ZABORAVLJENO STRADANJE TOMA BUZOVA?

Piše: Danilo Burzan

Minulih dana mediji su podśećali na godišnjicu stradanja 19 putnika iz voza Beograd – Bar, koje su srpske paravojne jedinice, u stanici u Štrpcima, izvele iz voza i potom opljačkale i gnusno likvidirale.

Zna se da je te putnike, uglavnom muslimane, u tome vozu, pokušao da brani oficir bivše JNA, Tomo Buzov, kojega su srpski paravojnici takođe odveli i likvidirali… Meutim, taj hrabri čovjek iz Kaštel Novoga, po nacionalnosti Hrvat, skoro da je potpuno zaboravljen! Ne spominje se ni prilikom komemoracija… Zašto?

Uporediću to sa jednim drugim “slučajem”...

Najšira javnost, naime, puno zna o hrabrom gestu vojnika Srđana Aleksića, koji je izgubio život nastojeći da od raspojasanih srpskih dobrovoljaca odbrani kolegu, muslimana i sugrađanina, u Trebinju.

Sasvim izvjesno da je Srđan zaslužio nezaborav, odnosno činjenicu da je već u više gradova dobio ulicu ili drugi vid “priznanja” za čojski gest zbog kojega je ubijen.

E, s tim u vezi je i moje pitanje: zašto je Tomo Buzov zaboravljen. Drugim riječima, ovo je moje zalaganje da se nadležni, a i šira javnost, na sličan način moraju “śetiti” Buzova, ne zaboravljajući njegovo samosvjesno, čojsko žrvovanje… Mala spomen ploča, postavljna prije dvije-tri godine na zgradi u kojoj je u Beogradu živio, ne smije biti sve što smo mu, kao savremenici, ostali dužni.

I Tomovo, kao i čojstvo i hrabrost Srbina Srđana, treba jednako da budu uzor i nama i budućim pokoljenjima...