Šta je zajedničko kavčanima, škaljarcima, Šariću, Radovanu Karadžiću, Sretku Kaliniću?

Šta je zajedničko Semjonu Mogiljeviču, jednom od najtraženijih lica sa FBI-evih potjernica devedesetih godina, “donu Semjonu” zbog kojeg je FBI čak i svoju međunarodnu akademiju Law Enforcement smjestio u Budimpeštu, Feliceu Manieru, jednom od šefova ogranaka italijanske mafije, atentatorima na srbijanskog premijera Zorana Đinđića Miloradu Ulemeku Legiji i Sretku Kaliniću Zveri, “zemuncu” Luki Bojoviću te njegovim saradnicima Vladimiru Milisavljeviću zvanom Vlada Budala, narkobosu Darku Šariću, šefovima kavačkog i škaljarskog klana i ratnom zločincu Radovanu Karadžiću?

Svi oni, ratni zločinci, bjelosvjetski ili regionalni ozloglašeni kriminalci, imali su prave ili lažne hrvatske isprave. Model je to po kojem još od devedesetih funkcioniše kriminalna hobotnica, samo se mijenjaju likovi. Hrvatski pasoši bili su tražena roba, a od 2013, kad je Hrvatska postala 28. članica EU, još i više, piše Jutarnji.hr.

Svojevremeno je Blic otkrio i jednu društvenofenomenološku činjenicu - za hrvatske, ali i slovenačke pasoše, kao zemalja članica EU, izrazito su zainteresovani i obični građani u Srbiji, uglavnom zato što s njima mogu neometano da ulaze u EU kako bi radili i putovali.

Lažni pasoši za obične građane jeftiniji

Krivotvoreni pasoši za obične građane bitno su jeftiniji od onih kojima se koriste najkrupniji kriminalci, mogu se nabaviti već po cijeni između 500 i 1500 eura, zavisno od kvaliteta izrade. Takvim se dokumentima koriste i sitniji kriminalci koje traže u EU ili im je ulaz u EU zabranjen, i ti pasoši su potpuno krivotvoreni. Bitna razlika od onih “originalnih” je u tome što se potonje izrađuju u saradnji sa korumpiranim saradnicima među javnim bilježnicima, u policiji i drugi tijelima koji pretražuju baze podataka kako bi pronašli lične informacije o građanima RH koji nisu izradili te dokumente ili koji su umrli. Zapravo je riječ o krađi identiteta.

Upravo to bio je modus operandi prošle sedmice uhapšene grupe koja se sumnjiči da je izradila više desetina isprava pripadnicima kriminalnog miljea iz regiona.

I dok država uvjerava i građane i javnost kako se koristi najnovijim tehnologijama u izradi dokumenata te da je biometrijski pasoši, lične karte i vozačke dozvole sa čipom praktično nemoguće krivotvoriti, pokazuje se da su te tehnologije itekako ranjive. Dovoljno je naći potkupljivog policajca, referenta na upravnim poslovima koji će za “šaku kuna” probušiti sistem iznutra i omogućiti “licima” sa potjernica da se domognu originalnih hrvatskih isprava sa tuđim identitetom.

Prema saopštenju policije, pripadnici zločinačkog udruženja kojem je, prema tvrdnji USKOK-a, na čelu bio Nusret Seferović protivzakonito su prikupljali i obrađivali lične podatke državljana Republike Hrvatske sa prebivalištem na teritoriju Republike Srbije koji do tada nisu ishodili lične dokumente Republike Hrvatske. Zatim su ih, prema dogovoru, ustupali drugim osobama, a među njima i pripadnicima organiziranih kriminalnih grupa s područja Republike Srbije i Republike Crne Gore, sve radi sticanja protivpravne imovinske koristi u iznosu od 7,5 do 15 hiljada eura po osobi.

Potom su, od za sada nepoznatih osoba, pribavljali krivotvorene putne isprave Republike Srbije s upisanim ustupljenim ličnim podacima hrvatskih državljana. Svako u tom lancu bio je zadužen da im se izdaju matični i rodni listovi, pa su onda podnosili zahtjeve za izdavanje lične karte i pasoša Republike Hrvatske, a onda su se u “igru” ubacivali i potkupljivi MUP-ovci. Sumnja se da je ovo zločinačko udruženje ishodilo najmanje 137 ličnih isprava Republike Hrvatske.