"Dva i po mjeseca nakon što sam prebolovala koronavirus patila sam od depresije i anksioznosti. Osjećala sam neopisiv strah. Ne znam da li mi je bilo teže uveče kad je dolazilo vrijeme spavanja ili ujutro kad se probudim nakon svega dva ili tri sata sna. Imala sam osjećaj da počinjem da ludim."
Ovako u razgovoru za Dnevne počinje svoju ispovijest četrdesetjednogodišnja Podgoričanka čije je ime poznato redakciji, a koja se nakon nekoliko mjeseci borbe izvukla iz vrtloga kovid infekcije i postkovid stanja kroz koje je prošla.
Sve je, prisjeća se, počelo nakon prvomajskih praznika, kada je osjetila simptome i dobila pozitivan nalaz. Nekoliko dana provela je kod kuće, sa blažom kliničkom slikom, a onda se stanje, kaže, bukvalno promijenilo preko noći.
Visoka temperatura, teška obostrana upala pluća, bolničko liječenje i borba za svaki udah. Kroz agoniju, kaže, nije prolazila samo ona, već i njena porodica. Teško je podnosila odvojenost od djece, ali joj je snagu davala želja za životom. Hodala je, priča u ispovijesti, na ivici života i smrti, ali je krajem juna uspjela da se izvuče.
No, kako navodi, njen je utisak da je teška borba tek uslijedila. Virus je pobijedila, ali je ubrzo shvatila da će borba za njeno mentalno zdravlje biti teža i na momente neizvjesnija od dana koje je provela na kiseoniku, kada je pomišljala da svoje najmilije više nikada neće vidjeti.
“I sada kad se prisjetim, obuzme me hladan znoj. To su stanja koja se ne bi poželjela ni neprijatelju. Mjesec i po dana borbe protiv koronavirusa, uz sve teške momente, odvele su me u novu neizvjesnost, anksioznost, depresiju. Mislila sam da tako nešto meni ne bi nikad moglo da se desi. U koronu sam manje-više vjerovala i nijesam pomišljala da bih mogla biti dio crne statistike. Još manje sam vjerovala da ću se dva mjeseca boriti za mentalno zdravlje, duševni mir i ponovo normalan život”, priča sagovornica Dnevnih.
Dani provedeni u bolnici, zvuci aparata za kiseoničku potporu, terapije infuzuje...
“Gledala sam smrt u oči. Na momente pomišljala: to je to, ovo je kraj. Ipak, pobijedila sam, ne sluteći da je to bilo samo prvo poluvrijeme u mojoj najtežoj životnoj utakmici”, kazala je ona.
U drugom poluvremenu, fudbalskim žargonom rečeno, kraj utakmice odsvirala je stručna pomoć, uz koju je nakon dva mjeseca uspjela da se vrati normalnom životu, djeci, redovnim obavezama i poslu. Imala je i poruku za one koji ne vjeruju u koronu:
“Nemojte napraviti grešku koju sam ja napravila. Vjerujte struci i nauci, vakcinišite se, u suprotnom biste se mogli gorko kajati”.
Sagovornica Dnevnih tek je jedna od mnogih koji su prošli teška postkovid stanja.
Psihološkinja u podgoričkoj Kući zdravlja Milena Raspopović za Dnevne kaže da su najčešće zapažene posljedice kovid krize anksioznost i depresivna stanja kod odraslih, a kod djece su to problemi u ponašanju, socijalizaciji i emocionalnom funkcionisanju.
“U svakodnevnom radu u okviru Kuće zdravlja radimo na životnim izazovima, razvojnim problemima i krizama, stanjima aksioznosti, nagomilanih nepoželjnih emocija, na podsticanju funkcionalnih vještina prevazilaženja kriza, izazova, rješavanja za osobu zahtjevnih situacija”, kaže Raspopović.
Ona kaže da se pojavom pandemije COVID-19, kao realne opasnosti po zdravlje i život, kod većine ljudi javio i strah u različitim oblicima - od reaktivne zabrinutosti za vlastito stanje, brige za zdravlje najbližih, do očaja koji se graničio sa gubitkom kontakta s realnošću.
Podsjeća da se pokazalo kako život u izolaciji izaziva pojavu anksioznosti, zabrinutosti, uznemirenosti, produbljuje simptome depresije, povećava rizik od konzumacije psihoaktivnih supstanci, suicidalnost, neprihvatljiva ponašanja...
Psihološkinja Tamara Milić za Dnevne ističe da je usluga Kuće zdravlja u dijelu pružanja psihološke podrške ohrabrila mnoge sugrađane da se pozabave ličnim izazovima.
Korisnici se, kaže ona, najčešće javljaju zbog stanja anksioznosti, potrebe da podijele sa nekim svoje brige, nelagode, svakodnevne dileme ili nagomilane i nerazriješene okolnosti.
“Tu je i podrška za život u brojnim situacijama, bolestima, stanjima i sl. U svakom slučaju, rad na sebi s psihilogom je prilika za učenje o sebi, ostvarenje sposobnosti, potencijala, umijeća upravljanja emocijama, ponašanjem, stresom, poteškoćama, izazovima”, ističe Milić.
Na pitanje šta najviše brine one koji posjete Kuću zdravlja, te da li se plaše samog virusa ili imaju neke druge iracionalne strahove vezano za zdravlje, Milić kaže: “Kao najčešće se javljaju generalna stanja anksioznosti, preisputuju se svakodnevne životne i lične situacije, radi na usvajanju, podsticanju, oblikovanju, usmjeravanja vještina za adekvatno reagovanje.”
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR