Piše: Časlav Vujotić, mobingovani novinar RTCG
Izvještači Javnog servisa poslije štrajka Sindikata zaposlenih nasloviše prekjuče kako je direktor tražio detektor laži. Iako tamo nije bio ni direktora ni detektora. Poželio je to neđe drugdje, pa je o tome morala zasebna vijest, ali što pominjati osnove profesije kad to njega i njih ne interesuje. Manipulatorski i nekorektno, njegov specijalac spojio je zbivanja s različitih strana tako da ispade kako je ispred sindikata govorio - onaj protiv koga je protest. Na glavnoj fotografiji takvog izvještaja na Portalu RTCG čak nijesu učesnici onoga što je potom generalni nazvao tobožnjim i performansom. Istaknuta je kao čelna jedna ljepota koja ni uz pomoć suda zasad ne prolazi. Neću da kažem ko.
Pričajući štrajkačima iza leđa optužio je za svašta Sindikat medija pozvavši ih na poligraf. Pa ko laže „da ide iz RTCG“. U tom sindikatu ostaše zgranuti. Mislili su da ih je Boris primio na posao. Pošto je pregovarao sa skroz drugima, Sindikatom zaposlenih.
Obećao je dodatno medijima za juče da će im predati dokumente koji dokazuju sve što izvrće. Naravno nije. Pozivajući se na njih kontrirao je javnosti. Dok ne pokaže prigovaraće mu i prozivati ga za laž. S pravom.
Mrze ga, a on sve bolji
Objašnjavajući kritike i tužbe na svoj račun neprestano, čini se dosta isfrustrirano, kuka da nekakav medijski koncern potkopava njegov status, te da čak upravlja sindikalcima protiv njega. Kad god ga drugi opovrgnu to mu je urota, tačnije - kampanja zauzimajući stav „Javni servis - to sam ja“. Kritike hoće minorizovati obilnim samopohvalama zloupotrebljavajući programe koje kontroliše. Repetuje kako su mu finansijski izvještaji bez mrlje, sve revizije pozitivne ali opomene DRI ili Vlade ne broji, a što i EU opominje da nešto smrdi - sitno je to za njega. Jer s njim veli „RTCG raste“! U misterioznim jedinicama mjere. Provjerom sam dobio utisak da ne govori istinu, zgrada nije napuvana, nit se miče. Ko osmotri nešto nek javlja.
Besomučno opetuje o nekakvim platformama što bujaju u kući. Ako mu je buđelar među platformama malko mu tu i vjerujem. Skalao je sa besmislicom o balansiranom novinarstvu, ama drsko i dalje dezinformiše kako je smanjio broj zapošljenih. Ne zapošljenih direktore. Smanjen je broj sindikalaca. Za to ne treba detektor. Što je mnogo, mnogo je. Da je tačni uspjesi koje si ističe valjda bi dobio neki orden od Mandića. No ga ne pominje. Niti Spajke. Kopni bez zvaničnog priznanja pa se iživljava nad personalom. I zgradom. I okolinom. Očekujem da si u „parku iz doba Naoda“ postavi bistu! Ne pored onog toalet papira. Da ko što ne pomisli.
Siledžija nije priveden
Iznenadan odlazak desetina iz sindikata nije mu masovan nagli odliv, niti dokaz pritiska rukovodstva ako, objašnjava, nađemo „jedan primjer da je to neko uradio na silu“. Dakle, može silovanje ali - jednog! Šalje poruku kako želi bolje radnicima nego njihovi zastupnici. Koji, ispada, traže u stvari niže plate! Ostade zagonetka zašto još nekom ne dodijeli više osim sebi (i svojima). No - pregovara!
Saopštava „uprkos svim opstrukcijama, menadžment prije dva dana poslao svim sindikatima reprezentativnim i nereprezentativnim poziv za uspostavljanje principa za usvajanje novog Kolektivnog ugovora.“ Kakva je vrsta opstrukcije spriječila to tijelo kliznog sastava da pošalje poziv prije: opstipacija, opstruktivni bronhitis, balvani, zaboravljena šifra, je li ko prijetio, zaključani predsjednik Savjeta, čega se boje? Lično smatram da ih je strah zahtjeva jednog od Sindikata da pregovarati mogu samo nakon razrješenja Raonića. Zbog sudski dokazanog uzurpiranja funkcije. Sve što bi se s takvim dogovorilo pravno će sjutra pasti, tumače. Dišisav za pravo zasad ne mari, kao da svijeća gori dovijeka.
Kontraverzno je čak odao kako je častio je dvojicu sindikalnih pregovarača uredničkom funkcijom pa oni „potom tražili smanjenje koeficijenata kolega iz drugog Sindikata“. Nije rekao ime drugog vjerovatno iz poznatih neznalačko amnezivnih razloga. Zanimalo nas je jesu li kolege dobile i stan. Imena ćemo saznati kad i one dokumente.
Ko ne sluša: ništa aneks, nego marš napolje
Najbitnije, na svom Portalu direktor ne pominje, a kamoli obrazlaže, namjeru da otpušta nesputano. To pokušava da ugura u Kolektivni. Toliko voli zapošljene?
Na kraju, sumnju da ga treba pregledati budi tvrdnja kako nema mobinga i poziv onima koji se tako osjećaju „da izađu“. Iako se brojni osjećajni upravo bore protiv tog izlaska. Neki su sudski vraćeni na posao, neki još u parnicama, ide to do Strazbura, dok on tvrdi da ih nema!
Nije ljudski!!!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR