Bratić o Latinki Perović: Ka' će ova baba da ode više Bogu na istinu...

Da nije ministarka, Vesna Bratić, vjerovatno, nikad ne bi postala simbol nusefekata društvenih mreža i ostala bi nezapažena, tek još jedna u gomili čija se etika i estetika svodi na panjkanje, pljuckanje i "ujedanje" nepodobnih po mjerilima njenog malograđansko&velikosrpskog pogleda na svijet. Ali, ako kaniš stati ispod reflektora, računaj da će svjetlo pasti i na tvoje tragove... pogotovo ako imaju specifičan vonj.  

Eto, po tom životnom principu, iz mraka Bratićkinog fejsbuk opusa na sunce je izložen još jedan (njenog) dubokoga stida i (našega) još dubljega prezira  vrijedan sadržaj. Ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta, ovaj put, čini se, prevazišla je samu, barem dosad nam poznatu, sebe. 

Uključujući se u raspravu o Latinki Perović, koju je inicirao jedan Bratićkin moralni blizanac, naša prepodobna svetosavska apostolka napisala je: "Ka' će ova baba da ode više Bogu na istinu, Bože mi prosti..."

Pomalo je paradoksalno da se zbog ove državne zvaničnice stidimo mi neoficijelni, koji Crnu Goru stvarno volimo, svjesni da je taj osjećaj sumnjivo i sve nepametnije javno ispoljavati. Već nas je zastiđela pred Hrvatima zbog uvreda na račun Borisa Dežulovića, sad crvenimo pred Srbima zbog prizivanja smrti (jezik joj op'o) Latinke Perović i strecamo da nije već bajala i mrzozborno činodejstvovala protiv nekoga Bošnjaka, Slovenca, Albanca, Makedonca... 

Vesna Bratić je, hvala Vladi Crne Gore, i naše zastiđe pred regionom.

Zanimljivo je, međutim, da uvredljiv i prizeman (šta prizeman - podzeman) diskurs Vesne Bratić ni najmanje ne uznemirava ni najtankoćutnije poslanike, poput Božene Jelušić. Poslanica GP URA, preksinoć u Parlamentu, trenutak nakon odbijanja prijedloga rezolucije o zabrani upotrebe fašističkih i neofašističkih simbola i one o osudi genocida u Srebrenici, a poslije date podrške prepisivanju kulturne baštine Crne Gore susjednoj Srbiji, održala je lekciju iz poštovanja ljudskih prava poslaniku DF Milanu Kneževiću, nakon njegovog đilkoškog komentara o Vesni Medenici. Božena ima vanredan dar da zablista u nebitnom momentu. 

Najuporniji, možda, još pokušavaju da proniknu u tajni kod vrijednosnog sistema budvanske profesorice i njenog koncepta građanskog društva, pomirenog na ideologiji Jovana Vučurovića.

Konačno, s neskrivenom znatiželjom, a bogami i dozom straha, iščekujemo hoće li se, opet, glasnuti ovdašnje NVO da optuže Antenu M i čvrsto stanu na braniku Vesnu Bratić, gađajući zicer u predstojećoj raspodjeli grantova? Ili će, mjerkajući budžet stranih donatora, zaključiti kako je isplativije bar očešati ministarku kritikom i priznati da je i Latinka Perović ljudsko biće sa, po definiciji, ljudskim pravima? Uz bonus za zaštitu prava žena i starijih osoba! Evropa to plaća k'o Rus ljetovanje u Splendidu.

Srećom, poznavajući veličinu beogradske istoričarke, Vesna Bratić i široki krug degutantnih likova oko nje, ne mogu ući ni u vidokrug, a kamoli u emotivni prostor Latinke Perović. Ako ikad sazna za ove skaredne komentare, zacijelo će odmahnuti rukom i oprostiti im.

No, možemo li joj oprostiti mi, koji se, ni krivi ni dužni, stidimo Vesne Bratić - kao takve i kao ministarke?