Zaljubljenik u muziku od malih nogu, dvadesetšestogodišnja Hana Hajdarević jedna je od rijetkih s područja Zapadnog Balkana koja već deceniju uživa u nekada “kraljici” instrumenata, sada već zaboravljenoj – lauti ili lutnji. Mali je broj profesionalaca i amatera koji sviraju ovaj instrumenta, ali i onih koji uopšte znaju za lautu.
Naša sagovornica jedina je u Crnoj Gori koja za to ima titulu magistra! Ova Podgoričanka, rodom Alivodić školovala se u čuvenom svjetskom centru za ranu muziku u Bazelu!
Skromna djevojka, osim talenta, posvećenosti i onog neizostavnog za uspjeh - strasti prema lauti, govori pet jezika i privodi kraju studije psihologije u Sarajevu.
Mlada lautistkinja nastupala je na podijumima širom svijeta – u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švajcarskoj, a nije zaobišla ni države bivše Jugoslavije.
Za portal Antena M govori otkud ljubav prema muzici srednjeg vijeka, te koji je bio prelomni trenutak da se zaljubi u ovaj instrument. Otkriva i kako se lauta štimuje, te koliko je različita od gitare, ali i kako popularizovati ovaj zaboravljeni instrument? Uspješnu lautistkinju pitali smo: da li će se vratiti na svoje tlo, u Crnu Goru!
ANTENA M: U doba kraljeva, bilo je gotovo nemoguće organizovati zabavu bez zvuka žičanog instrumenta - laute. Danas, međutim nema previše ljudi koji sviraju na tom instrumentu, ali ni onih koji su čuli za lautu.
- Da, u renesansi i baroku lauta je bila “kraljica” instrumenata. Malo je poznato da su postojale zanatske radionice koje su pravile instrumente i propratni materijal u velikom broju jer je potražnja bila velika. Kroz istoriju je, međutim ovaj instrument gubio na važnosti, prvenstveno zbog sopstvene metamorfoze. Dodavanje žica na instrumentu značilo je i veće tijelo tako da se lauta pretvorila u teško održiv, kabasti instrument koji je isčezao iz upotrebe.
Povratak ovog instrumenta se desio tokom 30-ih godina prošlog vijeka, gdje su muzičke entuzijaste pokrenule ponovo priču o ranoj muzici, istražujući manuskripte i praveći instrumente po uputama koje su nam ostale zapisane u knjigama.
ANTENA M: Koliko zapravo ljudi svira ovaj instrument u Crnoj Gori, ali i šire, na Balkanu?
- Što se tiče rasprostranjenosti laute u Crnoj Gori za sada sam jedina sa magistraturom. Mada mogu reći da ima ljudi koji se interesuju za instrument pogotovo u regionu, međutim, broj amatera, a pogotovo profesionalaca nije veliki.
ANTENA M: Najprije ste svirali gitaru, a onda ste se u potpunosti predali lauti. Ako je tačno da svaki intstrument opisuje karakter svirača, koju ste karakternu crtu prepoznali u ovom instrumentu?
- Svirati lautu je veliki izazov. Akcenat je na lijepoj boji tona koja mora biti stalno prisutna, bez obzira da li se svira u maloj sali ili pred većom publikom sa eventualnim ozvučenjem. Kako je instrument sam po sebi tih treba da se o brati pažnja na ekspresivnost. Muzika je puna sitnih detalja i svaki od njih je potrebno predstaviti publici. Lauta je nježan, elegantan i tih instrument koji krije bezbroj sitnih i lijepih iznenađenja, a sviram je već deset godina.
ANTENA M: Koliko lauta ima žica, kako se štimuje, te da li je mnogo različita od gitare?
- Potrebno je naglasiti da ima više vrsta lauti. Ova koju trenutno sviram je Njemačka barokna lauta, ima 13 parova tj. 24 žice, jer su prve dvije jednostruke. Naštimovana je u d-mollu, a štimuje se uz pomoć štimera i naravno po sluhu. Mogu reći da lauta i gitara imaju više razlika nego sličnosti. Tehnika lijeve ruke je jako slična, međutim tehnika desne ruke se znatno razlikuje, mada najveća razlika je muzički stil i kako pristupiti istom.
ANTENA M: Otkud ljubav prema muzici srednjeg vijeka, renesanse i baroka, te koji je bio prelomni trenutak da se zaljubite u lautu?
- Svako od nas ima neke preference, nebitno da li je to muzika ili nešto drugo. Ispostavilo se da je moja - barokna muzika, a posebno kasni barok. Jednostavno volim harmonije i kompozicije tog doba, stil, ukrase, boju i način sviranja. Zanimljivo mi je čitati traktate i istraživati o tom periodu, a lauta mi dozvoljava da izrazim svoja osjećanja baš onako kako želim. Trenutak kada sam poželjela da sviram bio je kada sam je vidjela i čula prvi put , a to je bilo prije deset godina.
ANTENA M: Za one koji i ne znaju previše o lauti, kako biste opisali ovaj instrument i kakve su reakcije onih koji čuju prvi put zvuke ovog instrumenta?
- Bez lažne skromnosti mogu reći da se svima sviđa instrument jer nije napadan, a muzika drži interesovanje. Malo je nezahvalno dobro opisati lautu nekome koga uopšte ne poznaje, pa bih preporučila da pogledaju na internetu kako izgleda i kako zvuči.
{youtube}8I1DSiibeaM{/youtube}
ANTENA M: Školovali ste se u svjetskom centru za ranu muziku u Bazelu, kakva iskustva nosite?
- Schola Cantorum Basiliensis je jedno predivno mjesto, divno iskustvo i lijepa uspomena. Akademija vrvi od entuzijazma, želje za učenjem i sviranjem. Profesori su puni znanja, brizni, spremni pomoci i vrlo razumni. Završiti osnovne studije tamo je bila velika privilegija i sreća.
ANTENA M: Ljepotu žičanog instrumenta - laute, poznatog još iz srednjeg vijeka na svojim nastupima predstavili ste širom svijeta. U kojim zemljama ste sve nastupali i kakve su bile reakcije, naročito u Crnoj Gori?
- Nastupi u Crnoj Gori su bili krasni, a publika je zaista pozitivno reagovala. Koncert u Nikšiću je bio predivan, tamo su me divno dočekali. Što se tiče Podgorice bio je to debitantski koncert, u gradu gdje sam odrasla i imao je posebnu čar. Koncerte je, inače organizovao Muzički centar Crne Gore. Želim da zahvalim mojim koleginicama: Mileni Vuković, Maji Antić i Vedrani Rašović na uloženom radu i trudu. Bilo je to jedno lijepo iskustvo. Osim u Crnoj Gori, nastupala sam i u UK, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švajcarskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.
ANTENA M: Kako bi se, prema Vašem mišljenju moglo dati više prostora ovom instrumentu, odnosno kako ga na neki način popularizovati?
- Za popularizaciju su potrebni javni nastupi da bi sto veći broj publike bio upoznat. Ne mislim isključivo na koncerte već i na radionice koje bi trebalo da budu prilagođene i muzički obrazovanim ljudima i onima koji to nijesu. Takođe, uvođenje laute i smjera rane muzike u muzičkim školama ili na akademiji bi, takođe, bio jedan od načina da pružimo zainteresovanim da imaju priliku gdje da uče i sviraju.
ANTENA M: Otac Vam je Crnogorac, majka Hrvatica, zašto ste se baš odlučili da živite i studirate psihologiju u Sarajevu?
- Internacionalni Univerzitet u Sarajevu je na vrlo visokom nivou, ima međunarodnu akreditaciju i kvalitet u visokom obrazovanju. Predavanja su upotpunosti na engleskom jeziku, a materijali, knjige i sam pristup je zaista moderan i kvalitetan. Imala sam želju da budem dio tog univerziteta i da upoznam Sarajevo.
ANTENA M: Govorite pet jezika, a i završili ste master studije u Cirihu za lautu. Želja Vam je da spojite ljubav prema muzici i psihologiji, na koji način?
- Da, master studije u Cirihu na Zurcher Hochschule der Kunste sam upisala 2014. i završila 2016. Htjela sam da zaokružim priču sa lautom, pa sam odlučila uraditi magistarski paralelno sa studijama psihologije. Sada kada je to završeno ostaje mi još jedan semester psihologije da bih diplomirala u junu 2017. Muzika i psihologija se mogu spojiti na više načina. Da li kreativno putem radionica i malim seminarima, ili terapijski tj. pomagati klijentima muziko terapijom ili pak naučno – bazirati se na naučno istraživačke radove i eksperimente koji mogu potvrditi ili oboriti određenu tezu.
ANTENA M: Kakvi su Vaši dalji planovi? Da li razmišljate da se vratite u Crnu Goru?
- Za sada se fokusiram na kratkoročne planove, da završim praksu i diplomiram. Spremna sam da dočekam sve promjene, ponude i preokrete što život donese!
Razgovarala: Jelena Ćetković
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR