Zašto se Nikšićani čekaju "kod konja"?

Trgovi su lice i duša svakog grada pa i Nikšića. Treba znati da je, bar tako kaže istorija, glavne crte za današnji Trg slobode u gradu pod Trebjesom postavio kralj Nikola.

Na prvi mah djeluje da Nikšić nije zaboravio zasluge posljednjeg državnog poglavara iz crnogorske dinastije Petrović - Njegoš. Prije deset godina, "kralj gospodar" za Crnogorce, a za ostatak svijeta "car junaka" dobio je spomenik na centralnom trgu u Nikšiću.

Moćna konjanička figura sa postamentom visine 9.15 m, postavljena je 9. maja 2006. i postala svjedok minulog vremena, ali i još nečega za Nikšićane.

Umjesto „kod kralja“, jedna od najpopularnijih lokacija za sastajanja u tom gradu postala je „kod konja“.

„Čekam te kod konja“, odomaćena je sintagma za nikšičko čekalište, naročito za mlađe generacije.

Zašto je konjanik pao u drugi plan, odnosno zašto se Nikšićani ne čekaju „kod kralja“ umjesto „kod konja“, dobili smo interesantne odgovore, a nije manjkalo ni ironije, kod nekih ni ljutnje.

„Dobro pitanje, ali ne bih znao reći zašto je tako, vjerovatno ni oni koji kažu „kod konja“ ne bi znali odgovor. Ono što znam je da mi krv proključa, kad nekog čujem da kaže „Aj, čekaj me kod konja“! Mislim da je i ovdje politika umiješala prste. Čuo sam da su neki i postavljali sijeno ispred konja! Nemam riječi za takvo nepoštovanje istorije i svega onoga što smo mi“, ljutito je odgovorio Mašan!

„Ja bih to pitala Miodraga Živkovića, beogradskog vajara zaslužnog što je konj zasijenio jahača. A, možda su i Nikšićani ljuti na kralja pa daju primat konju ili se dive njegovoj snazi i slobodi, ili su ukrali regionalnu foru. Ma, ko će ga znati, Nikšićani su to”, odgovorila nam je Hajdana.

„Zato što Nikšićani ne priznaju kraljeve, niti veće od njih samih. Oni su, ponaosob, jedini kraljevi!”, uz osmjeh nam je kazala Irena.

„Mislim da je posljedica toga što građani zaista cijene ulogu konja kao plemenite životinje, kroz istoriju njihova uloga bila je veoma važna za preživljavanje, pa i opstanak porodica. Nasuprot tome, svi vladari vremenom bivaju sve manje cijenjeni”, tako bar smatra Aleksandar.

„Ne volimo mi Nikšićani kad nas neko gleda sa visine, pa makar to bio i kralj. Vjerovatno zbog toga imamo neku averziju prema kralju, kome začudo i dalje ne fali "dlaka sa glave", kazala nam je Ivana.

„Ne znam, ali meni je navika da kažem “kod konja”, iako vrlo dobro znam ko je na tom konju”, iskren je Bojan.

„Ista stvar kao i za Trg kneza Mihaila u Beogradu. Samo bih ja za Nikšićane dodao - visoko im se peti kod gospodara, kljuse je bliže”, odgovorio nam je kroz smijeh Ivan.

„Starijim generacijama nije poznato ”kod konja”, u naše vrijeme mi smo se čekali “kod Onogošta” ili po kafanama. Mojoj unuci, međutim, to nije strano. Iskren da budem - to mi se ne sviđa nimalo”, iskren je Milinko.

Da li su sve zasluge kralja Nikole zaboravljene pa konj postaje bitniji od konjanika ili je posrijedi samo žargon, odnosno urbanizacija, pitali smo doktora socioloških nauka Predraga Živkovića.

„Nije rijetka pojava da se u istorijskim poglavljima razvoja crnogorskih gradova odomaćila ona jezička matrica koja kao da se ne miri sa gradskom teksturom, toponimima, te zvanične nazive ulica, trgova, kompenzuju šaljivim oslovljavanjima. Sa jedne strane, na taj način se potkopavaju temelji „zvanične istorije“. Takvi odjeci, zapravo, predstavljaju i jedan vid „urbane ateizacije“, jer se ne iskazuje poštovanje prema zvaničnoj „političkoj religiji“, a sa druge strane, može poprimiti karakteristike nepoštovanja svoje tradicije”, smatra Živković.

Istorija je tu i da nas podsjeti – kralj Nikola utemeljitelj je novog, modernog Nikšića, nakon oslobodjenja od Turaka 1877.

Idejno rješenje i projekat centralnog gradskog trga uradio je 1883. tada jedan od najčuvenijih arhitekata, Josip Slade iz Trogira. Te godine, crnogorski kralj Nikola naložio je ovom vrsnom inženjeru da uradi projekat za izgradnju nove varoši, jer je Nikšić, nakon četiri vijeka turske vlasti, oslobođenje dočekao sa trošnim i razrušenim kućama, neplanski građenim.

                   Nikišićki trg 1956.; Foto: Nikšičke novine

Osim toga, kralj Nikola je na Petrovoj glavici sagradio, u spomen crnogorskim i hercegovačkim ratnicima, Sabornu crkvu. U njenoj neposrednoj blizini i ljetnjikovac, a za izgradnju Carevog mosta preko Zete usmjerio je donaciju ruskog cara Aleksandra III. Na Kapinom polju preko Zete napravio je Vukov most, u slavu Vuka Mićunovića. Podržao je osnivanje pivare i pilane, prvih industrija u Crnoj Gori.

Zato, zbog svega i uprkos svemu -“Čekam te kod Kralja” bilo bi najmanje što Nikšićani mogu da učine kao iskaz poštovanja čovjeku koji je za njihov grad uradio više nego iko ikada!

Autor: Jelena Ćetković