Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Ruska ruka u Hrvatskoj

| Postavio/la: Jelena Ćetković | Izvor: Al Jazeera Balkans

Ruska ruka u Hrvatskoj

Piše: Mirnes Kovač

Zanimljivo je bilo u ponedjeljak pratiti ponovljeno suđenje na zagrebačkom Županijskom sudu bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu u aferi "INA–MOL". Hrvatski mediji direktno su prenosili sve detalje ispitivanja "krunskog" svjedoka Roberta Ježića, koji je ispričao dosad nepoznate strane ove afere, ali i svoju umiješanost.

U posljednjih deset godina, afere bivšeg hrvatskog premijera Sanadera i njihovo procesuiranje dali su obećavajuću naznaku da se regija konačno hvata u koštac s korupcijom i organiziranim kriminalom. Ali, prema onome što je obični gledalac i čitalac mogao vidjeti iz jučerašnjeg svjedočenja, sve su prilike da se unutar tih afera pomaljaju neke nove, još neotkrivene.

Daleko je više pitanja nego odgovora, a i oni odgovori koji su se čuli zvuče apsurdno. U jednom trenutku sutkinja pita Ježića gdje je pet miliona eura, na što on odgovara: "Ja sam brzopleto rekao da ću taj novac vratiti. Taj novac je u knjigama DIOKI Holdinga. Kada bi se krenulo u proceduru, taj novac bi se mogao prikupiti. U ovom času ga fizički nema..." Na ovaj kratki tvit-izvještaj novinarke koja je pratila suđenje jedan zagrebački univerzitetski profesor simpatično je prokomentirao: "Novac je u knjigama. Zato, kolege, čitajte knjige. Možda nađete novac. Mnogo novca..."

Kao što je poznato, u oktobru prošle godine Sanader se izjasnio da nije kriv na početku ponovnog suđenja vezanog za optužbe da je 2009. primio deset miliona eura mita od Zsolta Hernadija, direktora mađarske energetske kompanije MOL. Glavna poluga optužnice zbog koje se Sanaderu sudi jest da je mito, navodno, dato u zamjenu za omogućenje prodaje 49 posto hrvatske naftne kompanije INA mađarskom konzorciju MOL, što bi MOL-u dalo i upravljačka prava nad INA-om, kompanijom kojom je ranije upravljala država Hrvatska.

Zahtjevi Hrvatske

Hrvatska i dalje u aferi sa Sanaderom zahtijeva izručenje direktora MOL-a Hernadija, ali je Mađarska odbila zahtjev pod izgovorom da mu neće biti osigurano pošteno suđenje, navodeći da mađarski sudovi nisu vidjeli adekvatne dokaze. Sanaderu je suđeno i proglašen je krivim za te korupcijske navode 2015. Međutim, Ustavni sud Hrvatske naložio je ponovno suđenje ustanovivši da su se dogodile proceduralne greške koje su utjecale na njegovo pravo na pošteno suđenje.

Sanader je tvrdio da je ovaj slučaj protiv njega politički motiviran. K tome, unatoč što je Vlada Hrvatske manjinski dioničar bez upravljačke kontrole nad INA-om, ipak je uspješno ispregovarala pravo veta i specijalna prava u vezi s budućim vlasništvom nad tom vodećom naftnom kompanijom u Hrvatskoj.

Kako god se ova dugogodišnja sudska trakavica završi, čini se da sada postaje izvjesno kako je želja Vlade Hrvatske da poništi raniju nagodbu INA-e s MOL-om upravo zbog tvrdnji o podmićivanju i navoda o kršenju INA-inog dioničarskog sporazuma od MOL-a.

Uz to, prije dvije godine, na Badnjak 2016, premijer Andrej Plenković najavio je plan otkupa dionica od MOL-a, ali je njegovoj Vladi očito tada problem urušavajućeg Agrokora bio hitniji problem. Riješen je tako što su tu najveću privatnu kompaniju spasile ruske banke, a, po svemu sudeći, sada je, zbog nemogućnost Hrvatske da vlastitim sredstvima otkupi dionice MOL-a, na putu veoma slično rješenje. Nakon toga hrvatska vlada glatko je izgubila slučaj protiv te mađarske kompanije pred arbitražnim tribunalom UN-a, Komisijom za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL).

Zanimljivo je da su geopolitička pozicioniranja ruskih kompanija i kapitala na Balkanu zaogrnuta u okvire antikorupcijske priče, a zabrinjavajuće je zašto na sve ovo šute Brisel i Washington.

Destabilizacijske mjere

Imajući u vidu destabilizacijske mjere koje je u svom novom geopolitičkom uspravljanju Rusija vidno pokazala u Ukrajini, zatim na Bliskom istoku, zanimljivo je da u slučaju Hrvatske, najnovije članice EU-a i uz to još NATO-a, i Amerikanci i Evropljani okreću glavu, dok ruske banke i kompanije veoma bliske s Kremljom, nakon preuzimanja ključnog privatnog sektora, sada već izvjesno najavljuju dominaciju i u energetskom sektoru te zemlje. To, naravno, otvara i pitanja koliko to rusko ekonomsko uplitanje može ugroziti Bosnu i Hercegovinu, a koliko ostale američke i evropske interese na Balkanu.

Upravo u tom kontekstu posmatrana su nastojanja za ruskim ovladavanjem Interpolom, ključnom svjetskom policijskom organizacijom, koje nije u potpunosti uspjelo s obzirom na to da je na godišnjoj skupštini te organizacije u Dubaiju, u novembru prošle godine, propao pokušaj instaliranja Aleksandra Prokopčuka jer su se Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i ostale evropske države protivile tvrdeći da bi izbor tog Putinovog generala vodio dodatnoj zloupotrebi "crvenih potjernica" u progonu političkih protivnika.

Zanimljivo je iz naše perspektive primijetiti da se u Dubaiju dogodilo i odbijanje Kosova, što je bio razlog da ta zemlja Srbiji i Bosni i Hercegovini uvede 100-postotne carinske takse i dodatno zakomplicira odnose na Balkanu. U slučaju hrvatske afere također je zanimljivo bilo ponašanje Interpola. Naime, na zahtjev Vlade Hrvatske prvobitno je bila izdana crvena potjernica protiv Hernadija 2013, ali je 2016. preinačena i ime direktora MOL-a skinuto s liste. I najzanimljivija stvar: upravo na dan kad se u Dubaiju održavala godišnja skupština te organizacije ime direktora MOL-a ponovo je vraćeno na listu "crvenih potjernica", po osnovu prvobitnih optužbi Hrvatske.

Interes Rusa

I, dakako, najzanimljivije u sveopćoj hrvatskoj antikorupcijskoj priči jest uplitanje Rusije, čiji su Gazprom i Rosnjeft, vodeće ruske naftne kompanije pod direktnom kontrolom Vlade Rusije, izrazile interes za stjecanje udjela i kupovinu MOL-ovih dionica u INA-i. Gazprom je odmah nakon spašavanja Agrokora potpisao desetogodišnji ugovor o isporuci plina Hrvatskoj, ruski ambasador u Zagrebu te poteze "energično" podržao poručivši da Rusija može za Hrvatsku učiniti više od SAD-a i Evropske unije zajedno.

Iako je na jučerašnjem svjedočenju direktorica USKOK-a Vanja Marušić izričito negirala postojanje nagodbe s "krunskim" svjedokom Robertom Ježićem, njegovo priznanje da je bio posrednik, ranija obećanja o povratu novca, zatim poslovanja i prevare ruskog oligarha Mihaila Gucerijeva (s liste američkog Ministarstva finansija oligarha povezanih s Putinom), te ranija umiješanost u aferu s austrijskom Hypo-Alpe-Adria bankom – otvaraju ključno pitanje: s kim se onda Ježić nagodio?

To ćemo vjerovatno najbolje vidjeti u aprilu, kako je najavljeno, zbog Ježićeve operacije, kada će svjedočenje biti nastavljeno. Ipak, realne geopolitičke posljedice sve izvjesnijeg uranjanja Hrvatske, prve susjedne članice NATO-a i Evropske unije, u zonu ruskog utjecaja nemoguće je ne uočiti. Naime, danas u Zagrebu, izgleda, nikome nije jasno kako je državni sustav mogao tako biti ugrožen, ali jednako im nije jasna moć koju u hrvatskoj prijestonici reflektiraju neki utjecajni lokalni moćnici, poput hercegovačkih političkih moćnika, kao što je Dragan Čović, sve uočljivijeg prisustva i orijentacije Rusije ka Hrvatskoj, bilo to direktno ili preko Bosne i Hercegovine

Ostavi komentar

0/300