Danas je kraj osme sezone Radio veze. Kad počne deveta, sredinom septembra, najvjerovatnije, nalazićemo se usred predizborne kampanje. Biće to više izbori straha nego izbori nade?!

Iako ankete, koliko mi je poznato, pokazuju da vladajuća koalicija I dalje ima jasnu prednost, procenat onih koji vjeruju da je njen poraz moguć nikad nije bio veći! Uostalom, za takav zaključak gotovo da nije potrebno ozbiljno istraživanje. Dovoljno je prošetati ulicom, sjesti u kafanu, voz ili autobus. Kriza, korupcija, kriminal – tri “K” za košmarnu predizbornu noć garniture na vlasti.

Opozicija, taj zakonomjerni gubitnik izborne trke, osjeća da šansa postoji, ali i da je posljednja za njene čelnike. Čak ni crnogorski glasač ne može unedogled da trpi poraze i stratege izgubljenih bitaka. Neki lideri opozicije već imaju nasljednike, neki više nemaju partiju. I jedni i drugi, ako opet izgube, a ne odstupe, biće tek “prazna odijela” na čelu stranaka. Zato je i njima “strijepnja veća od nade”.

Reklo bi se da dominantno raspoloženje biračkog tijela ne odgovara ni vlasti ni opoziciji. Većina građana plaši se promjene vlasti, jer se opozicija nije nametnula kao alternativa od povjerenja. Većina, međutim, želi promjenu načina vladanja, jer siromaštvo raste, sa njim i osjećaj zakinutosti i nepravde, a nezadovoljstvo i sumnje u pošteno obavljanje javnih funkcija ključaju.

Ambijent u kojem živimo u ponečem je gori nego ikada. Prvi put je u crnogorskom društvu psovka postala mjera hrabrosti i nezavisnosti! Poštovanje, pristojnost i odgovornost povod su za podsmijeh, recidivi tradicionalnog, nefunkcionalnog sistema vrijednosti. Čovjek sa Obamine “crne liste” ovdje je bezmalo svoj na svome, daje intervjue, gradi hotele i hvali se zaslugama za nezavisnost Crne Gore. Da imam para, vratio bih mu svaki cent kojim je doprinio da moja opcija pobijedi na refrendumu. I bolje bih se osjećao nakon toga.

U društvu pogubljenih vrijednosti cvjetaju ideološke komisije I prijeki etički sudovi! Grupica je odlučila da je najpoštenija i proglasila sebe za mjeru svih stvari. Ništa novo u toj ravni – arhivi su puni spisa o maškaradama i vradžbinama kojima je izgonjeno zlo iz zaposjednutog čovjeka. Ne znam, doduše, da je, igdje i ikada, tako istjerivan zao duh iz političke partije. Ali, novo je i teško objašnjivo kolektivno pristajanje na besplatni egzorcizam.

Živo me interesuje da li će, nakon trijebljenja kukolja iz SNP, spasioci duša posjetiti medijsku kuću čiji je profesionalni kredo opisan u globalno prećutanoj, a opet čuvenoj “Kratkoj analizi”. Čini se da je logično i principijelno, pošto se zbrine ključna antirežimska stranka, posvetiti dužnu pažnju medijskoj uzdanici br. 1.

Nova Crna Gora nije izgradila ništa što bi nam bilo sveto. Ali je dozvolila da se rastoči, pogubi, opogani mnogo starih ikona. Svako malo na političku pijacu iznosi se ono što nije za trgovinu – ono što nas kao narod i državu čini posebnim. Na frustracije zbog ugroženosti identiteta svoje nacije, često se reaguje mržnjom tuđeg! Otud ono sramotno, srećom, kratko, skandiranje:”Ubij, zakolji…”, na utakmici naših košarkašica sa Srbijom. Pa još na utakmici žena! Sasvim necrnogorski, barem želim da vjerujem kako je tako.

Naravno da smo se naslušali bratskih gadosti na naš račun. Ali, ti dugovi ne vraćaju se u istoj valuti, njih, s kamatom, izmirite gospodstvom. A, koliko se danas drži do gospodstva, pogledajte u komentarima baš na vijest o sinoćnjoj utakmici na Cetinju, što ih je objavio ovdašnji portal! Onaj sa malo manje posjeta od Gugla!

Upravo je otvaranje prostora da razna anonimna ološ izlije svoju “izvanrednu plitkost”, dovelo do stanja koje bi se dalo opisati i drugom dijagnozom Hane Arent – “banalnost zla”! Laž, uvreda, rasizam, šovinizam, primitivizam… postali su rutina u javnoj komunikaciji. Moralna obamrlost postaje nepodnošljiva, a od konačne smrti vrline u crnogorskom društvu, gora je samo terapija za njeno ozdravljenje.

Rutina je postala i projekcija – čeka nas toplo ljeto i vrela politička jesen. Realnost je, međutim, da nas čeka manje više ista, uglavnom potrošena politička elita, koju nikakvi izbori ne mogu učiniti boljom nego što jeste.

Osim, ako se, tamo do septembra, do prve naredne Radio veze, ne pojavi neki crnogorski mesija, pa pokvarene političare pošalje u Spuž, lažljive novinare na Grmožur, častohlepne srebroljupce iz civilnog sektora na doobuku u Brisle, a sposoban i pošten svijet zaposli na upražnjena mjesta.

Darko Šuković

Radio veza, 14. jun