Ustavni sud održao je javnu raspravu s ciljem ocjene ustavnosti Zakona kojim je u Skupštini potvrđen sporazum o saradnji u oblasti nekretnina i razvoja turizma između Vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko otvarajući sjednicu kazala je da se pred njima nalazi jedno od najozbiljnijih i najvažnijih ustavnopravnih pitanja sa kojima se suočio ovaj sastav US.
„Polazeći od Ustava kao potvrde identiteta države, njenog integriteta i suvereniteta, u teoriji ustavnog prava, ali i u praksi ustavnog sudstva širom Evrope, u ranijem periodu, ali i danas, pred Ustavnim sudom, vrlo važnim se ističu pitanja – da li su ratifikovani međunarodni ugovori u unutrašnjem pravnom poretku akti slabije pravne snage od Ustava i ukoliko jesu, da li mogu biti podvrgnuti kontroli od strane Ustavnog suda, u kojim slučajevima i u kojem obimu“, navela je Armenko.
Istakla je kako princip ustavnosti podrazumijeva da su pravna pravila kodifikovana i sistematizovana u najvišem pravnom aktu države, te da poštovanje ovog principa ima suštinsko značenje za dosljednost i jedinstvo pravnog poretka, kao i za primjenjivost principa pravne sigurnosti i i sigurnost pravnih normi.
„Pod pretpostavkom da u pravnom sistemu ne postoji, ili se ne poštuje princip ustavnosti, princip hijerarhije odredbi će izgubiti razlog svog postojanja“, podvukla je predsjednica US.
U suprotnom, naglašava, postojanje Ustava kao nepovrjedive jedinstvene pravne norme je iluzija, ako on više ne predstavlja pravni akt sa najvišim pravnim dejstvom iz kojeg proističu svi ostali zakoni.
Poručila je i da Ustav kao živi instrument mora pratiti promjene u društvu, kako bi ostao efikasan.
„Ako postoji ustavno pitanje, Ustavni sud mora da odluči o njemu. Isto tako se uzdržava od odlučivanja o pitanjima gdje sam Ustav ostavlja prostor drugim državnim organima – Vladi, Skupštini i predsjedniku – da djeluju u granicama koje pred njih postavlja Ustav“, ukazala je Armenko.
Podcrtala je da Ustavni sud štiti ustavnost i zakonitost.
„Naš zadatak u konkretnom slučaju je da utvrdimo da li je dosadašnja praksa Ustavnog suda Crne Gore po pitanju ograničene nadležnosti ocjene ustavnosti međunarodnih ugovora u duhu crnogorskog Ustava. Kako bi štitio pravnu sigurnost i pravnu izvjesnost svojim odlukama, Ustavni sud treba da postupa blagovremeno, ne ostavljajući mogućnost da se određena pitanja koja opterećuju javnost i koja su važna za očuvanje ugleda i odgovornosti države na međunarodnom nivou, prije svega zbog zaštite Ustava, ostavljaju za vrijeme kada više neće imati smisla reagovati“, podvukla je ona.
Istakla je kako je uvjerena da će od svih učesnika u ovom ustavnosudskom postupku, naročito stručnih lica, čuti argumente kroz prizmu ustavnog prava i međunarodnopravnih standarda.
Podnosilac inicijative, Đorđe Zenović, poručio je da je važno preispitati ustavnost Zakona u formalnom smislu.
„Intencija inicijative nije usmjerena protiv Vlade ili bilo koje države, već je isključiva namjera bila da se zaštiti Ustav“, naglasio je Zenović.
Nijedan sporazum, kako je dodao, ne može biti iznad Ustava.
Smatra da su ovim sporazumom derogirani brojni zakoni pa i odredbe Ustava, te da bi se, odbacivanjem inicijative obesmislilo djelovanje US, pa i sam Ustav i stvorila opasna praksa za ovu, ali i za sve buduće Vlade.
Zenović je istakao kako je paradoksalno da Zakonodavni odbor ima veća ovlašćenja od US.
„Mislim da je to neprihvatljivo i da njihovo mišljenje treba zanemariti. Jedini vrhovni i autoritativni organ za tumačenje ustavnosti je Ustavni sud“, podvukao je on.
Plaši se, ističe, da bi, ako bi ovakav sporazum ostao na snazi, posljedice bile šireg dometa.
„Ukoliko se nekome dira u svojinska prava koja su Ustavom zajemčena fizičkim i pravnim licima jednim bilateralnim sporazumom koji je potvrđen suprotno zakonu, time bi se građani doveli u jako tešku situaciju. Moramo stvoriti nove prakse – da Ustavni sud prihvata formalne inicijative vezane za kršenje Ustava“, naveo je Zenović.
Sa Zenovićem je saglasan i Srđan Žarić iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica.
Istakao je da, nasuprot tome, nije saglasan sa izjašnjenjem Vlade, jer se ovaj Zakon, kako je naveo, ne može kontrolisati niti u materijalnom, niti u proceduralnom smislu.
Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević podvukla je da ne govore samo o ustavnosti Zakona, već i o ekološkoj Crnoj Gori.
„Napomenula bih da smo potpisnici brojnih međunarodnih konvencija kad je u pitanju biodiverzitet i zaštita staništa i u obavezi smo da poštujemo te direktive. Ukoliko bi se sporazum implementirao, može biti problematično pravo da Crna Gora zajedno sa entitetom priprema planska dokumenta. Došli bi u situaciju da entitet zajedno sa Vladom može derogirati zaštićena područja Crne Gore i da može doći do zakonske intervencije radi sprovođenja projekta“, upozorava direktorica CZIP-a.
Ministarka javnih radova Majda Adžović istakla je da se danas raspravlja isključivo o pravnim pitanjima koja su u potpunosti nezavisna od političkog aspekta – šire teme koja je pratila zakonodavni proces.
„Ovaj skup nije povod niti prilika da se ponovo otvori rasprava o cjelishodnosti predmetnog ugovora, uzevši u obzir da je to pitanje do najsitnijih detalja raspravljeno u skupštinskoj proceduri. Omogućeno je da se čuju svi argumenti, nakon čega su poslanici dali svoj politički stav i ostalo je da se utvrdi ustavnopravni stav“, kazala je Adžović.
Ocijenila je da bi udovoljavanje inicijativama suprotnim stavu Venecijanske komisije proizvelo štetne posljedice u pregovorima sa EU.
„Ovaj proces je pokrenut na osnovu dvije konkretne inicijative koje sam pažljivo pročitala. Iz njih proizilazi da je sporno samo pitanje skupštinske većine“, navela je ministarka.
Ustvrdila je kako je Skupština postupila shodno stavovima US u vezi sa ranijim odlukama.
„Zato se postavlja pitanje na osnovu čega je Skupština bila ovlašćena da postupi drugačije. Ustavni sud bi izgubio suštinu kada bi njegove odluke bile nekonzistentne i kada bi se njegovi stavovi mijenjali od slučaja do slučaja. Još opasnije bi bilo kada bi personalne promjene u Ustavnom sudu stvarale očekivanje promjene pravno duboko ukorijenjenih stanovišta. Stoga, ocjena pitanja skupštinske većine za donošenje Sporazuma sa UAE, dovela bi u pitanje i ostale zakone, počev od Sjevernoatlantskog ugovora“, ocijenila je Adžović.
Mišljenja je da bi jedini pravedan stav bio onaj koji je konzistentan sa ostalim odlukama US.
„Za slučaj da se Ustavni sud upusti u razmatranje sporazuma, što bi bio nezapamćen presedan, ukazujem, da dokument ne sadrži nijednu odredbu koja uređuje imovinska prava stranaca u Crnoj Gori“, poručila je Adžović.
Profesor Ustavnog prava iz Beograda Vladimir Đurić naglasio je da je osnovno pitanje zbog čega u pojedinim odredbama Ustava nema definicije potvrđeni ili objavljeni međunarodni ugovori.
Podvukao je da ratifikacija sporazuma otvara ozbiljna pitanja usaglašenosti ne samo sa evropskim integracijama, već i sa bazičnim ustavnim normama.
„Da li je riječ o grešci tvoraca Ustava, ili je u pitanju sistemski zahvat koji su željeli da postignu takvim pravnim normiranjem. Čini mi se da je greška u izražavanju, ali je takvog karaktera da može izazvati posljedice u pravnom poretku“, ukazao je Đurić.
Pojašnjava da zakon o zaključenju međunarodnih ugovora dopušta mogućnost Vladi da odredi šefa delegacije, ukoliko procijeni da je ugovor u skladu sa Ustavom i potpiše ga.
„I onda je apsolutno nemoguće da se na strani izvršne i upravne vlasti dozvoljava ocjena usaglašenosti ugovora sa Ustavom, a da kasnije Ustavni sud nema pravo da ocjenjuje ustavnost dokumenta“, istakao je Đurić.
Podcrtao je da međunarodni ugovori i u formalnom i u materijalnom smislu moraju biti u skladu sa Ustavom.
„Ustav mora biti pod kontrolom Ustavnog suda, tako da je nemoguće da postoji dio unutrašnjeg pravnog poretka koji je izuzet iz kontrole ustavnosti u materijalnom smislu“, naveo je Đurić.
Kazao je i kako je saglasan sa podnosiocima inicijativa da je sporazum sa UAE takav da se njime rađaju imovinska prava stranaca, makar, kako navodi, kroz legitimna očekivanja.
„Pri tome je ratifikacija ustavnopravnog sporazuma morala da bude izvršena dvotrećinskom većinom, u skladu sa članom 91 Ustava“, ukazao je Đurić.
Smatra da sporazum zadire u suštinu pravnog poretka Crne Gore.
„U suštini, riječ je o sporazumu čije odredbe su netransparentne, sa stanovišta pravnog tumačenja teško dokučive i ne idu na ruku suverene i nezavisne Crne Gore“, podvukao je on.
Citirajući govor Mihaila Đurića iz 1971. kada su donošeni amandmani na Ustav SFRJ, naglasio je da je ovaj sporazum smišljena smutnja.
Profesorica Međunarodnog privatnog i Ekološkog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore Maja Kostić Mandić istakla je da je usvajanje sporazuma obilježila netransparentna i pravno upitna procedura u svim fazama i na svim nivoima odlučivanja.
„Iznenadila sam se kad sam vidjela da eksplicitno stoji da nije bilo konsultacije sa eksternim ekspertima, kao i da nije bilo učestvovanja javnosti u odlučivanju“, podvukla je Kostić Mandić.
Kako je navela, neoprezno je da u prijedlogu Zakona stoji da mora biti usvojen po hitnom postupku, dok u samom obrazloženju, u tački razlozi hitnosti, nijesu navedeni razlozi za donošenje po hitnoj proceduri.
„Što bi rekli – brzo nekad može da znači i kuso“, naglasila je ona.
Pojasnila je da investitor, u slučaju da Crna Gora ne obezbijedi dozvole, infrastrukturne, ili neke druge uslove, na osnovu bilateralnog sporazuma iz 2012. može da pokrene međunarodni postupak zbog narušavanja prava u konkretnom slučaju.
„Crna Gora je ovim sporazumom apsolutno nepotrebno preuzela međunarodne obaveze, jer imamo bilateralni sporazum koji je zaključen da štiti investitore. Samo što bilateralni sporazum štiti i kompanije iz Crne Gore koje će da investiraju u UAE, a u ovom sporazumu nemamo tu vrstu uzajamnosti“, ukazala je Kostić Mandić.
Posebno je, naglašava, problematično narušavanje principa suvereniteta Crne Gore.
„Jer, ovdje se praktično dio suvereniteta prenosi na stranu Vladu, jer je predviđeno da ona bitno utiče na kvalifikovanje i identifikovanje projekata kao strateških i od javnog interesa za Crnu Goru. To će reći da strana država treba da nam kaže šta su naši interesi. Mislim da niko ne može da zna šta su naši interesi bolje od nadležnih organa i građana“, podvukla je Kostić Mandić.
Profesor Đorđe Gardašević istakao je da će u fokusu njegovog izlaganja biti dvije inicijative koje su se našle pred Ustavnim sudom.
„Nesporno je da je ključno pitanje ono nadležnosti Ustavnog suda za ocjenu ustavnosti ovog zakona“, kazao je on.
Potom je pročitao svoje mišljenje. Ukazao je da ostavlja po strani pitanje materijalne saglasnosti, jer, kako je naveo, to pitanje nije stavljeno na dnevni red.
„Iz više razloga, a mnogi su već elaborirani, radi se zaista o zaštiti ustavnog identiteta, odnosno činjenici da je Ustav najviši pravni akt i u tom smislu međunarodni akti hijerarhijski su ispod Ustava i zato moraju biti podložni kontroli Ustavnog suda“, naveo je Gardašević.
Kako je pojasnio, bilo je neophodno vratiti se na, po njegovom mišljenju ključno pitanje – dvije inicijative koje prepoznaju raniju praksu Ustavnog suda i navode da je po njoj Ustavni sud odbacivao nadležnost materijalne kontrole ustavnosti, ali je preuzeo nadležnost u formalnom smislu, te se po tom osnovu traži ocjena ustavnosti u ovom predmetu.
Njegov zaključak je da Ustavni sud mora imati nadležnost da ocijeni uređuje li ovaj sporazum imovinska prava stranaca, čak i bez ulaženja u njegovu sadržinu.
Pojašnjava da Ustavni sud mora imati proceduralnu nadležnost da utvrdi o čemu se radi u sporazumu i ako se radi o imovinskim pravima, a on smatra da se radi o tome, ako US utvrdi da se radi o sporazumu koji uređuje ta pitanja odnosno, prava stranaca, time, kako dodaje, US dolazi u poziciju da utvrdi da li je sporazum usvojen posrednom većinom, a ukoliko nije, onda da postupi kako zakon nalaže.
Što se tiče Skupštine, ključno pitanje je, kaže, da li je Zakon trebalo usvojiti dvotrećinskom većinom, zbog čega, kako navodi, Ustavni sud mora provjeriti uređuje li sporazum imovinska prava stranaca.
On smatra da Ustavni sud ima ovlašćenja za takvu provjeru posredstvom ove dvije inicijative, ističući da je stava da se radi upravo o tome, makar i posredno.
Profesor Međunarodnog javnog prava Nebojša Vučinić istakao je da je zadovoljan što se ova inicijativa našla pred US.
„Nadam se da ćemo imati prilike da i o nekim drugim pitanjima damo stručna mišljenja, kao na primjer o ustavnosti temeljnog ugovora“, podvukao je Vučinić.
Ocijenio je da je ovo pitanje klasična ustavnopravna praznina.
Predsjednica US Snežana Armenko upitala je Vučinića koja sudska instanca stoji na raspolaganju za zaštitu prava građana, ako imamo multilateralni bilateralni ugovor, a znamo da jedna od potpisnica nije članica ni EU ni Savjeta EU, na šta je Vučinić odgovorio da baš zbog toga moramo imati definisane nadležnosti u rješavanju sporova.
Ukazuje da ne vidi čija bi ovo bila nadležnost, osim US, da kaže da li je ovo i proceduralno i meritorno u skladu sa Ustavom i sa međunarodnim pravom, jer, kako ističe, riječ je o bilateralnom sporazumu koji nameće obaveze između dvije strane.
Profesor Mladen Vukčević govorio je striktno o ustavnopravnim pitanjima.
„I pored nepotpunosti ustavnih rješenja, pravo Ustavnog suda da odlučuje o ustavnosti međunarodnog ugovora je nesporno. Ono se izvodi iz njegove uloge čuvara Ustava i hijerarhije pravnog poretka“, podvukao je Vukčević.
Stava je da zakoni o ratifikaciji međunarodnih sporazuma podliježu sudskoj kontroli.
Ukazao je i da država ne može da krši sopstveni Ustav, pozivajući se na međunarodno pravo.
„Ako to učini, dužnost je Ustavnog suda da kaže da je to učinila“, naglasio je Vukčević.
Predsjednica US zaključila je sjednicu navodeći da će Ustavni sud nastaviti da radi na ovom predmetu, te da će odluka biti donijeta isključivo na osnovu stručne argumentacije.
Podsjetimo, ovo je prva javna rasprava koju je Ustavni sud održao nakon osam godina, kada je raspravljao o naknadama za majke troje i više djece.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR