Nasilje u porodici: Za pet godina deset ubistava

Proteklih pet godina u Crnoj Gori zabilježeno je deset ubistava koja se mogu dovesti u vezu sa nasiljem u porodici, pokazuju podaci Uprave policije.

Tako je lani bratanac ubio tetku, iste godine je suprug, takođe, usmrtio suprugu, te ranio taštu.

Pretprošle godine su zabilježena tri slučaja bivši suprug ubio bivšu suprugu i njenog supruga, suprug ubio suprugu, sin oca…

U 2015. su registrovana dva ubistva- sin je usmrtio oca, zet tasta, a ranio taštu i suprugu.

Dva slučaja su zavedena u bazi policije i 2014. Tada je suprug ubio nevjenčanu suprugu koja je bila maloljetnica i otac je ubio kćerku (dijete).

Jedan slučaj zabilježen je 2013. kada je otac usmrtio maloljetnu kćerku.

Istraživanje UNDP iz 2015. pokazuje da su sudije konzervativnije od prosječnih građana jer jedan od dvoje njih smatra da nasilje nije neki veliki problem, te da je to privatno pitanje koje treba rješavati unutar četiri zida.

“Znali smo da su građani konzervativni, odnosno da su dosta tolerantni na nasilje, ali ovaj podatak za sudije vrlo zabrinjava. U Crnoj Gori u prosjeku žrtvi treba sedam godina da se odvaži da prijavi nasilje prvi put. A institucije kad je ugledaju prvi put smatraju- pa dobro, nije strašno, evo, prvi put neka bude uslovna kazna. To je veliko obeshrabrenje za žrtve da se vrate i da ponovo prijave”, rekla je Kaća Đuričković iz UNDP-a.

Nedavni slučaj brutalno ubijenog petnaestomjesečnog dječaka ukazao je na krupne nedostatke u sistemskom odgovoru na nasilje – ispostavilo se da građani u 21. vijeku i dalje ćute i ne prijavljuju nasilje, institucije ih ne ohrabruju da se drugačije ponašaju iako ih istraživanja opominju da to čine, a borba se svodi na kampanje koje su uglavnom kratkog daha...

Doda li se tome statistika koja ukazuje da je prošle godine policija zabilježila povećanje broja povratnika izvršilaca krivičnih djela sa elementima nasilja u porodici, odnosno da se taj broj skoro udvostručio, onda su to podaci koji traže odgovor. Nasilju se hitno mora stati na put i iz UNDP su već preduzeli određene mjere u tom pravcu.

Kaća Đuričković iz ove međunarodne organizacije podsjetila je za Pobjedu da istraživanja koja su radili ranije pokazuju da polovina građana ne bi prijavila nasilje, čak i kada su u pitanju njihovi najbliži članovi porodice.

"Bili smo svjedoci tragičnog slučaja (ubijenog dječaka). Nasilje je fenomen koji se događa u svim društvima, ali u maloj sredini kao što je Crna Gora, gdje vjerujemo da brinemo jedni od drugima, odnosno da smo solidarno društvo, zapravo potvrđujemo da je drugačije. Vrlo smo konzervativni i okrećemo leđa problemima, čak i najbližih", istakla je ona.

Kako bi poboljšali stanje Đuričković kaže da su, prije svega, u saradnji sa predstavnicima tužilaštva, sudstva i civilnog sektora pripremili amandmane za izmjenu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, jer smatraju da akt nije dobar zato što treba da ima strože kaznene mjere. Oni su, kako je ispričala, uputili inicijativu Ministarstvu pravde da ove godine jasno uvrsti taj zakon u proceduru za unapređenje.

"U prekršajnoj normi u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici imate sankciju od 150 eura. Treba odrediti raspon (novčane kazne) i povećati nivo sankcija. Evo da napravim paralelu koja će reći jasno o kakvom se nonsensu radi. Recimo, u Zakonu o rodnoj ravnopravnosti imate sankciju za neupotrebu rodnosenzitivnog jezika u visini od 500 eura ", istakla je ona.

Smatraju i da mogućnost izricanja policijske naredbe udaljenja nasilnika iz stana treba da bude aktivnija jer je veoma značajna za žrtvu. O setu ovih mjera razgovarali su pretprošle sedmice na koordinacionom sastanku gdje su bili predstavnici tužilaštva, sudstva, nevladinih organizacija, Ministarstva rada, Ministarstva pravde, te je Đuričković uvjerena da će se ova pitanja riješiti u što skorijem roku.

"Pričali smo i želimo da se mijenja zakon i da to mora postati prioritet", istakla je ona.

Zakoni, ponovila je ona, moraju eksplicitno da propišu strože kazne ,,tako da ne ostaje na sudijama da na osnovu sudske prakse i nekih ličnih percepcija procjenjuju koja i kakva sankcija treba da bude“. Negodovala je što njihova istraživanja pokazuju da u više od 60 odsto slučajeva sudije izriču uslovne osude.

"Sudovi kad cijene, cijene ukupnu kompleksnost, okolnosti u porodici, da li lice koje je počinilo djelo nasilja izdržava porodicu, te su često skloni sagledavajući sve aspekte da dođu do toga da treba da smanjuju kaznu. Ako nemate adekvatnu sankcionu politiku, ako nemate adekvatnu podršku porodici, preventivne mjere, onda se dolazi do ponovnog nasilja što je opet problem. Problem je i činjenica da u porodicama u kojima ima nasilja djeca, to su istraživanja pokazala, ili postaju nasilnici ili trpe nasilje. To je nekako začarani krug", priča Đuričković.

Ona je istakla i da ih zbog nedovoljno snažne kazne koje izriču sudovi ne iznenađuje što se povećava broj povratnika počinilaca nasilja. - Posebno nas brine način na koji se institucije, odnosno policija i tužilaštvo opredjeljuju da određeno djelo kvalifikuju kao krivicu ili prekršaj... Najveći broj predmeta nasilja upravo potpada pod prekršaje, a ne pod krivicu – istakla je ona.

Statistika Uprave policije pokazuje da je u posljednje dvije godine došlo do povećanja broja povratnika koji su počinili krivična djela nasilje u porodici.

Prošle godine su registrovali 42 povratnika, a pretprošle 25. Povećan je i broj prekršaja iz ove oblasti koje sankcioniše Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Tako su prošle godine evidentirana 203 povratnika, a 2016. ih je bilo 175 koji su ponovili prekršaj.

Viša policijska inspektorka za suzbijanje maloljetničke delinkvencije i nasilja u porodici u Sektoru kriminalističke policije Snežana Vujović rekla je za Pobjedu da su prošle go dine zabilježili 200 krivičnih djela iz člana 220 Krivičnog zakonika Crne Gore (nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici) i šest krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici, a kvalifikovana su drugačije.

"Za navedena krivična djela podnijete su 203 krivične prijave. Osumnjičena su 203 lica, od kojih je 193 muškog pola (uključujući pet maloljetnika), a 10 ženskog pola", kazala je ona.

Među žrtvama nasilja, kako je objasnila, od 223 slučaja 59 je muškog, a 164 ženskog pola. Od ukupnog broja žrtava, dodala je Vujović, 23 su maloljetna lica - devet muškog i 14 ženskog pola.

Tokom 2016. policija je registrovala 198 krivičnih djela za koje je podnijeto 197 krivičnih prijava. Vujović je pojasnila da su osumnjičena takođe 203 lica, od kojih je 186 muškog, a 17 ženskog pola.

"Među žrtvama nasilja 93 je bilo muškog, a 200 ženskog pola. Maloljetnika je bilo 14. Vujović je pojasnila i da na osnovu odluke tužioca, odnosno izjašnjenja da li se radi o krivičnom djelu ili ne, zavisi i dalja procedura postupanja policije, odnosno da li će biti podnijeta krivična ili prekršajna prijava. Nasilje najčešće prijavljuju same žrtve, a nerijetko se dešava da nasilje prijavi neka od nevladinih organizacija, komšije, zdravstvene ustanove ", zaključila je ona.