|
Društvo
Petnjičani u Luksemburgu
Milja Đuranović, Četvrtak, 4.02.2010
Podgorica - Stanovnici Petnjice nadomak Berana jedva su dočekali viznu liberalizaciju. Prema riječima mještana i čelnih ljudi u beranskoj opštini, gotovo hiljadu ljudi iz petnjičkog kraja je nakon 19. decembra otišlo u Luksemburg. Od ukidanja viza autobusima se, svake subote od Berana do Luksemburga, putuje za 130 eura u jednom pravcu.
“Masovno iseljavanje nije ništa novo”, tvrdi stanovnik Petnjice Reka Ličina. Započelo je, kako kaže, još devedesetih godina, a ukidanje viza je lokalnom stanovništvu samo dalo vjetar u leđa. “Idu i stari I mladi. Oni mlađi idu da tamo okušaju svoju sreću, da srede papire i ostanu što duže, jer im u Petnjici, trenutno, nema života”, smatra Ličina.
Svake subote – gužva na beranskoj autobuskoj stanici. Prema riječima Reke Ličine, gotovo da nema porodice u Petnjici iz koje neko nije otputovao za Luksemburg. “ Otišla su mi dva brata, dva bratanića i snaha”, kaže Ličina.
Njegove riječi potvrđuje i potpredsjednik Opštine Berane Braho Adrović – “ I ranije je postojala tradicija odlaska u Luksemburg. Danas Petnjica ima 10 000 stanovnika, vjerujem da isto toliko Petnjičana ima u inostranstvu, naročito u Luksemburgu”.
Prema Adroviću, razlozi odlaska Petnjičana u Luksemburg su: “ Prije svega – posjeta rodbini. Vjerovatno ima i onih koji pokušavaju da tamo, na dva-tri mjeseca nađu posao, ali mislim da je i tamo vrlo teško zaposliti se”.
Glavni prevoznik na liniji Berane – Luksemburg je “Simon vojaž”, čiji autobusi svake subote sa beranske autobuske stanice kreću ka Zapadnoj Evropi. Cijena karte u jednom pravcu je 130 eura, dok je povratna 180. Vlasnik “Simon vojaža” Mehmed Adrović kaže da ljudi masovno idu, ali i da se ipak vraćaju u Berane.
Menadžer NVO “ Centar za seoski razvoj” Enver Rastoder je, međutim, skeptičan kada je u pitanju povratak Petnjičana u rodni kraj. “ Većina njih će na bilo koji način pokušati da se zadrži u Luksembugu. To je velika šteta ne samo za Berane, već i za cijelu Crnu Goru – ali, to je realnost”, iskren je Rastoder.
NVO “Centar za seoski razvoj” postoji od 2007. Cilj organizacije je, kaže Rastoder, da zadrži mlade i dokaže da i sjever Crne Gore ima perspektivu za razvoj. Dobru saradnju, kako navodi, imaju i sa Ministarstvom inostranih poslova Luksemburga.
U “Centru za seoski razvoj” se trude da što bolje izreklamiraju crnogorski Sjever - rade na brendiranju lokalnih proizvoda, osposobljavaju osoblje u ugostiteljskim objektima, a nedavno su završili i snimanje propagandnog filma. Da su u tome uspješni potvrđuje i menadžer Enver Rastoder.
Pa ipak, uprkos brojnim aktivnostima “Centra”, Petnjičanima je Luksemburg primamljiviji od sopstvenog sela. Da li su zaista otišli samo u posjetu rođacima ili planiraju da ostanu što duže, znaće se uskoro – po isteku roka od tri mjeseca, koliko, uz biometrijske pasoše, najduže i mogu ostati u EU. /Antena M, 14:20/
Milja Đuranović
|
