Danilović 2016. registrovao SPC u Crnoj Gori?

Piše: Vladimir Jovanović

Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, odnosno Mitropolija crnogorsko-primorska, Eparhija budimljansko-nikšićka, Eparhija mileševska i Eparhija zahumsko-hercegovačka Srpske pravoslavne crkve imaju svojstvo građansko-pravnih lica u skladu sa zakonskim propisima Crne Gore – potpisao je 23. novembra 2016. tadašnji ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović.

U aktu, naslovljenom Uvjerenje, ne navodi se da SPC, ili njezine eparhije, imaju kontinuitet sa autokefalnom kanonskom Crkvom Kraljevine Crne Gore, nasilno ukinutom nakon 1918, niti se pominje (nepostojeći) kontinuitet „osam vjekova” SPC u Crnoj Gori.

 Danilović navodi da Uvjerenje izdaje „postupajući po zahtjevu Pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske iz Cetinja AEM br. 1038-2 od 19. novembra 2016. godine i imajući u vidu odluku Svetoga arhijerejskoga sabora SPC AS br.95/zap. 208 od 26. maja 2006. koja je sastavni dio pomenutoga zahtjeva”.

 U Uvjerenju Danilović dalje navodi da ga ispred MUP-a Crne Gore izdaje pozivajući se na paragrafe Zakona o upravnome postupka, Zakona o pravnome položaju vjerskih zajednica (iz 1977) i izvjesnoga akta MUP-a od 22. avgusta 2016. godine.

 U vrijeme izdavanja Uvjerenja, Danilović ministar unutrašnjih poslova nije postao na temelju demokratskih izbora, već dogovora vladajuće koalicije sa opozicijom o stvaranju „prijelazne Vlade izbornoga povjerenja”. Osim toga, Uvjerenje je Danilović potpisao nakon parlamentarnih izbora održanih 16. oktobra 2016. godine, dakle prije formiranja nove Vlade na temelju izbornih rezultata. Danilović je tada član Demosa, koji je u koaliciji Ključ osvojio svega 4 mandata.

 Faksimil Uvjerenja objavio je sveštenik dr Zoran Đurović, jedan od poznatijih srpskih bogoslova, blizak episkopu bačkome Irineju Buloviću, sivoj eminenciji Sinoda Patrijaršije SPC. U članku „Zašto mitropolit Amfilohije odbija da se registruje?”, za srpski portal „Видовдан”, on oštro kritikuje stavove „ekspertskoga tima” SPC – pogotovo sveštenika Gojka Perovića – koji je pregovarao sa Vladom Crne Gore i odbio ponuđena kompromisna rješenja:

 „Gojko Perović kaže: ‘Ako pristanemo da se registrujemo, to znači da se tek od tada pravno rađamo, pa ne možemo biti vlasnici ni onoga što je izgrađeno nakon 1918. godine’. Ako je Perovićevo tumačenje pravnoga subjektiviteta ispravno, da će se Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) pravno roditi, tj. pravno nastati tek od registracije, to onda znači da je sada MCP ‘pravno mrtva’, tj. da pravno ne postoji?!”

„Ako je Perovićeva argumentacija tačna”, nastavlja sveštenik Đurović, „da će se registracijom MCP tretirati kao novoosnovano pravno lice, pa zbog toga neće moći da dokazuje da je ona vlasnik spornih crkava i manastira, to znači, dakle, da s obzirom da ona sada pravno ne postoji (jer nije registrovana), državi je apsolutno nepotreban bilo kakav zakon o otimanju svetinja. Jer, ako je ova argumentacija tačna, vlasnik svih crkava i manastira upisanih na MCP je već sada DRŽAVA. Naime, stvari koje nemaju vlasnika, tkz. ničije stvari, po sili Zakona o svojinsko-pravnim odnosima jesu državna svojina. Država bi već sada mogla da se upiše na svim objektima koje su upisane na MCP, bez ikakve potrebe da se sa MCP dokazuje ko je vlasnik, jer MCP ne postoji! Prema tome, priča da će registracija MCP da onemogući da dokazuje da je nešto njeno je besmislena”.

 MCP je, napominjemo, osnovana Ustavom SPC 1931. godine, a Eparhija budimljansko-nikšićka tek prije nepune dvije decenije. Prethodno, SPC je osnovana 1920. godine.

 Prema ocjeni Đurovića, „Vlada je prihvatila sve prijedloge MCP koje je ova prethodno iznosila. Ostala je samo registracija!” Odbijanje da se SPC registruje u svojstvu vjerske ustanove, po važećem Zakonu o slobodi vjeroispovijesti – smatra neprihvatljivim, naime, on misli da se SPC i ranije na neki način registrovala u Crnoj Gori, navodeći Danilovićevo Uvjerenje i akt Poreske uprave (Rješenje o registraciji za PDV iz 2004).

 „Registracija koja je zahtijevana od SPC je registracija djelovanja, a ne nastanka. Najobičniji spin za litijske mase je parola da bi se izgubio pravni subjektivitet. Ako bi to bilo tako, pitam: Kako Katolička crkva u Crnoj Gori i Islamska zajednica nijesu registracijom izgubile pravni subjektivitet? Na jednoj od śednica religijskih zajednica i Vlade, Gojko Perović je pred svima rekao da se MCP neće ponižavati i da to nijesu uradili ni katolici, ali velečasni Robert Tonsati ga je javno porekao rekavši da su se katolici registrovali. Naime, tačna je konstatacija (Zorana) Pažina da se Temeljni ugovor ne može sklopiti s nekim ko pravno nije registrovan. Ne mogu sklapati države ugovor s nekim ko nije u sistemu. Po registraciji, Katolička crkva je sklopila Temeljni ugovor, što je Vlada sada nudila i MCP. I, Katolička crkva nije izgubila svoj pravni subjektivitet!”

 „Objašnjenje nekih, da je u pitanju samo gordost i tvrdoglavost Amfilohija Radovića, meni je neubjedljivo. Prevelik ulog je u pitanju da bi se neko time kockao”.

 Tekst sveštenika dr Zorana Đurovića vjerovatno odražava duboke strahove unutar Sinoda SPC – specijalno Irineja Bulovića o stvarnim namjerama Amfilohija nakon 30. avgusta, tj. parlamentarnih izbora na kojima u Patrijaršiji SPC nezvanično očekuju trijumf DPS-a.

 U zaključku, bez navođenja specifičnih dokaza, između ostaloga, piše da će „Amfilohije biti ojačan pobjedom njegova prijatelja Mila”.

„Mislim da ni svi iz Vlade Crne Gore, kao ni eksperti iz SPC, nijesu pri znanju šta su se Milo i Amfilohije nasamo dogovorili”!