Aktuelni način vođenja i uređivanja javnog servisa doprinosi produbljivanju društvenih podjela, relativizaciji istorijskih činjenica i potkopavanju antifašističkog nasljeđa, zbog čega štetu trpe građani i građanke, zapošljeni u RTCG-u i pravo javnosti na objektivno, odgovorno i profesionalno informisanje.
Da bi se to promijenilo neophodno je da se promijeni odnos političara prema javnom servisu, kao i da aktuelni generalni direktor da ostavku kako bi ta kuća, bez hipoteke koju nose kontroverze njgovog izbora, nastavila da se razvija, centralna je poruka panela „Kako osnažiti nezavisnost RTCG-a?” na konferenciji „Ko ima moć nad RTCG i kome ona treba da pripada?“ , koju je organizovao Centar za građansko obrazovanje u okviru projekta „Mediji za demokratiju: jačanje nezavisnosti RTCG-a za budućnost Crne Gore” koji se sprovodi uz podršku Vlade Kraljevine Holandije.
Janko Ljumović, član Savjeta Radio i televizije Crne Gore, istakao je da profesionalci s iskustvom i karijerom sve češće bivaju izloženi različitim pritiscima, što stvara gotovo panične situacije.
„U RTCG-u gotovo da ne postoji unutrašnji dijalog, a sporna pitanja sve češće se premještaju u javni prostor. Odgovori onih koji bi trebali reagovati često su projektovani da stvaraju pogrešnu sliku savršenstva. Primjer je i nedavna smjena urednice koja je potom dobila regionalnu nagradu za svoj rad. To jasno pokazuje stvarno stanje u instituciji“, kazao je Ljumović.
On je naglasio da ključni problem izvještavanja, kako sam RTCG konstatuje, jeste odsustvo strategije zaštite životne sredine, društvene odgovornosti i upravljanja. „Radno okruženje i organizaciona kultura direktno oblikuju kvalitet izvještavanja. Kako takva kultura može rezultirati kvalitetnim sadržajem i dozvoliti brutalno postupanje prema zaposlenima?“ upitao je Ljumović.
Podsjetio je da RTCG počiva na ljudima, profesionalcima i profesionalnim standardima, koji omogućavaju zaposlenima da iskažu svoj puni potencijal.
„Promtno reagovanje u nekim slučajevima, a zanemarivanje drugih, stvara ambijent u kojem se standardi krše, a dijalog i kreativna rasprava unutar menadžmenta izostaju. Novinar je slobodan, ali ima urednika, direktora i Savjet i svi ovi filteri koji, ako nijesu slobodni, kroz matricu uticaja – ideoloških, političkih ili crkvenih -ograničavaju prava autora. Jedan zakon ne može sve normirati. Organizaciona struktura i mehanizmi menadžmenta, koji pripadaju prošlim vremenima, s autoritetima i nosiocima funkcija koji se ponašaju nadmoćno prema zaposlenima, uveliko oblikuju međuljudske odnose i kvalitet rada u RTCG-u“, kazao je Ljumović, poručujući da će buduće snaženje javnog servisa zavisiti od ličnosti generalnog direktora, odnosno od njegove snage i kredibilita da se odupre političkim i vezanim pritiscima.
Marijana Camović Veličković, članica Savjeta Radio i televizije Crne Gore (RTCG), ocijenila je da je odnos države prema građanima Crne Gore trenutno duboko nepravedan, ističući primjer javnog servisa i nezakonite odluke.
„Javni servis je institucija koja je oteta od građana, prije svega kroz nezakonite odluke o izboru generalnog direktora“, pojasnila je ona.
Podsjetila je i da istorija javnog servisa u Crnoj Gori nikada nije bila naročito uspješna, ali da je aktuelni period posebno problematičan. Prema njenim riječima, riječ je o „mračnom“ trenutku, jer je pozicija generalnog direktora nezakonita.
„Prethodni generalni direktori su, kakvi god bili, makar bili zakonito izabrani. Ovoga puta to nije slučaj. Aktuelni generalni direktor već pet godina obavlja funkciju bez zakonitog mandata, a ipak ima one koji na to gledaju blagonaklono i čak mu tapšu“, kazala je ona.
Govoreći o razmjerama (ne)odgovornosti, podsjetila je da RTCG raspolaže izuzetno velikim budžetom koji obezbjeđuje država. “Budžet RTCG veći je od budžeta čak 16 crnogorskih opština, a njime se gotovo pet godina upravlja nezakonito. U ovakvom odnosu snaga svi trpe – trpe građani, trpe zapošljeni u RTCG-u i trpi objektivno javno informisanje“, poručila je Camović Veličković. ilustrujući to kroz neke od primjera negativnih uticaja i zloupotreba.
Na upit što vidi kao put ka jačanju RTCG-a ona je bila decidna da to mora biti promjena odnosa Skupštine prema izboru članova Savjeta RTCG, odnosno da taj izbor mora biti bez partijskih opterećanja, a da će prvi test uslijediti na proljeće prilikom izbora novih članova.
Sabrija Vulić, višedecenijski novinar RTCG-a, ukazao je da je trenutna atmosfera u javnom servisu ozbiljno narušena.
„Međuljudski odnosi su poremećeni, a među zaposlenima vlada strah, jer svaka, pa i najbenignija reakcija, posebno prema direktoru, može rezultirati promjenom radnog mjesta. Zakon o radu se često ne poštuje, a ljudi sa iskustvom bivaju raspoređeni na pozicije koje ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama. Uslovi za zapošljavanje se spuštaju kada su godine kao kriterijum, dok nekvalifikovane osobe bivaju postavljene na ključna radna mjesta kroz vrlo sofisticirane procese“, rekao je Vulić.
On se osvrnuo i na konkretne primjere pritisaka i smjena bez osnova.
„Prije dva dana RTCG je dobila međunarodnu nagradu za dokumentarni program, a urednica je smijenjena prije pet dana jer nije postupala po naređenju. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera u kojima je svako slobodno mišljenje u javnom servisu oštro kažnjavano. Ako progovorite, slijedi proces ubjeđivanja, ponude i otkaz. Mnogi kolege su već dobili otkaze, a u nekim slučajevima radnici su pokrenuli sporove i dobili prvostepene presude, što znači da otkazi nisu bili pravno valjani. Saopštenja sindikalnih organa nisu dostupna javnosti, a sve što rukovodstvu ne odgovara jednostavno se sakriva“, kazao je Vulić.
Vulić je istakao da digitalna transparentnost, propisana zakonom, praktično ne postoji.
„Na portalu bi trebalo da budu putni nalozi, izvještaji i sistematizacija, ali posljednja sistematizacija je iz 2017. godine. Od tada su napravljene stotine izmjena radnih mjesta i opisa poslova, a niko, pa čak ni pravna služba RTCG-a, nema jasan uvid u njih. Posljedica je da kolege i koleginice vode sudske sporove i traže te informacije, ali ih ne mogu dobiti jer digitalne sistematizacije nema“, zaključio je Vulić
Olivera Nikolić, izvršna direktorka Instituta za medije Crne Gore (IMCG), je prvo čestitala Mili Vukčević, dobitnici nagrade „Srđan Aleksić“ za dokumentarni film Brat, koji tematizuje mračne događaje ratnih 90-ih, izražavajući razočaranje što ova informacija nije dobila prostor na Javnom servisu.
Govoreći o odnosu prema zapošljenima u RTCG-u, istakla je da im se iskreno divi i snažno podržava aktivnosti sindikata.
„Na čelu RTCG-a nalazi se osoba koja ne pokazuje odgovornost prema državi, jer ne poštuje odluke njenih institucija. Generalni direktor u tim postupcima nije usamljen, jer ima podršku dijela Savjeta koji djeluje poslušno i bez kritičkog otklona“, kazala je ona.
Kada je riječ o uređivačkoj politici RTCG-a, Nikolić je ocijenila da RTCG sve više doprinosi produbljivanju podjela u već duboko polarizovanom crnogorskom društvu.
„Sve češće imam utisak da RTCG dodatno proizvodi podjele, umjesto da doprinosi njihovom prevazilaženju“, poručila je ona.
Upozorila je i na izostanak jasne granice prema istorijskom revizionizmu, uz konkretne primjere iz programa.
„Imamo situaciju u kojoj mladi novinar u studiju postavlja pitanje da li je Pavle Đurišić ratni zločinac, a potom se lik Pavla Bulatovića uvodi u javni diskurs bez adekvatnog konteksta i bez jasnog ukazivanja na njegovu odgovornost tokom devedesetih“, istakla je Nikolić, dodajući i da to prolazi bez utvrđivanja profesionalne odgovornosti.
Prema njenim riječima, RTCG o tim temama izvještava bez potrebnog istorijskog i društvenog okvira, čime se relativizuju činjenice i odgovornost. Ocijenila je i da RTCG-ov „perfidan“ pristup obračunu s antifašističkim nasljeđem dodatno narušava ulogu Javnog servisa kao prostora objektivnog i odgovornog informisanja.
Prvi korak u adekvatnom adresiranju ovakve situacije vidi u „ostavci generalnog direktora RTCG-a, kako bi ovaj medij bez hipoteke njegovih kontroverznih izbora“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR