Ustavni patriotizam donosi dobro Crnoj Gori i Crnogorcima

Piše: Vladimir Pavićević, predsjednik Crnogorske

Od subote kada je na portalu Antena M objavljen moj tekst o kritici i kričarima ustavnog patriotizma, do sada su svojim tekstovima reagovali gospodin Nemanja Batrićević i gospodin Milorad Popović. Moj stav je jasan – polemika u kojoj učestvujemo korisna je za crnogorsko društvo i zato ću pripremiti i objaviti odgovor akterima ove polemike uz napomenu da mi je namjera da se u prvom planu nađe  argumentacija za saopšteni stav. To ću raditi držeći se hronologije, dakle redoslijeda objavljivanja tekstova, i to u posebnim osvrtima za refleksiju svakog autora sa kojim ovdje polemišem.

Kada je riječ o tekstu: „Gospodine Pavićeviću, jeste li Vi uopšte pročitali moj tekst?“, koji je napisao Nemanja Batrićević, četiri tačke su ključne.

 Tačka 1.

U svom tekstu u kojem sam se osvrnuo na kritičare i kritiku ustavnog patriotizma, pristup i terminologiju, koje koristi gospodin Batrićević, označio sam neprimjerenim za argumentovanu polemiku i kao primjer naveo njegovu ocjenu da je ustavni patriotizam „jalova pseudo-intelektualna besmislica“.Poslednja stvar koju sam pomislio bila je da će gospodin Batrićević to shvatiti kao podstrek za nastavak istog načina „argumentovanja“. U novom tekstu on dodaje da je pored svega što je već napisao ustavni patriotizam još i „teorijska magla“, a ja autor koji nudi „politikantske floskule, čiji je cilj da ostvare privid dubljeg razmišljanja“. Drugim riječima, svoju dosadašnju „argumentaciju“ autor ojačava stavom da je ustavni patriotizam magla, a da sam ja prodavac magle.

Moje je mišljenje da gospodin Batrićević griješi kada misli da će gomilanjem teških riječi i ad hominem rasuđivanjemo snažiti argumentaciju za svoj stav. Upravo suprotno,siguran sam da će takav pristup one čitaoce koji su, poput gospodina Batrićevića, skloni ovakvom pristupu navesti da pomisle da je Batrićevićev odgovor reakcija autora iz kojeg izbija ljutnja, zbog čega će i njegov tekst svrstati u nivo zanimljivog štiva za razbibrigu i zanimaciju. A čitaoce koji držeda je riječ o najozbiljnijem pitanju crnogorskog društva i crnogorske države, za koju je neophodna racionalna argumentacija, samo će uvjeriti da upotreba takvih riječi znači da se u nedostatku dokaza protiv ustavnog patriotizmaiznose proizvoljne ocjene. Sebe svrstavam u ove druge i zato ćuse kao i uvijek do sada i u nastavku ove polemike striktno pridržavati racionalnog pristupa u argumentovanju.

 Tačka 2.

Moju tvrdnju da se u svom tekstu: „Mit o građanskom identitetu“, gospodin Batrićević obrušio na Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti (CANU) i da taj napad nije racionalnom argumentacijom doveden u vezu sa štetnošću koncepcije ustavnog patriotizma za Crnu Goru, autor je u novom tekstu samo potvrdio. Makar petinu prostora u odgovoru posvetio je svojim razmišljanjima o CANU, a svoje zaključke predstavio kovanicama tipa: „CANU može da odahne. Koncepcija ustavnog patriotizma ima novu perjanicu – Crnogorsku. Ni tanje ideje, ni više perjanica“, ili: „Što će sad činjeti velikodostojnici iz CANU? Ništa im mrčenima ne ostade bez da džaraju brojanice kroz ruke i beśede sa sveštenicima.“

Vjerujem da su očekivanja racionalnog čitaoca i crnogorskog građanina da, kada već zagovara tezu da koncepcija ustavnog patriotizma za Crnu Goru može biti samo štetna, gospodin Batrićević objasni u čemu se ogleda štetnost koncepcije, nezavisno od toga da li je CANU za ili protiv nje. I nezavisno od toga je li njegovo uvjerenje da je to utopijska ideja. Mislim da ćemo se saglasiti da ključni argument za kritičara ustavnog patriotizma jeste da se dokaže, konkretno po tačkama, šta to loše ustavni patriotizam donosi Crnoj Gori. Na žalost gospodina Batrićevića, a na sreću Crne Gore i Crnogoraca, takve argumentacije nema.

 Tačka 3.

Gospodin Batrićević tvrdi da je istinski građanski koncept za Crnu Goru utopija i to nastoji da potkrijepi, kako sam podsjeća, empirijskim podacima. S tim u vezi, dvije su napomene na ovom mjestu posebno važne.

Prvo, zaključci koje gospodin Batrićević izvodi na osnovu podataka kojima se služi ne moraju da budu jedini, a što je još jasnije nisu egzaktni. Svoje pozivanje na egzaktnost gospodin Batrićević sam dovodi u pitanje tvrdnjom da se „etničke manjine ośećaju prilično komforno (...) dok se vijori crveni barjak sa zlatnim orlom, podignutih krila“, zaboravljajući pri tom da pomene da je Bošnjačka stranka u Crnoj Gori inicirala promjenu crnogorske zastave, predlažući da se na njoj pored krsta nađe i polumjesec. Uz to, dovoljno je da prvi naredni popis, štelovan npr. predlozima Batrićevićevog istomišljenika Milorada Popovića, pokaže drugačije rezultate i hipoteza gospodina Batrićevića još jednom pada u vodu. Dodajmo i da autor griješi time što svoju hipotezu proglašava dokazanim zaključkom.

Drugo, ako je ustavni patriotizam kao jedna opcija za Crnu Goru utopija i ako nema potrebe za etničkim inženjeringom kao drugom opcijom, jer, kako tvrdi gospodin Batrićević, dobar dio crnogorskog nacionalnog korpusa ne podržava crnogorsku nezavisnost i državne simbole, šta gospodin Batrićević predlaže? Da li on zagovara status quo i očuvanje dubinske podijeljenosti crnogorske politike i crnogorskog društva? Ili gospodin Batrićević sprema keca iz rukava da u pravom momentu prosvijetli sve nas idejom koja Crnu Goru može da učini stabilnom, savremenom i prosvećenom demokratijom?

Tačka 4.

U odgovoru na moj tekst, gospodin Batrićević piše da „iza refleksije političara Pavićevića stoji želja da se na leđima jedne isprazne krilatice utekne s margine političkih zbivanja“. Na drugom mjestu u istom tekstu tvrdi da se „boji da se Crnogorska malo zaigrala“ i dodaje „da se ne bježi  tako lako iz zagrljaja Demokratskog fronta“. On je tako poručio da Crnogorska u jednom dijelu crnogorske politike ima značajniju ulogu od one koju joj obezbjeđuje margina, te da će doći vrijeme naplate takve vrste uloge. Koristilo bi da pročitamo šta gospodin Batrićević zapravo misli – da je Crnogorska na margini ili da utiče više od aktera koji bi imao snagu nerelevantnog aktera. Ili gospodin Batrićević misli da je politička stranka čiji sam predsjednik u crnogorskoj politici važna kada njemu u tekstu koji piše to odgovara, a nevažni kada mu odgovara ovo drugo?

Kada je riječ o koalicionim partnerima Crnogorske u Budvi, preporučujem gospodinu Batrićeviću da se, prije nego nastavi sa polemikom, upozna sa sadržinom koalicionog sporazuma koji jeCrnogorska potpisala u Budvii koji se temelji na punoj lojalnosti državi Crnoj Gori i koji je korak u smjerupremošćavanja rovovske podijeljenosti kojom je zarobljena politika u Crnoj Gori.

Jedan od pokazatelja da smo za Crnu Goru uradili pravu stvar su izjave i prvi potezi predsjednika opštine Budva i lidera lokalnog DF-a Marka Carevića. Uoči stupanja na dužnost on je prvo poručio da je Crna Gora njegova zemlja i da nema drugu zemlju, da poštuje državne simbole i da ustaje na crnogorsku himnu. Po stupanju na dužnost uputio je zahtjev za sastanak predsjedniku države i predsjedniku Vlade kako bi se obezbijedila puna koordinacija djelovanja lokalnih organa sa državnim institucijama. Gospodine Batrićeviću, koja je šteta koju od toga ima Crna Gora?