Ploča u Morinju ponovo je u fokusu crnogorske javnosti. Nedavno je ministar odbrane Dragan Krapović kazao kako neće sprječavati da se ploča ukloni i da neće sprječavati državne organe da rade svoj posao.
O posljedicama, ukoliko bi se ploča uklonila, razgovarali smo sa predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori Zvonimirom Dekovićem.
Deković za Antenu M kaže da bi po njegovom mišljenju trebalo uraditi sve da ploča u Morinju ne bude predmet spora.
“Pitanje koje postavljate tiče se zapravo vrlo osjetljive teme - odnosa prema spomeničkoj kulturi, ali i pravu i simbolici u Crnoj Gori. Ako je targetirana ploča u Morinju, tu mogu reći da je ploča podignuta na mjestu nekadašnjeg logora za vrijeme ratova 1990-ih. Ona ima poseban značaj jer se odnosi na ratne zločine. Tu je prošlo kroz taj logor preko 300 građana Republike Hrvatske. To što sada osigurava Ustav Crne Gore, tu spomen ploču, zapravo govori samo za sebe. Tu mogu naglasiti da su ploču postavila dva crnogorska ministra, u prisustvu dva ministra iz Republike Hrvatske. Mislim da ta činjenica ima dodatnu specifičnu težinu koju treba uvažavati u ovom konkretnom slučaju kada se govori o ploči”, kazao je Deković.
Ističe da podizanje i uklanjanje spomenika u svim demokratskim društvima na svijetu je pitanje poštovanja zakona.
“Spomenici se podižu isključivo kroz zakonske procedure i u širu društvenu raspravu. Ako ploča u Morinju nema pravni osnov, postoje samo dvije opcije. Uklanjanje, ili da je država naknadno legalizuje kroz institucije. Posebno imajući u vidu da se radi o mjestu stradanja, što traži jedan poseban pijatet prema tome mjestu. Dakle, nelegalni spomenici, bez dozvola, van procedura, često sa jasnim političkim ili vjerskim ciljevima, potkopavaju pravnu državu. Ja mislim da su toga institucije u Crnoj Gori zapravo svjesne i otvaraju prostor za dalje podjele. Navijam za opciju da ona bude legalizovana i da ne bude predmet spora”, kazao je Deković.
Kaže da želi podsjetiti ministarku kulture Tamaru Vujović na neke paradigmatične primjere koji se događaju ili su se dogodili u Crnoj Gori, a koji zbog političkog trenutnog stanja ne mogu uopšte doći na dnevni red.
“Taj najparadigmatični primjer je podignuta crkva na Rumiji. Ako se sjećate i sama Srpska pravoslavna crkva da je to bilo na brzinu i u noći. Dakle, to je bjelodani primjer političkog čina, ne vjerskog. Imamo krstionicu na Miholjskoj prevlaci u Tivtu- podignuta bez odobrenja. Opet je to bio jasan i simbolički cilj sa političkim nabojem. Dakle, Ministarstvu kulture bi bilo najlakše da se riješi to pitanje, da se stavi ad acta, jer je tu prije nekoliko godina donesena odluka o rušenju te krstionice. Imamo krst u Bijeloj podignut i on je preko 30 metara, isto bez dozvole. U Tivtu na trafostanici veliki grafit Amfilohija Radovića prije nekoliko godina postavljen. Dakle, ne možemo ga tretirati kao neki spomenik kulture ili bilo kakav drugi spomenik, ali on sigurno spada u nelegalno oslikavanje javnih površina. Imamo toliko tih loših primjera koji se ne spominju, a treba ih ovako spomenuti da bismo započeli sprovođenje zakona od početka. Znate, kad se krene to sa neke sredine nije dobro, jer pamćenje naroda je puno duže od toga”, objašnjava Deković.
Zaključuje sintagmom “da ne postoji dobar ili loš nelegalni spomenik”. Dodajući da ako se država zalaže za vladinu prava, svi nelegalni objekti, moraju se jednako tretirati kroz zakonsku proceduru.
“U suprotnom, šaljemo poruku da zakon ne važi za sve jednako, a to dugoročno u ovoj multietničkoj, multivjerskoj državi dodatno urušava ne samo te vrijednosti, nego čak i međuljudske odnose”, zaključio je Deković.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR