Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Sloboda je kao vazduh, ne osjeća se dok ne počne da nestaje

| Postavio/la: Jelena Ćetković | Izvor: xxzmagazin.com

Sloboda je kao vazduh, ne osjeća se dok ne počne da nestaje Foto: Braca Stefanović/XXZ

Piše: Slobodan Jovanović

Razlog vraćanja u prošlost jeste što sam, proučavajući istoriju Crne Gore početkom XIX stoljeća, apsolutno došao do zaključka da kancer koji je posađen u tim vremenima, samo se vraća u vidu metastaza u posljednjih tri decenije istorije Crne Gore. Ma koliko se jedne te iste snage uvijek pozivale na demokratiju i borbu za demokratizaciju Crne Gore, uvijek je iz toga stajao isti cilj i iste metode, koje nikada nijesu imale za cilj podršku institucijama da vremenom preuzmu punu odgovrnost i koje su uvijek imale za cilj samo potpuno njihovo urušavanje i na razvalinama promjenu vlasti

Čini mi se da bolji naslov ne mogu pozajmiti nego riječi velikog zaljubljenika u Crnu Goru i Crnogorce, engleskog državnika William Ewart Gladstone-a (1809-1898). Naučni je aksiom da su države, kao političke zajednice, najefikasnija zaštita slobode svakog naroda. To pokazuju i primjeri naroda koji nemaju svoju državu. Dovoljno je reći samo Kurdi i Palestinci. Crnogorci su imali u prošlom stoljeću takvo gorko iskustvo, ali kao da nijesu postali naimalo pametniji zbog toga. U vrijeme kad je Crna Gora proglašavana kraljevinom, prije stoljeće i deceniju, beogradska štampa je pisala o crnogorskoj vlasti kao razbojnicima, krvnicima, lopovima, kralj nazivan „najvećim apsolutistom u Evropi koji guši slobodu“, ... Beogradska Politika br 2361 od 15.avgusta (st. kal) 1910, na dan proglašenja kraljevine, na prvoj strani objavljuje Manifest crnogorskih studenata i političkih izbjeglica u kojem se taj događaj naziva „proglašenje svoje bedne zemlje za kraljevinu“, Crna Gora naziva „zemlja sirotinje“ u kojoj „perjanici slave a narod plače“... Vijest da je Crna Gora proglašena za kraljevinu Politika stavlja u unutrašnjem dijelu, poslije vijesti o koleri i sa dnevnim vijestima! Takođe, Politika u br 2364 od 18. avgusta 1910. (st.kal) na naslovnoj strani, kao udarnu vijest, donosi kraći tekst u kome je glavna vijest da se uoči predstave „Balkanska carica“, koju je napisao sam Nikola I Petrović, u izvjedbi Hrvatskog zemaljskog kazališta, u Zetskom domu, kada se zavesa digla, začulo sa galerije nekoliko - pfuj!!! Vijest važnija od proglašenja Crne Gore kraljevinom?? Tako da ova vrsta „novinarstva“ nije od juče, niti je crnogorski izum.

 Treba li navoditi Bombaški proces, Kolašinski proces i mnoge druge pokušaje udara na Crnu Goru, koje su uporno negirane, slično nekima u današnje vrijeme, da bi, u vrijeme kad je Crna Gora anektirana i kad je bila dio Srbiji, dobili priznanja o tome kako je Jovan Đonović sa drugim studentima donio bombe na Cetinje da ubiju knjaza Nikolu, i slično. Možda ćemo saznati i priznanja koja će nam s ponosom saopštiti akteri današnjih udara na crnu Goru, ako jednog dana, nedajbože, ostvare svoje ciljeve.

Neke novine, poput beogradske Pravde, bile su žrtve agresivnosti ovih o kojima je bilo riječi, pa Pravda, u br 223 od 17. avgusta 1910, piše o prekidu izvođenja „Balkanske carice“ u Narodnom pozorištu, održane u povodu proglašenja Crne Gore za kraljevinu, i ogorčeni zbog odsustva bilo koje reakcije srpskih vlasti: „Ali ne leži sramota za Srbiju samo u tome, što se u to doba i na taj način vređao knez Crne Gore, nego i u tome što su nekažnjeno nasrnulo na slobodu mišljenja srpskih građana. Toj gospodi koja mrze kneza Nikolu nije dovoljno to, što su šikanirali ove srpske građane koji su došli u Narodno pozorište da gledaju komad crnogorskog kneza, i zato što su svoj novac dali, nego su ... otišli da razbijaju prozore na redakcijama onih listova, koji nisu pristali uz grdnju na kneza Nikolu i koji su smatrali za svoje pravo da kneza Nikolu uzmu u odbranu od grdnji i kleveta".

Razlog vraćanja u prošlost jeste što sam, proučavajući istoriju Crne Gore početkom XIX stoljeća, apsolutno došao do zaključka da kancer koji je posađen u tim vremenima, samo se vraća u vidu metastaza u posljednjih tri decenije istorije Crne Gore. Ma koliko se jedne te iste snage uvijek pozivale na demokratiju i borbu za demokratizaciju Crne Gore, uvijek je iz toga stajao isti cilj i iste metode, koje nikada nijesu imale za cilj podršku institucijama da vremenom preuzmu punu odgovrnost i koje su uvijek imale za cilj samo potpuno njihovo urušavanje i na razvalinama promjenu vlasti.

 

Mark Tven kaže: „Vidite, nije mi namjera da sugerišem kako je običaj laganja pretrpio bilo kakvo propadanje ili da je nečim ometen... Moj protest se jednostavno tiče propadanja umjetnosti laganja. Nema visokoumnog čovjeka, nema čovjeka sa osjećanjem za pravično, koji može i zamisliti kloparajuće i aljkavo laganje današnjeg vremena a da ne zažali što vidi jednu plemenitu umjetnost tako prostituisanu.“ Nijesam siguran da sam fan „umjetnosti laganja“, ali ću se složiti na njeno propadanje, ma kako je posmatrali. Nivo kojim se obmanjuju današnji čitaoci, način na koji se sprovode prljave kampanje ispod časti su svakog ljudskog, mislećeg bića. Prljave kampanje i tzv, fake news su dovele na čelo najjače svjetske velesile osobu poput Donalda Trampa, Britanija je na putu da napusti EU zahvaljujući prljavim kampanjama i fake news, slična bratija prijeti da postane dominantna u EU... Treba li reći da smo mi na Balkanu prostor koju je tu prljavu igranku obmana, podmetanja, laži, sijanja mržnje, blaćenja... prvi započeli, sve trčeći međusobnom klanju.

Ni današnja prljava kampanja koja se vodi u Crnoj Gori nije ništa drugo do još jedan pokušaj da se destabilizuje Crna Gora i u mutnom ostvaruju politički ciljevi. Malo ko ozbiljan može tvrditi da Specijalni državni tužilac nije autonoman u onome što radi, jer je više nego jasno da je nekim svojim potezima nanio više štete vladajućem DPS-u nego što je opozicija svo vrijeme opozicionog djelovanja. To što opozicija ne može da ga instrumentalizuje protiv vladajućeg režima jedini je razlog za nedostojnu hajku koja se vodi protiv njega. Mogu se SDT naći mnoge mane, ali teško se može proglašavati koruptivnim i „slugom režima“. Jasno je zašto to rade oni koji su optuženi za teška krivična djela, ali je potpuno nejasno kako se neki, koji se busaju u svoja demokratska i moralna prsa, udružuju sa njima, umjesto da podrže i ojačaju instituciju SDT. Da ne govorim o udruživanju sa odbjeglim kriminalcima, koji, iz daleka, sami sebe optužuju za teška krivična djela. Pokazuje se da tu nema ni demokratskog ni moralnog kapaciteta, časni ljudi ne mogu začepiti u toj mjeri nos, jer ne postoje časni ciljevi koji se mogu ostvarivati u toj mjeri nečasnim sredstvima.

Vjerujem da postoji u Crnoj Gori mnogo onih kojima je moguće prodati takve budalaštine da je Crna Gora podigla kredit u Švajcarskoj 1996. godine od jedne milijarde USD i da se taj novac uplaćivao na privatne račune. Malo obrazovaniji znaju da, zbog sankcija, u to vrijeme nije bilo moguće dobijati kredite, posebno ne iz evropskih zemalja, da je suspendovan platni promet sa inostranstvom, te da ne postoji ta banka, posebno ne švajcarska, koja će kredit nekoj državi uplaćivati na privatne račune, bez ikakvog obezbjeđenja. Da u tome ima zrno istine odavno bi se pojavili kreditori da potražuju svoja sredstva ili blokiraju novac putem pravosuđa. Ti falš falsifikatori su to povezali sa izjavom nekadašnjeg ministra finansija, vezanoj za novac od tranzita cigareta i uvoza albanske nafte. Kad lažeš, laži krupno! Valjda je Mark Tven mislio na ovakve podmetačine.

 Postoji jedan ogled Daning – Krugerovog sindroma, u kojem se ispitanicima daju zadaci i u kojem su oni koji su ih najgore uradili, apsolutno bili sigurni da su ih uradili bez greške. Ovakav stav se može primjeniti na pojedine medijske kuće koje zaglušiše pričama o svom profesionalizmu, istraživačkom novinarstvu, borbom za istinu, a, ustvari, predstvaljaju najeklatantniji primjer prljavog, podmetačkog „novinarstva“, sve po principu „cilj opravdava sredstva“ i „ne postoji ta cijena koju Crna Gora treba platiti da bi oni postigli svoje ciljeve“. Dovoljno je pogledati prilog sa nekadašnjim guvernerom NBS, Dejanom Šoškićem, u kojem prenadobudni voditelj postavlja pitanja u kojima daje konstatacije bez ijednog elementa tačnosti da bi dobio željeni odgovor. Na njegovu žalost, Dejan Šoškić, nije prihvatio to pujdačko novinarstvo i održao lekciju iz kulturnog dijaloga i poznavanja oblasti o kojoj govori. Da farsa bude veća, prije tog priloga, u studiju, učesnica iz Centralne banke Crne Gore upravo je navela sve činjenice suprotne onome što je iznosio u svojim pitanjima prenadobudni voditelj. Ali, koga briga za struku, za istinu, što reče jedna učesnica te debate, „ja nisam ekonomista, nisam se bavila bankarstvom, ali ...“ Ali ona će to već da začini političkom plitkom demagogijom umjesto, da u skladu sa svojim priznanjem, bavi se onim što zna!

Slično je i sa prenošenjem svega i svačega od odbjeglog kriminalca, po principu trovanja medijskog i javnog prostora nečim što je ne samo aposolutno neprovjerljivo, nego i više nego neuvjerljivo. Nemam nikakve lične kontakte sa predsjednikom države, Milom Đukanovićem, niti smo se ikada sreli, sem u prolazu na jednoj sahrani, ali me niko neće ubijediti da čovjek koji je uspio na veličanstven način da tradicionalno nesklonu zemlju dovede do nezavisnosti, članstva u NATO i predvorje EU priznaje jednoj po svemu nepouzdanoj osobi da je je novac od tranzita sklonio na svoj privatni račun? U tom maniru je moguće sve. Očekujem da će u bliskoj budućnosti mnogi kriminalci, odbjegli od zakona, optuživati vrlo slobodno ljude, po sopstvenom izboru, za sve i svašta. Samo naprijed u „svijetlu budućnost“ zasnovanoj na „propadanju umjetnosti laganja“! Ili „seljačkom“ i primitivnom laganju!

 Ni ovaj udar na Crnu Goru nije ništa do još jedna epizoda u seriji nasrtaja na Crnu Goru, poput onog 1998, predreferenduskom, onom 2015. i 2016. Danas oni koji su, sudeći po vrlo uvjerljivim informacijama sa pretresa koji su vodili mali akcionari nekadašnjeg C-marketa, dobili 5 miliona eura u gotovini pred referendum o nezavisnosti 2006, koji su optuženi da su u toku 2016. primili velike količine ruskih dolara, samo britanske službe govore o 20 miliona od Deripaske, čovjeka bliskog Putinu, drugima drže lekcije iz morala. Pa im je još malo što je vladajuća partija kažnjena u skladu sa zakonskim normama. Oni bi to više da izeksploatišu. Licemjerje nebeskih visina!

Makar se sjetite kako je kralj Nikola, prljavom propagandom, uspješno doveden u situaciju da ga je većina građana Crne Gore smatrala izdajnikom, austrijskim čovjekom, lopovom, ... te da je svoje političke poteze vukao u teškoj iznudici. Zato navodim riječi poštovanog Gladstone-a! Upućujem ih naciji kojoj pripadam – vodite računa da se ne probudite u Crnoj Gori, koja po vama, ili vi po njoj nosite ime, u čijoj vlasti neće biti Crnogoraca, jer je poznato da je uzaludno kajanje poslije. Znam da će neki reći da ih nije bilo prećerano ni do sad, ali me iskustvo uči da na ovim prostorima ne postoji dno. Kud će vam bolji svjedok od nekoga ko živi đe živi.

Komentari

Zoran,

Bravo gospodine jovanovicu za tekst.

Zoombull,

@danilo s., Tabloidi proizvode fake news. Ipak u tiraznijim i ima nekih pravila. Ova nasa neuka pustokrpljevina to ne moze da postigne. U njihovim TOALETOIDIMA oni proizvode FEKAL NEWS. To treba deratizovati.

danilo s.,

Izvanredno. I tačno. Nažalost fake news cvetaju u zemlji fake people (ljudi). Zašto je ova najnovija "afera" tako opasna? Zato što se vec vijek i po šire laži o CG. Kancer veljerpstva može da se povremeno povuče ali se vrati sa jošvećom žestinom. To jedna bolesna rasistička ideologija koja truje sve

Ostavi komentar

0/300