama ste se punili pod skutom vlasti, a kad ste se prepunili, hoćete da Đukanovića i Roćena utrpate meni, a Vi da budete malo nezavisni. Malo morgen, patneru! Manjinski!

Gle još čuda - moj partner se sjeća šta je bilo u petak, a šta u poneđeljak, ali je obrisao iz svoje svijesti fajl o falsifikovanju potpisa, kojim me je ostavio bez vlasništva u Vestima! Tada još poznatim po djevojačkom nazivu “Vijesti”, kako tu tranziciju za buduća pokoljenja nezaboravno definisa  Andrej Nikolaidis.

Likove poput mog manjinskog partnera, srećom, češće srijećemo u romanima, nego u životu. Ja bih, ipak, radije iskoristio motiv iz jedne poznate bajke. Kad je Karl Kolodi izmaštao sliku Pinokija, kojem se od svake laži izduži jedan organ, nostradamusovski je predvidio pojavu junaka ovog uvoda.

Za kraj, citiraću genijalnu dijagnozu koleginice Gordane Borović: “ 90-ih smo zajedno ušli u borbu za veliku ideju nezavisne I demokratske Crne Gore. 21. maj 2006. jedni su dočekali praznih džepova I s osjećajem da su pobijedlili, a drugi kao milioneri I s osjećajem da su poraženi”.

Mudrima dovoljno!

Radio veza 3. maja