Svečanost povodom 13. jula na Gorici: “Crnogorci nikada neće biti robovi!”

Crna Gora slavi Dan državnosti, u znak sjećanja na 13. jul 1878, kada je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, i isti datum 1941. kada je počeo narodni ustanak protiv fašizma.

Na Gorici je tim povodom održana svečanost koju organizuje Savez udruženja boraca i antifašista Crne Gore.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović položio je vijenac na spomenik Partizanu borcu na Gorici.

''Trinaesti jul 1941. je najveći datum burne slobodarske istorije Crne Gore. Uz njega ove godine jubilarno stoji još jedan slavni 13. jul, kada je prije 140 godina Crnoj Gori na Berlinskom kongresu potvrđeno međunarodno državno priznanje, utemeljeno 20 godina ranije slavnom bitkom na Grahovcu. Ponosni na istorijski podvig naše generacije na referendumu 2006, kojim smo kroz demokratsku bitku obnovili državu i doprinijeli očuvanju tradicionalnih crnogorskih vrijednosti – slobode, časti i nacionalnog dostojanstva, i prekretnički trasirali moderni razvoj evroatlantske države Crne Gore - danas slavimo 13. jul 1941. i 13. jul 1878, dostojni žrtava, pregnuća i ostvarenja naših predaka''- kazao je Đukanović.

Kako je dodao, državna politika Crne Gore, sistem vrijednosti koje usvajamo, i uspjesi koje nižemo i na unutrašnjem i na međunarodnom planu, čvrsto su utemeljeni na civilizacijskim tekovinama antifašizma, na afirmisanju suštinskih vrijednosti našeg istorijskog nasljeđa i progresivnih zahtjeva društva 21. vijeka.

Takav opštenarodni bunt uzdigao je, dodaje, ime i ugled Crne Gore na najviši nivo u njenoj istoriji.

Ustanak je munjevito odjeknuo ne samo Balkanom, nego Evropom i svijetom. Radio Moskva se oglasio 16. jula 1941:
“Crnogorci nikada neće biti robovi!”

''Uskoro su se pridružili Njujork Tajms 24. jula 1941. i londonski Tajms 21. avgusta 1941… Da bi Oksfordski Istraživački centar Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije zaključio:  “Crnogorske planine, kao i u tursko doba, ponovo su jedini domovi jugoslovenske nezavisnosti”. Kako je primljena vijest o crnogorskom ustanku zapisao je u dnevniku Vladimir Dedijer, što je u svojoj knjizi o Trinaestojulskom ustanku prenio istaknuti istoričar, general Milija Stanišić: “Danas smo Lola Ribar i ja izdali vanredan broj Radio pregleda u čast Crnogoraca koji su se digli na oružje. Stigla je vest da je skoro cela Crna Gora slobodna!”
A u proglasu Centralnog komiteta KPJ narodima Jugoslavije, novembra 1941, kazano je: “… Crnogorski narode! Ti si se prvi podigao na oružani ustanak. Ni kaznene ekspedicije fašističkih lešinara, ni popaljena sela, ni nevine žrtve koje su pale od ubilačke okupatorske ruke, nisu mogle slomiti tvoj borbeni duh… Istraj, crnogorski narode!...”
Vrhovni komandant Josip Broz Tito, jula 1953. ističe:“…Crna Gora ima na šta da se ponosi - da je dala velike žrtve u ovoj borbi, da ima da se ponosi što je prva digla pušku protiv okupatora”.

Trinaestog jula 1941. herojski je ustao cio crnogorski narod, na prvom mjestu njegova neustrašiva mladost''- kaže predsjednik Crne Gore.

Ustao je, ne samo da bi slomili okove okupatora, nego i da bi zbacili ponižavajući jaram Podgoričke skupštine 1918.

''Zato, nakon 100 godina od tih nelegalnih i nelegitimnih odluka, možemo reći da je Trinaestojulski ustanak 1941. za crnogorski narod imao karakter akcije dvostrukog oslobođenja i dvostruke pobjede nacionalnog dostojanstva.

Ove godine navršava se i 75 godina od najodsudnijih bitaka crnogorskih i jugoslovenskih antifašista – na Neretvi i na Sutjesci.
U toj epopeji 1943. glavnina partizanskih snaga sa Vrhovnim štabom, pod borbenim maršem od Bosanske krajine do klisura Pive i visova Durmitora –u neravnopravnom odnosu: jedan prema šest neprijateljskih vojnika – pregrmljela je pakao fašističkih obruča Neretve i Sutjeske.  “Ni jedan čovjek sposoban za vojnu službu ne smije živ da napusti obruč” – glasila je jedina njemačka komanda.
Da bi se, najzad, “ovi neustrašivi gerilci”, kako ih je imenovao Vinston Čerčil, i pored teških gubitaka, probili natrag u Bosansku krajinu…
I da bi 29. novembra 1943. u Jajcu trijumfalno proglasili jugoslovensku federalnu republiku i legitimisali svoju antifašističku Vladu.

Učestvujući u tom podvigu Neretve i Sutjeske, sa oko 3500 boraca, Crnogorci su ispoljili fanatično junaštvo – na svim kotama na kojima nije bilo komande osim “Ni koraka nazad”! Crnogorci su dali doprinos za ponos i istorijsku slavu, braneći tradicionalnu čast crnogorskog oružja, čast Grahovca i Vučjeg dola. Na pobjedama u tim bitkama, osim junaštva i ratnih vještina, snažan je i pečat crnogorskog umijeća komandovanja. Od četvorice komandanata divizija na Neretvi, dvojica su bili Crnogorci – Peko Dapčević i Pero Ćetković, koji je poginuo kod Nevesinja.  Na Sutjesci takođe, od četvorice – dva Crnogorca: Peko Dapčević i Sava Kovačević, koji je poginuo na Ozrenu''- podjetio je Đukanović.

Navršava se i 75 godina od zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja u Kolašinu na kojem su ovi herojski podvizi dobili državni potpis nove ravnopravne Crne Gore u budućoj jugoslovenskoj federaciji.

Isto tako, i 70 godina od formiranja Boračke organizacije koja njeguje revolucionarne tradicije i čuva od zaborava herojska djela naših partizana, baštineći antifašizam kao istorijsku državnu vertikalu kod današnjih i generacija koje dolaze.

''Ove godine navršilo se 75 godina i od od najveće bitke u istoriji ratovanja – Bitke za Staljingrad. Bitke koja nije bila samo bitka za sovjetsku Rusiju, već posljednja odbrana čovječanstva. Poslije 200 dana njemačke opsade Staljingarda, početkom februara 1943, uz dotad nezapamćeni heroizam i žrtvu Crvene armije i ruskog naroda, na Volgi je slomljena kičma fašističkoj zvijeri.
Samo u bici za Staljingrad poginulo je milion i tristatrideset hiljada ljudi – oko 480 hiljada crvenoarmejaca, i čak 850 hiljada na strani agresora. Istorijski gest predsjednika SAD Frenklina Ruzvelta ukazuje na vanvremenu dimenziju ove žrtve. U Povelji koju je dodijelio gradu Staljingradu on ističe da će hrabrost i “snaga duha i požrtvovanosti” njegovih branilaca “nadahnjivati vječno srca svih slobodoljubivih ljudi”.  Naš 13. jul 1941, kao i bitke na Neretvi i Sutjesci, dostojanstveno su u istom stroju internacionalističkog antifašizma. Vjerni sveljudskom idealu antifašističkih tvoraca savremene Crne Gore – ne poričući ni zablude, ni slabosti, ni greške – i naša je generacija dostojno izvršila pripadajuće joj crnogorsko zavještanje''- kazao je on.

Antifašizam je, ocjenjuje, ona istorijska poluga, ili poluga istorije, bez koje ne bi bilo ni društvenog preporoda, ni državne obnove Crne Gore u 20. i 21. vijeku. Antifašizam je prvi, fundamentalni uslov i postojanja i opstanka Crne Gore.

Crna Gora će, najavljuje Đukanović,  sa još snažijom ambicijom i obogaćenom energijom produbljivati reformske i evropske pristupne procese. Ne da bi time ugodila bilo kome, nego prije svega u svom državnom interesu, u interesu svojih građana i svoje budućnosti.

''Utoliko prije što se Crna Gora više ne nalazi pred vizijom. Ona već uveliko živi svoju viziju, iako još nedovoljno opredmećenu. Crna Gora prvi put živi viziju moderne i demokratske, sekularne i građanske, mediteranske i evropske države. Niko je geografski ne može izmjestiti, tako da ni Crna Gora neće nigdje sa turbuletnog Balkana: ali hoće crnogorsku državnu i društvenu egzistenciju na – nebalkanski način.  Čvrsto uvjeren u taj epohalni preobražaj i rezultat naše evropske Crne Gore, sa ovog antifašističkog biljega, s najvišim pijetetom klanjam se sjenima trinaestojulskih besmrtnika, heroja i neznanih junaka, podvižnika Neretve i Sutjeske, i svih drugih crnogorskih odsudnih bitaka, ali i crnogorskim graditeljima, prosvetiteljima i državnicima, svim pregaocima koji su Crnu Goru branili, čuvali i uzdizali.  Svim građanima Crne Gore - uz odlučnost da činimo nerazrušivim temelj crnogorskog postojanja i Crne Gore - čestitam ovaj naš veliki praznik! Nek je vječna Crna Gora''- zaključio je Đukanović u svom govoru.

Predsjednik udruženja boraca i antifašista Crne Gore Zuvdija Hodžić kazao je da Crna Gora zemlja sa manjkom geografije i viškom istorije.

Nije, kaže, Crna Gora bila prva zato sto je velika, već je velika zato sto je bila prva. Dok su se drugi borili za slobodu Crna Gora je svoju branila, kazao je Hodžić.

U nastavku pogledajte fotografije i video sa svečanosti.