Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti preduslov je da se reafirmiše Crnogorska pravoslavna crkva (CPC), ali i da Crna Gora ostvari potpuni suverenitet, smatra akademik Sreten Zeković.
Na tribini u Nikšiću, između ostalog ocijenjeno je da trenutni status kvo najviše odgovara Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) jer će zakonom morati konačno da se rješavaju pitanja registracije i imovine vjerskih objekata u Crnoj Gori.
Obnova Crnogorske pravoslavne crkve nakon tzv. Podgoričke skupštine pa do uvođenja višestranačja bila je jedna od najvećih tabu tema u bivšoj Jugoslaviji, smatra akademik Sreten Zeković.
Posljedice toga, ističe, osjećaju se i danas jer veliku opstrukciju pravi Srpska pravoslavna crkva, pogotovo posljednjih godina kada je na dnevni red došlo usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.
"Zato što je to imperijalna crkva, osvajačka. Dok god postoji SPC u Crnoj Gori, Crna Gora nema potpuni suverenitet, ona je crkva druge države. I Austrija je bila okupator Crne Gore, ali nije bila denacionalizator, a Srbija je bila i okupator i denacionalizator 1918. godine, dakle potpuni proces rascrnogorčenja, posrbičavanja Crnogoraca", kazao je akademik Sreten Zeković.
Zato Zakon treba što prije usvojiti, poručuje on.
"Ovaj Zakon će biti dobar jer će da doprinese pluralističkoj demokaratiji, većoj slobodi, a naročito reafirmaciji Crnogorske pravislavne crkve", dodaje član DANU.
O važnosti novog Zakona govorio je i advokat Nikola Belada, pogotovo u dijelu koji se bavi utvrđivanjem vlasništva nad vjerskim objekatima.
"Oko 80 odsto vjerskih objekata u CG je upisano protivno važećem Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokrentosti. Ja mislim da je to imovina države Crne Gore, i njenih bratstava i plemena, nikako ni srpske, ni crnogorske crkve", kazao je Belada.
On zaključuje da trenutni status kvo najviše odgovara Srpskoj pravoslavnoj crkvi jer će Zakonom morati konačno da se rješavaju pitanja registracije i naročito imovine vjerskih obejkata u Crnoj Gori.
Ljubiša Ljubo Šundić
Dok se taj zakon ne uvaži pod hitno. Neće ni biti priznate vjeroispovjetnički objekti. Jednom riječju. Nikako ne mogu da se ti objekti priznaju ako se zakon koji se traži ne usvoji.