Danas su delegacije SOBNOR-a Crne Gore i OBNOR-a 1941-1945 Podgorica zajedno sa mještanima Trmanja, a u povodu Dana borca, posjetili rodnu Kuću narodnog heroja Veljka Vlahovića i položili cvijeće na Spomen bistu ovog velikog revolucionara.
Prisutne je pozdravio u ime OBNOR-a pozdravio sekretar Đorđije Miško Selić, koji je istakao da mu čini veliko zadovoljstvo što su se okupili da se poklone sjenima i djelu narodnog heroja i velikog revolucionara Veljka Vlahovića. "Mi Rovčani i cijela Crna Gora ponosimo se na lik i djelo našeg Veljka i na njegov životni put i ogroman doprinos koji je dao ratu, revoluciji i državi uopšte".
Selić se nakon toga osvrnuo na doprinos Trmanjaca u Narodnooslobodilačkoj borbi i na kraju poručio: "Neka vječno žive sjećanja na našeg Veljka, a ova spomen bista će na ovom istom mjestu vječno ostati da nas posjeća na njegov lik, ogroman doprinos i veliko djelo."
U ime SOBNOR-a Crne Gore prisutne je pozdravio predsjednik Radojica Radojević, koji je govorio o liku i djelu Veljka Vlahovića i izmedju ostalog istakao: "Ljudske veličine, kakav je bio Veljko, se ne smiju i ne mogu zaboravljati, ne samo od savremenika, već i budućih generacija. To su ljudi koji svjedoče o jednom vremenu i jednom narodu. To je istorija."
Veljko Vlahović rođen je 2. septembra 1914. godine ovdje u selu Trmanje, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Podgorici i Beogradu. Studirao je mašinstvo na Tehničkom fakultetu u Beogradu, Pragu, na Sorboni, u Parizu i diplomirao na Univerzitetu u Moskvi.
Veoma rano se, još kao srednjoškolac, uključio u radnički pokret.
U Savez komunističke omladine Jugoslavije je primljen 1933. godine, a u Komunističku partiju Jugoslavije 1935. godine, kao već istaknuti studentski aktivist.
Učestvovao je u Španskom građanskom ratu, kao borac Internacionalnih brigada. Krajem januara 1937. godine, s grupom od 26 jugoslovenskih studenata, iz Praga se ilegalno, preko Pariza, prebacio u Španiju.
Ubrzo poslije dolaska u Španiju, u bici na Marami, 14. februara 1937. teško je ranjen u nogu. Veljko krajem jula 1938. godine stiže u Pariz, gdje je od CK KPJ dobio zadatak da organizuje tehniku i dokumenta za ilegalni i legalni povratak u zemlju jugoslovenskih dobrovoljaca iz Španskog građanskog rata.
U Parizu se prvi put susreo s drugom Titom, i od tada je jedan od njegovih najbližih saradnika i dosljednih sljedbenika.
Dok je boravio i radio u Parizu, izabran je 1939. godine za člana CK SKOJ-a. Oktobra 1939. upućen je u Moskvu, kao predstavnik SKOJ-a, u Komunističku omladinsku internacionalu (KIM). Vlahović je tada pojačao rad na vezama jugoslovenskih komunista i građana s domovinom i radio na popularizaciji Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije.
Po zadatku CK KPJ i Vrhovnog štaba NOPOJ, u Moskvi je, 11. novembra 1941. godine, organizovao s Đurom Salajem radio-stanicu „Slobodna Jugoslavija“, preko koje je u svijet prodirala istina o borbi naroda Jugoslavije protiv okupatora i domaćih izdajnika.
Nakon oslobođenja zemlje, obavljao je najodgovornije partijske i državne dužnosti, bio je potpredsjednik Vijeća naroda u Narodnoj skupštini FNRJ, zamjenik ministra inostranih poslova FNRJ (1951 — 1952) i direktor lista „Borba“ (1953).
Bio je član Izvršnog odbora i član Predsjedništva SSRN Jugoslavije (do juna 1966.), član Centralnog odbora SUBNOR Jugoslavije, predsjednik Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida Jugoslavije (do oktobra 1965) i član Uprave udruženja španskih boraca Jugoslavije.
Za člana Centralnog komiteta KPJ (SKJ) biran je od Petog do Desetog kongresa. Od Sedmog kongresa SKJ član je Izvršnog komiteta, a od Osmog kongresa do Šestog plenuma Centralnog komiteta bio je jedan od sekretara CK SKJ. Na Devetom i Desetom kongresu biran je za člana Predsjedništva CK SKJ. Bio je i predsjednik Gradske konferencije SK Srbije Beograda, od marta 1968. do marta 1970. godine.
Bio je član Savjeta federacije i imao čin rezervnog general-major JNA.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR