Unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC) prisutna je pojava da se pojedini episkopi ponašaju kao da su oni sami Crkva. Tradicionalno shvatanje Crkve u pravoslavlju - kao sabornog tijela svih vjernika okupljenih oko Hrista - zamjenjuje se modelom hijerarhijske kontrole: da je autoritet neodvojiv od funkcije. Umjesto pastira, episkop postaje upravnik, a često i politički savjetnik — ocjenjuje „Тоелогија.нет”, srpski vjerski portal opoziciono nastrojen prema aktuelnome vrhu Patrijaršije Srbije i režimu Aleksandra Vučića.
„Dodatni problem nastaje kada se duhovna pozicija koristi za političke ciljeve, odnosno kada se na liturgijama dijele stranačke poruke, a hramovi koriste za promociju državne ideologije. Kada crkvena hijerarhija djeluje sinhronizovano s režimom, gubi se ono najbitnije - sloboda savjesti. U takvoj atmosferi, Crkva prestaje da bude svetilište tišine i unutrašnjega preobražaja, a postaje produžena ruka državne politike”.
U komentaru, jednom od rijetkih koji u arealu srpskoga pravoslavlja makar implicira kritiku antickvenosti nacionalne mitomanije, navodi se: „Ne može se zanemariti ni uloga nacionalnoga diskursa u ovome procesu. Dio episkopata aktivno učestvuje u građenju mita o duhovno-nacionalnoj misiji, pri čemu se vjera instrumentalizuje kao ideološki lijepak”.
„Liturgijski jezik se zamjenjuje retorikom ‘odbrane naroda’, a duhovni život kolektivnim mobilisanjem oko ‘nacionalnih ciljeva’, koje definiše upravo vlast”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR