Piše: Šeki Radončić
U udruženom zločinačkom poduhvatu, Duško Knežević, ugledni bankar u bjekstvu, i njegovi još ugledniji kompanjoni na slobodi, Miodrag Perović i Željko Ivanović, doveli su do toga da se nepodnošljivi smrad proširio Crnom Gorom.
I strašna medijska strahovlada odbjeglog Pljačkaša Banaka i njegovih promotora. Od kojih ljudi strepe, sklanjaju se i zaziru, kao od gubavaca.
Kršeći sve moralne kodekse i novinarske uzuse, vlasnici tržišno uništenih Vijesti koriste sva raspoloživa sredstva da se preko pohlepnog i iskompromitovanog Kneževića dohvate vlasti.
I državne kase. Koju bi orobili grđe nego Duško Voajer svoje štediše.
S tim ciljem su još jednom krenuli u diskreditaciju, kriminalizaciju i javni linč Mila Đukanovića, kakav nije viđen u Crnoj Gori i okruženju.
Plan Crne trojke
Stoga je uputno uraditi forenzičku analizu tog linča i vidjeti kakav je plan brutalne moralne likvidacije Mila Đukanovića napravila Crna trojka.
Koji bi, da je uspio, posljedično, doveo i do Đukanovićevog političkog sloma.
Prva meta je, dakle, crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Druga, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić. Treća, guverner Centralne banke Radoje Žugić. Četvrta, predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić… I tako redom.
Ako se na mušici nalaze predsjednik jedne države, specijalni državni tužilac, guverner Centralne banke, predsjednik Privrednog suda, direktor Poreske uprave… onda nije teško zaključiti ko snajper nosi. To mogu biti samo medijsko-bankarski mafijaši.
Profesor Pitagora, poznatiji kao Don Mikeli, projektovao je mrežu nezavisnih medija i organizacija, ne za informisanje, već za diskreditacije, kriminalizovanje, ucjene… I javna smaknuća.
Pogledajmo vlasničku šemu medijske hobotnice u Crnoj Gori.
Medijska hobotnica
Dakle, Miodrag Perović i Željko Ivanović su na vrhu piramide. Nakon što su brutalno opljačkali svoje kolege i suosnivače Vijesti, vode tu dnevnu novinu, Portal Vijesti, TV Vijesti, sedmičnik Monitor i CIN (Centar istraživačkog novinarstva), u kojem je ravnopravna suvlasnica Milka Tadić.
Tu je, kao što vidite, i njihova privatna, a nezavisna partijica URA. Nasljednica ugašene Pozitivne Crne Gore. Formirana je iz dva razloga: da proširi uticaj i potencira tobožnju političku težinu Prodavaca Laži, te da im posluži kao još jedna oglasna tabla i megafon.
Sve s ciljem da u medijski žrvanj ubace sve koji ugrožavaju njihov, i najmanji, interes. Ili su im prepriječili put na crvenom predsjedničkom tepihu koji su Don Mikeli i Željko Žeton razastrli Pljačkašu Banaka. Da bi tako stigli do državnih kasa koje bi pomeli. Kao žuti mravi.
Kako djeluje taj medijski žrvanj, najbolje ilustruje slučaj Mila Đukanovića:
Duško Voajer na Instagramu objavi snimak svog školskog druga iz kuće srama i užasa iz Zete, lažnu vijest, fotomontažu, video klip… Potom tu bedastoću, za velike novce, ekspresno prenese od istine nezavisni portal Vijesti, pa TV Vijesti, pa dnevne novine Vijesti, Monitor, CIN.
Ili: moralni pokojnik Duško Knežević dostavi u podebljoj koverti napisani tekst i drugi “materijal” Milki T adić, urednici CIN-a. Koja je, na pragu sedme decenije, nakon što je propala u predkvalifikacijama za mjesto predsjednika Crne Gore, umjesto da ode u penziju, postala mladi novinar istraživač. Pun istraživačkog elana u manipulacijama i trčanju za lažima.
Potom Vijesti ekskluzivno objave da su u saradnji sa Centrom istraživačkog novinarstva (kako to gordo zvuči), nakon dugih i mrkotrpnih ispitivanja, došli do ekskluzivnog otkrića nove Kneževićeve laži ili poluistine.
Pa to prenesu u drugim reaktorima laži, mržnje i zla: na portalu Vijesti, pa na TV Vijesti, pa u krepalom Monitoru. I podrazumijeva se na Instagramu, Tviteru ili Fejsbuku svojih vojnika-novinara.
Redosljed medija, naravno, vrti se i mijenja od slučaja do slučaja, i po procjeni Don Mikelija i Željka Rubljova.
Na koncu, fijuk biča Gospodara istine odjekne cijelom Crnom Gorom.
Naše interpretacije su nove činjenice.
Don Mikeli i njegovi alhemičari
Dugo sam tragao za formulom pomoću koje Don Mikeli i njegovi alhemičari pretvaraju laž u istinu a istinu u laž. A onda sam istražujući zločine crnogorske medijske mafije, našao ono što sam tražio.
U intervjuu Vijestima, na novinarsku konstataciju da se “Monitoru u struci zamjera da previše prostora daje komentarima nauštrb informativnosti”, Perovićev urednik Esad Kočan kaže: “Naše interpretacije su nove činjenice”.
Što je precizna definicija “miškovštine i kočanizacije”, kako sam taj fenomen, to monstruozno novinarsko geslo, nazvao.
Dakle, u glasilima medijskog ganga, koji je postao nosač laži Di Keja, važi novi postulat: činjenice su nevažne naše interpretacije su nove činjenice.
Laž više ne treba ponavljati sto puta da postane istina, dovoljne su “naše interpretacije” koje automatski postaju “nove činjenice”. Isti efekat, a mnogo manje posla.
Nakon što smo otkrili tajnu formulu pogonskog goriva za Don Mikelijeve reaktore laži, pogledajmo kako to izgleda u praksi.
Kneževićev nosač zvuka i laži
Kada Prodavci Laži interpretiraju da je kuća pod Goricom Mila Đukanovićeva, iako posjedovni list te kuće glasi na Vlada Ivanovića, onda ta laž, pardon, interpretacija, postaje nova činjenica. Neupitna.
Ili: kada medijski gang prenese Kneževićeve laži da je Đukanoviću plaćao privatne putne troškove u Dubaiu, takva laž, pardon interpretacija, automatski postaje nova činjenica. Neprikosnovena.
Ili: kada Kneževićev nosač zvuka i laži objavi njegovu podvalu da je bio Milov žirant, i interpretira je kao istinu, to automatski postaje “nova činjenica”. Neoboriva.
Abazović radi ono što je naučio od gazda
Ili: kada Dritan Abazović, u Dnevnim novinama, kako kaže, “upregnuti” Šeki Radončić “„plasira i truje javnost tzv. pouzdanim informacijama da će URA u proteste sa DF-om i da je to završena stvar”. To postaje živa istina.
Činjenice su, ipak, neprikosnovene: autor teksta, koji citira Abazović i pripisuje ga Šekiju Radončiću da bi ga napao, urednik je u Dnevnim novinama Mili Prelević. On je svoj tekst i potpisao.
– Smrtonosni virus ninč
No, vratimo se suštini priče.
U nezavisnom, a privatnom novinarstvu istina je ukinuta dekretom. Više ne važe dokazi i činjenice. To je smeće u poređenju s njihovim interpretacijama.
Smrtonosni virus NINČ (Naše interpretacije su nove činj enice) ubio je kao kuga objektivnost i profesionalizam u “nezavisnim” medijima, pretvarajući ih u lagališta. U toj disciplini samo nebo im je granica.
Pošto šefovi “nezavisnih” vole da prijete tužbama i podsjećaju na to da ih je Pink napao 952 puta, red je da ih podsjetim da su Šekija Radončića u posljednjih osam godina iz koncerna Vijesti granatirali podmetačinama, lažima i diskreditacijama bar dva put više.
Uz to mu je Don Mikeli u Vijestima javno iskopao grobnicu i sahranio, Željko Žeton napisao čitulju, a nepoznati autor Lelekaču.
A brat Miodraga Perovića, Milo, nasrnuo na Šekija Radončića, uz sijaset šovinističkih uvreda i prijetnji po život.
Suđenje zbog toga napada Milu Peroviću će se održati 8. februara u Podgorici.
– Niz pantalone mokri trag, na podu barica…
Pošto je potpisnik ovih redova autor dokumentarnih filmova, nagrađivan na brojnim regionalnim, evropskim i svjetskim festivalima, ovaj serijal će završiti sljedećim scenosljedom:
Podgorički aerodrom. Iz aviona izlazi ugojen putnik. Prilaze mu policajci. Dugo i detaljno pretresaju čovjeka koji se od straha trese. Misli da će biti uhapšen i odveden na robiju.
Ispod njegovih cipela formira se barica. Niz pantalone mu se širi mokri trag. Poslije detaljneg pretresa, policajci ga puštaju. Odlazi. Na podu ostaje barica. I njen nepodnošljivi smrad.
Koji još traje.
Ostali tekstovi Radončića iz serijala Dnevnih novina
GRAĐANSKI
SJAJNO!