Neće ti proći crnogorstvovanje! Milatoviću član sinoda Crkve Srbije poručio da laže

Priredio: V.J.

Da su pojedini naši političari uzeli sebi previše prava, to znaju i vrapci na grani. Evo danas pročitasmo obraćanje predśednika Crne Gore Milatovića, povodom pet godina od upokojenja mitropolita Amfilohija. Sve bi to bilo uobičajeno i razumljivo da ne pročitasmo, što pročitasmo i da ne čusmo, što čusmo. A to je sljedeće: Amfilohije je Crnogorac i samo Crnogorac! To sada Milatović javno obznani svima onima koji do sada nijesu znali — navodi se u javnome obraćanju Fotija, mitropolita Crkve Srbije (SPC) sa eparhijskom katedrom u BiH.

Današnje saopštenje Sladojevića dobilo je publicitet i u Vučićevim medijima.

Utoliko je indikativnije jer je Fotije, aka Rade Sladojević, rođen 1961. u selu kod Banja Luke, od skora promovisan i u mitropolita i u arhiepiskopa — ČLAN SINODA CRKVE SRBIJE tj. petočlane „crkvene vlade” u Beogradu, kojim rukovodi Porfirije Perić.

Na drugoj strani, Milatović je deklarisani sljedbenik Crkve Srbije. I Sladojević ga, pročitasmo, ubraja u „naši političari”.

Pismeno Sladojevića, a koje, nevezano za Amfilohija, sadrži i neka od uobičajenih svetosavskih krivotvorenja crnogorske nacionalne istorije — objavljujemo u cjelini.

* * *

 - Pročitavši ovo Milatovićevo obraćanje, čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem: da je Amfilohije samo Crnogorac i da je „slavu Crne Gore pronio po svijetu”. Drugo, po Milatoviću, da Amfilohije ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore od Srbije. Treće, da je Amfilohije i litije pokrenuo 2019/20. da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio, a da Crna Gora prihvati politiku - Evropa sad.

- Ima toga još što je Milatović rekao i to se dâ pročitati u njegovom obraćanju, koje već kola po društvenim mrežama. Ovo se ne može drugačije razumijeti nego kao crnogorstvovanje svega i svačega i svega i svakoga, pa i mitropolita Amfilohija. Ako je i od Milatovića, mnogo je.

 - Pošto smo bili u svoje vrijeme studenti uvaženog i poštovanog blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, moramo reći, ne da bi se hvalili, nego istine radi, da smo Amfilohija upoznali prije no što ga je upoznao Milatović. On je bio naš profesor i učitelj, i koliko se ja śećam, a to mogu potvrditi generacije i generacije studenata Teološkoga fakulteta u Beogradu, koji se nalazio preko puta Patrijaršije, da Amfilohije nikada za sebe nije rekao da je Crnogorac, u smislu kakvim ga želi predstaviti uvaženi Milatović.

- Mi smo Amfilohija upoznali 1980-tih godina, kada se on kao doktor teologije vrnuo u Srbiju i postao profesor na Teološkom fakultetu. Nama je najčešće predavao dva predmeta: Uvod u bogoslovlje i Katihetiku, tj. Osnove pravoslavnoga vaspitanja i obrazovanja. Amfilohije je već tada bio čovjek koji je tu Milatovićevu crnogorstvujušču priču nadišao, nadišao svojim životom, asketskim podvigom i isihazmom.

- Treba podśetiti da je Amfilohije doktorirao na teologiji svetog Grigorija Palame, oca pravoslavnoga isihazma. Isihazam je pravoslavno duhovno iskustvo u Hristu, koje kaže da je čovjek stvorenje za vječnost, i da je kruna njegove vjere, podviga i usavršavanja - dostizanje oboženja ličnosti (teosis). Hrišćanski Zapad je nažalost odbačio isihazam, tj. nije ga razumio, dok je Pravoslavlje tu drevnu tradiciju sačuvalo u životu Crkve. Do dan-danas isihazam daje svoje duhovne plodove u svetim podvižnicima sa Sinaja, iz Egipta, Svete Zemlje, Svete Gore, kao i plodove duhovnoga života svih naših pravoslavnih manastira i monaških zajednica. Amfilohije je bio učitelj toga puta i te istine, i to ne teorijski predavač, nego opitni isihasta. On je bio čovjek koji je isihazmom živio i o njemu je svjedočio.

- Koliko je to daleko od Milatovićevog crnogorstvovanja, reći ću, koliko nebo od zemlje. Uz dužno poštovanje prema svima, ako neko ne zna blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, a želi u ovo naše vrijeme da ga upozna, uputili bismo ga na Amfilohijevu beśedu koju je izrekao još 1979. godine u manastiru Ćelije [kod Valjeva, Republika Srbija, prim] na sahrani svoga duhovnog oca avve Justina Ćelijskog - srpskoga proroka Jeremije, Srbina iz Vranja, rođenog u uglednoj i čestitoj porodici Popovića. Ta beśeda promače našem Milatoviću kao i mnogo toga drugoga iz života Amfilohijevog.

- Zato Milatovićevo crnogorstvovanje neće proći. Crkva ima dublje i šire pamćenje od onoga istorijskog, političkog i zemaljskog.

- U svemu što je Milatović rekao, a što je na početku pomenuto, vidimo pokušaj da se jedan veliki čovjek SPC proglasi Crnogorcem, i Bog da prosti što ću ovo reći, da postane kao groš.

- Amfilohije to nije bio, niti nas je tome učio, već da budemo ljudi, kako je govorio patrijarh Pavle, ljudi Hristovi, ljudi Božiji, ljudi Istine, ljudi isihasti. Amfilohije je na mnogim mjestima, u svojim beśedama, tekstovima i knjigama govorio i pisao da su Srbija i Crna Gora jedno. To nam svjedoči i rođenje svetog Simeona Nemanje u Ribnici u Crnoj Gori, a sveti Simeon Nemanja je rodonačelnik srpskoga roda i otac sv. Save.

- Da su u Crnoj Gori živjeli Srbi svjedoči nam i najveći srpski pjesnik Njegoš, koji je svoj „Gorski vijenac” posvetio „prahu oca Srbije Karađorđu Petroviću". I Njegoš i Karađorđe su bili Srbi. Postoje mnoga i mnoga svjedočanstva o ovome, koja kada bismo sve htjeli nabrojati, kraja im ne bi bilo.

- Uvaženi gospodin Milatović, krunu svome izlaganju, bolje reći crnogorstvovanju, dostiže pominjući litije u Crnoj Gori, koje je po njegovom mišljenju, Amfilohije pokrenuo da bi samostalnost Crne Gore učvrstio, od sestrinske Srbije je još više udaljio. A Crnu Goru na put jedino ispravni i mogući uputio, a to je put - Evropa sad, sad il' nikad. To znači da bez Evrope nema ni Crne Gore, ni bilo čega.

- Što se tiče ovih riječi Milatovića o litijama, to ne možemo drugačije nazvati osim - najprovidnijom zloupotrebom litija u dnevno-političke svrhe u realnosti Crne Gore. Drugačije možemo reći, da je Milatovićev stav o litijama ne istina, no laž. Čista laž.

- Jer zna se zašto su litije u Crnoj Gori pokrenute - da bi se sačuvala i zaštitila imovina SPC u Crnoj Gori. To i samo to je bio razlog pokretanja litija, a sve drugo je zlonamjerno tumačenje i pokušaj obesvećenja litija.

- I zašto sve ovo sad govorimo? Radi istine i samo istine, jer Istina za nas pravoslavne hrišćane nije samo filozaofska kategorija, već ovaploćeni logos, drugo lice Svete Trojice - Gospod Isus Hristos. Radi Njega, Gospoda, ove riječi rekosmo i napisasmo, ali i u odbranu našega uglednog profesora i učitelja mitropolita Amfilohija, koji je bio čovjek u Hristu. On nam je svjedočio pavlovsku filozofiju Krsta i Vaskrsenja. On nam je govorio i o našem grdnom sudilištu Kosovu, našoj velikoj srpskoj svetinji, našem Jerusalimu.

- I zar sada da ga neko, dobronamjerno ili zlonamjerno svodi i pretvara u nešto drugo. Mi na tu neistinu moramo reagovati i otvoreno reći da to nije tako. Ko hoće da čuje i da zna ko je bio Amfilohije, neka ode na Svetu Goru i pita starca Pajsija, neka ode u naše Ćelije i Lelić [i taj Lelić je u Republici Srbiji, prim] i pita avu Justina i vladiku Nikolaja, neka ode na naše Kosovo raspeto i sveto i svi će mu uglas reći: Amfilohije nije bio to što vi govorite.

- Amfilohije je bio veliki jerarh SPC, Amfilohije je bio svjedok istine Pravoslavlja, Amfilohije je bio čuvar bogoslovlja sabora i svetih otaca, Amfilohije je bio dijete, jer je bio dijete Božije, tj. čovjek Božiji, koji je u jednom intervjuu rekao: - Mene ovđe neki žele zatvoriti u nešto usko, zemaljsko, a meni su kosmos i vasiona malo.