Predsjednik Književnog društva „Njegoš“, književnik Milutin Mićović, rekao je da je Njegoš i danas jedan od najaktuelnijih pisaca srpskog naroda.
„U smislu Njegoševog zavjeta, dug naše generacije je da se učini ono što je Njegoš zapovijedio na posmrtnom odru, a to je da bude sahranjen u Crkvi Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu. Sahranjivanje u Lovćenskoj kapeli je ostvarivanje Njegoševog zavjeta i način da se pokaže da to djelo nadvisuje Crnu Goru", kazao je Mićović, a prenosi MCP, zvanični sajt Crkve Srbije u Crnoj Gori.
"Vladika Petar II je nebeski provodnik koji, i poslije upokojenja, nadgleda Crnu Goru, otvarajući joj puteve u visinama, kako u nizinama ne bi postala plijen okupatora koje je još Njegoš trpio u svom životu. Njegoš je i danas prisutan u svom djelu na Lovćenu. Sve u ovom narodu vapi iznutra da se njegova crkva vrati na Lovćen, kao i sve zemaljsko što je od njega ostalo, i da postane živa vertikala za sve generacije koje dolaze poslije Njega.
Tajna Crne Gore i ovog naroda, koji je ostao ovdje, jeste da svjedoči svoju istoriju i održava Zavjet, čijom bi izdajom potomci pali u zaborav i „bezobrazije“, kako je Njegoš govorio. Crna Gora je danas razdrobljena, a ono suštinsko je marginalizovano", istakao je Mićović.
On je kazao i da je Crna Gora nastala na srpskoj nacionalno-oslobodilačkoj ideji. U svim našim bitkama, još od Svetog Petra Cetinjskog — na Kruzima, Grahovcu, Vučijem dolu, Šarancima, Fundini i Morači, do Mojkovca — naši preci su ginuli za tu ideju. Naš čovjek je zadojen kosovskom idejom i zavjetom, iz kojeg su proizašli najsnažniji podvizi, istakao je Mićović.
"Srpski jezik nosi to nasljeđe na koje se Crna Gora oslanja, sa kosovskom, srednjovjekovnom i biblijskom tradicijom, povezano s Njegoševom poezijom", poručio je Mićović.
Mićović se osvrnuo i na savremenu temu "nametanja crnogorskog jezika, koji je, kako je kazao, instaliran kao jezik služenja vlasti, čime se čovjek sužava i preporučuje manipulaciji.“

Mila K
Kad nepismeni kmerići 'eroji koriste ozbiljne riječi "provodnik" za bulažnjenje. Ostavi se neba kad ne zemljom ne umiješ 'odati
Jasno
Kakvo je ovo bulažnjenje o "biblijskoj tradiciji" u Njegoševoj poeziji? Nema u njegovoj poeziji takve tradicije, ima pjesničke i filozofske opservacije vječitog, bogomdanog, nedokuokučvog i nepoznatog ljudskom biću. I što je u tome "tradicionalno"? Ništa.
tolje
da nije ova b.d.l. zamijnio NJEGOŠA sa TESLOM???