Povodom 29. septembra – Međunarodnog dana podizanja svijesti o bacanju hrane, predsjednica Banke hrane Crne Gore, Marina Medojević, ukazala je na ozbiljnost problema rasipanja hrane u zemlji i apelovala na institucije i građane da preduzmu konkretne korake u borbi protiv bacanja hrane, siromaštva i klimatskih promjena.
„Smanjenje gubitaka i rasipanja hrane od suštinskog je značaja u borbi protiv gladi i siromaštva, ali i klimatskih promjena“, istakla je Medojević u saopštenju, podsjećajući da Generalna skupština UN od 2019. godine obilježava ovaj dan kao globalni poziv na djelovanje.
Višestruki gubici: resursi, novac, dostojanstvo
Godišnje se u svijetu izgubi ili baci čak 1,3 milijarde tona hrane, što je više od 30% ukupne proizvodnje namijenjene ljudskoj potrošnji. Medojević upozorava da „kada se hrana baci, uz nju propadaju i svi resursi koji su korišćeni da bi nastala – voda, zemlja, energija, rad, kapital.“ Takođe, otpad od hrane značajno doprinosi emisiji štetnih gasova i negativno utiče na bezbjednost i cijenu hrane.
Procjene za Crnu Goru:
50.000 tona hrane godišnje završi u smeću
Građanin Crne Gore u prosjeku baci 70–85 kg hrane godišnje
Vrijednost bačene hrane iznosi 125–150 miliona eura
Broj građana u riziku od siromaštva: 120.000–125.000 ljudi (20% populacije)
1,1 kg hrane dnevno po osobi bilo bi dovoljno da se obezbijede osnovni obroci za sve ugrožene građane
Nema mjerenja, nema rješenja
„U Crnoj Gori ne postoji zvanično mjerenje bacanja hrane – ni u domaćinstvima, ni u ugostiteljstvu, ni u maloprodaji“, navodi Medojević. MONSTAT objavljuje podatke o biorazgradivom otpadu, ali bez razdvajanja hrane. Prema procjenama Eurostata i UNEP Food Waste Indexa, količine bačene hrane su znatne, ali se Crna Gora i dalje oslanja na indirektne podatke.
Zakon o doniranju hrane kao ključno rješenje
Medojević ističe da bi uvođenje Zakona o doniranju hrane, uz poreske olakšice i zaštitu donatora, predstavljalo veliki iskorak.
„Imali bismo manje otpada, a više solidarnosti. Više evropskih država je već zakonski obavezalo trgovačke lance i ugostitelje da višak hrane usmjere u donacije. Crna Gora bi mogla preuzeti te dobre prakse“, navodi ona.
Centar za redistribuciju hrane – konkretna potreba
Banka hrane Crne Gore godinama zagovara osnivanje Centra za prikupljanje i distribuciju viškova hrane, gdje bi jestiva, ali višak hrana mogla biti sakupljena i raspoređena narodnim kuhinjama, NVO, udruženjima i direktno ugroženim građanima. Hrana koja trenutno završava u otpadu često je u dobrom stanju, ali zbog lošeg pakovanja, izgleda ili administrativnih prepreka – ne dolazi do onih kojima je potrebna.
Uloga pojedinca i obrazovanja djece
Najviše hrane se i dalje baca u domaćinstvima, zbog lošeg planiranja kupovine, kuvanja ili nerazumijevanja deklaracija.
„Neophodno je mijenjati svijest građana i obrazovati djecu o vrijednosti hrane i trudu koji je potreban da bi stigla do stola“, poručuje Medojević. Učenjem o vezi između bacanja hrane, siromaštva i ekologije, građani mogu postati odgovorniji potrošači.
Zaključak: Hrana nije otpad – hrana je šansa
U trenutku kada Crna Gora baca količine hrane dovoljne da nahrane cijelu populaciju u riziku od siromaštva, poruka Banke hrane je jasna: hrana ne smije završavati u otpadu – već na tanjirima onih kojima je najpotrebnija.
Javor
Na žalost to je pojava u cijeloj Evropi. Sa onim što se baci mogli bi biti nahranjeni svi gladni na svijetu.