TVCG: Radovan Karadžić je bio pjesnik i psihijatar

Ko je za Televiziju Crne Gore Radovan Karadžić i zašto nas podsjećaju na njega nepotpunom biografijom i iz nje manje relevantnim detaljima? Opet krečimo istoriju ili pišemo novu?

Pažljivijem gledaocu emisije od 21. jula, koja obrađuje datume iz istorije, nije promaklo čudno žitije, koje se našlo između podsjećanja na srpskog glumca Zorana Radmilovića i na Dan Opštine Berane. 

Radovan Karadžić je, vele, bio psihijatar, zanimao se alternativnom medicinom i pisao poeziju! 

Prema fotografijama kojima je ilustrovana tema u formatu "Ljudi i događaji" vidimo i da su mu Ratko Mladić i ostali osuđeni ratni zločinci iz poslednjeg pohoda velikosrpskih zagovornika po Balkanu, bili najbolji drugari, ali nikako da saznamo šta je to što je Radovana smjestilo iza rešetaka! 

Ok, čovjek je tu, ali ne i događaj. 

"2008. poslije 13 godina skrivanja, u Beogradu je uhapšen bivši lider Srba u BIH, Radovan Karadžić i izručen Tribunalu u Hagu. Od 1998. živio je u Srbiji pod pseudonimom Dragan Dabić i pod tim imenom se bavio psihijatrijom i alternativnom medicinom. U Hagu je 24. marta 2016. osuđen na 40 godina zatvora"!

Sudeći prema tekstu iz emisije, a koji je naravno, preuzeo i Raonićev Portal, Radovan Karadžić - alijas Dragan Dabić - bio je nalik biku Ferdinandu iz crtanog filma. Volio da miriše cvijeće i izbjegavao je borbu, ali su ga haški istražitelji kidnapovali i odveli u ćeliju bez razloga. 

Pogrešna dijagnoza i loša poezija mogu da ubiju, mogu da donesu mučninu i nanesu štetu, ali još uvijek nijesu sfera interesovanja međunarodnih sudova. 

Gledajući "oslobođenu" Televiziju Crne Gore i emisiju iz riznice "slobodnog" Naučno-obrazovnog programa" nećete saznati da je Karadžića sud u Hagu prvostepenom presudom osudio na 40 godina zatvora po 11 tačaka, koje obuhvataju genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratova. Ni riječi o pokolju u Srebrenici, ni o komandnoj odgovornosti, granatiranju Sarajeva, masovnim zločinim nad civilima, koncentracionim logorima, prebijanjima, silovanjima...  Ništa! Muk!

Nezadovoljan presudom Karadžić (ili pjesnik, psihijatar i izbjeglica iz zvanične medicine) iskoristio je pravo, koje njegove žrtve nijesu imale i uturio žalbe.

Apelaciono vijeće je, međutim, jednoglasno odbacilo i potvrdilo osude za genocid, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i druga nehumana djela - zločine protiv čovječnosti, terorisanje stanovništva, uzimanje talaca, kršenja zakona i običaja ratovanja... 

Vijeće je poništilo i mjeru zatvora Karadžiću od 40 godina i izreklo mu kaznu doživotne izolacije, a ta činjenica za urednika/cu emisije "Ljudi i događaji", takođe nije bila od značaja. 

Ovako ispričana priča o lideru bosanskih Srba tokom 90ih, školski je primjer amputacije i sakaćenja istine.

Pandan bi joj bio kad bi Adolfa Hitlera opisivali kao vegetarijanca i kaplara koji je sam sebi oduzeo život krajem Drugog svjetskog rata.

Govoriti o "ljudima" znači dati im pravo mjesto u "događajima". Naročito onim koje su pokrenuli i koji su imali posljedice na i u životima miliona ostalih.