Slikar Rajko Todorović Todor ubijeđen je da će se novoj Vladi kad-tad suditi za veleizdaju, zbog širenje fašizma i predaje crnogorskog kulturnog blaga drugoj državi
"Po dvije stvari: za širenje fašizma, za najstrašniju pljačku Crne Gore - 54 kvadratna kilometra, 650 crkava i 70 manastira i predaju crnogorskog kulturnog blaga drugoj državi. Već ljudi rade na tome, skuplja se dokumentacija. Daj Bože da doživimo da vidimo te ljude na optuženičkim klupama - ta vlada, ministri, ljudi koji su za to zaduženi i koji stoje iza njih i vuku konce i ova čuvena partija (URA) koja sve to omogućava", navodi on.
Todorović ne abolira od odgovornosti ni prethodnu vlast. Prve dvije godine nakon referenduma, smatra on, bile su ključne i tada su mnoge stvari mogle biti riješene.
"Ima tu dugogodišnje inertnosti. Nijesu htjeli slušati pametnije od sebe, viđeli su sebe drugačije nego što jesu - mnogi od njih. Osjećali su da ih svi pametni ljudi dovode u inferioran položaj. Ja sam, na proslavi 13. jula 2006, u Plavom dvorcu, rekao: 'Milo, noćas o'đe nemaš 55,5 %'", kaže Todorović.
Sa nostalgijom se poznati slikar prisjeća Nikšića svog djetinjstva - simbola suživota i kodeksa časti koji se, kako navodi, počeo gubiti početkom devedesetih.
"Moje prve komšije (bili) su Jaganjci, Osmanagići, Adžajlići onda Hrvati, jedan je Kralj, jedan Bedi (Ivan, fudbaler Dinama), zatim Dalmatinac Ivica Milinić, Ljubo Pustničnik - Slovenac, Bugarka Vanda Todorov, Makedonac Filipovski (otac košarkaškog trenera Saše) Njemci...Ko je obraćao pažnju? Kome je to važno bilo? Moja familija su bili Crnogorci, federalisti crnogorski, ali ja da sam mrko pogledao nekog od Jaganjaca ili Adžajlića - pa mene bi otac masakrirao", priča emotivno Todorović.
No, predizborni Nikšić kojem danas svjedočimo, sasvim drugačije izgleda.
"Svaki dan je neko napadnut, neki ljekar, neki žena...'Vitezovi', 'junaci' napadaju ženu, majku troje đece, eej! Oni pričaju o ponoćnom donošenju zakona, a upadaju (u stan) i bacaju crnogorsku zastavu. Čudim se kako taj 'junak' već nije dobio od Joanikija Orden Svetog Save, kad su odlikovali popa Macu koji je zaklao šest žena, petoro đece i ubio maljem preko 20 ljudi?!
U moje vrijeme, taj čovjek bi se morao iseliti, bježati iz Nikšića", navodi Todorović.
Odgovarajući na pitanje autora emisije Darka Šukovića da li vjeruje da Nikšić može biti nalik onom starom, Todorović kaže da vjeruje u to pa makar ga, kako kaže, njegova generacija branila na Budošu.
Ovo su bili akcenti iz DRV, a čitavu emisiju možete pogledati na našim platformama.
Dushka
Nikšićanka sam koja živi i radi na jugu Srbije i svim srcem, volim Crnu Goru i njenu posebnost. G-dine Šukoviću, mišljenje moje je kao i Vaše, bol za uništenjem C.G. je kao i Vaše. Razlog mog pisanja je kritika Vama.. U Srbiji, ima nas, koji razmišljaju drugačije i nisu "boranija".
Javor
Moja malenkost je zivjela u Nikšiću 18,5 godina. Rodni je grad moje dvoje đece , a tako smo ga dozivljavali ja i moja supruga. Nazalost 1992. đecu sam morao sklonit na śever, ja i supruga na jug u sopstvenu kuću. 93. se pridruzujemo đeci, 94. svi ilegalo bjezimo uvani. Nije to vise bio stari Niksić.
Drugačiji Nikšić
@Mila grijesite Mila u vezi napuštanja Nikšića. Nijesmo ga napuštilu, no je demografski izmijenjen doseljavanjem i prijemom izbjeglica dobro znanih 90tih! Velikosrpski projekat i crkva na celu sa svim patrijarsima i ristom su zatucali redom po cijeloj CG i regionu.nekima su zivoti bili ugrozeni.