KO ĆE PRVI: "Ovo je Carev most i ovdje caruje NEBRIGA i BAHATOST"

Star više od jednog vijeka Carev most prkosi vremenu i nečemu drugom - onom čemu, čini se ne bi trebalo: nebrizi, nekulturi, bahatosti pojedinaca, a gdje je, sve su prilike- nemoćan.

Za one koji ne znaju ovaj most je projektovan da izdrži teret zaprežnih kola i diližansi. Zapravo, Carev most je tako dobro izgrađen da je tokom Drugog svjetskog rata izdržao teret kolona njemačkih tenkova.

Interesantno, ovaj most je izbjegao sudbinu da bude srušen. Tačnije 1944, njemačke trupe su se iz Albanije i Grčke povlačile preko Crne Gore. Računajući da će u te svrhe biti korišćen Carev most, savezničke trupe na svakom luku mosta postavili su eksploziv, da ga, ako zatreba, dignu u vazduh. Za tim, međutim, nije bilo potrebe. Njemačke trupe razbijene su već kod Danilovgrada, pa su za odstupanje morali koristiti kanjone Morače i Lijeve rijeke.

Iako, tenkovi i eksploziv nijesu naudili ovom kamenom džinu, nemar ljudi jeste - uništena je tabla, a smeća oko Carevog mosta ima, kako su nam rekli one koje smo zatekli - za izvoz.

Carev most proteže se dužinom od 270 metara, u visinu doseže trinaest, klesan je od domaćeg kamena, a na njemu je 20 arkada ili svodova, 18 velikih i dva mala.

Smješten je na samom izlazu iz Nikšića, kada se ide starim putem za Podgoricu, preko Pandurice.

Nesporno veličanstven, Carev most je danas skoro zaboravljen.

Da bude još gore, ozvaničeno je mišljenje da je ovo drugi most po ljepoti u Crnoj Gori. Njemu jedino može da "parira" most na Đurđevića Tari.

Kako fotografije svjedoče nije oronuo, već kao da prkosno čuva šarm prohujalih vremena.

I, ne, nije izgubio šarm, niti će ikada, tako misle pojedini Nikšićani, za koje je ljepota ove građevine neprolazna i koju bi tako rado sačuvali kao najljepšu uspomenu na davna vremena.

One koje smo zatekli na mostu, nijesu baš bili previše raspoloženi za priču.

"Ovo je Carev most, ovdje kao što vidite caruje nebriga, nekultura, bahatost. Tako je godinama", rekao nam kratko jedan od prolaznika.

Prije kratkog podsjećanja na istoriju i gradnju mosta, otvaramo pitanja, koja nadamo se neće biti bez odgovora: Da li je ikoga zapravo briga za Carev most? Da li će neko sjetiti da uredi prostor oko njega, zamijeni tablu, i ko će prvi pokrenuti akciju dalju od utvrđivanja čija je to nadležnost?!!!

                                                                                     ***
Ideju o gradnji Carevog mosta dao je kralj Nikola. Prema navodima koji se mogu pronaći, kamen temeljac položio je vojvoda Božo Petrović, 23. maja 1894., kada je započeta izgradnja ovog, u to doba najvećeg građevinskog poduhvata u Crnoj Gori.

Zadatak projektovanja mosta povjeren je inžinjeru iz Zadra, Josipu Slade, koji je i ranije učestvovao u izgradnji objekata u Crnoj Gori, kao što su čuvene Lovćenske serpentine i Zetski dom na Cetinju.

 Most od tesanog kamena gradili su brojni zidari i kamenoresci iz Boke i čitave Crne Gore, pod budnim okom Miloša Lepetića.
Čak je i vojska bila angažovana na izgradnji mosta, u vidu obaveznog rada bez ikakve nadoknade.

Izgradnju mosta velikim dijelom je pomogla Rusija, koja je kao pomoć slala žito, korišćeno za isplatu dnevnica radnicima na mostu.

Po tragovima u starim zapisima, kralj Nikola je naredio da se most pozlati, tako što je u svaki stub uzidan po jedan zlatnik.

Most je otvoren 20. oktobra 1894. godine, kada je kralj Nikola predložio, zbog pomoći Rusije, da se most nazove Most Cara Aleksandra III. Narod je ovaj naziv skratio u jednostavniji oblik – Carev most. U nekim spisama se kao završetak radova navodi da je to bilo, pak nekoliko godina kasnije.

Prvo vozilo koje je prešlo ovaj most bile su poštanske kočije.

Glas Crnogorca” od 26.10.1894. prenosi govor knjaza Nikole prilikom osvećenja i puštanja u saobraćaj Carevog mosta od 20.10.1894. , u kojem između ostalog kaže:

"Da su mi Crnogorci radni kao što su hrabri, bili bismo bogati!"Dalje u svom govoru knjaz Nikola kaže: „No sad da se povratim na predmet koji nas je ovdje sabrao. Rekoh, čini mi se, malo prije: "Ko učini pristupačnijim grad nikšićki u zamene zloga vremena i vodenih poplava nego vi?" Pri podanašnjim bujicama voda svaki će od vas u naš lijepi grad moći doći da ni svog opanka ne okvasi; a kako mi se prije moj mili narod patio, mučio, zamrcavao pokraj voda i mnogi se u njima davio! Ali ukus, veličina ovog mosta, koji sada blagoslovi naša uvažena duhovna glava, veliko je djelo. Most na Prijespi može se uporediti sa kojom drugom građevinom ove vrste koja se kod nas i okolo nas od davnih doba ozidala. Građevina je ovo naša. Poslije prethodno potrebnih priprema, kulučeći po dvadeset tri dana, vi je ogradiste o vašem hlebu, vašim trudom; on je vaša zadužbina; on je vaše djelo! ...( Iz kolekcije Boška Roganovića)

Interesantno je i to da je, čak i čuveni fotograf Rudolf Mosinger koji je u proljeće 1910. na poziv knjaza Nikole došao u našu zemlju, u godini kada je Crna Gora proglašena kraljivinom sa zadatkom da proputuje Crnom Gorom i prikaže je kroz fotografije u albumu „Slike iz Crne Gore” bilo mjesta i za Carev most!